Arhiv tekstova

Nekako mu dođe kao opće mjesto činjenica da je povijest podaničko-difamatorskog novinarstva na ovim prostorima uspješna i duga. Međutim, koliko god poznata bila, uloga medija u ovdašnjim »društvenim gibanjima« nije u dovoljnoj mjeri istražena, a samim tim niti vrjednovana. Napose s pravnog aspekta.

Tako se nekadašnja Politikina rubrika »Odjeci i reagovanja« – za koju ni danas ne manjka onih koji će reći da ju je pisala Slobina misao – danas čini tek kao zbirka infantilnih uradaka senilnih akademika i profesora u odnosu na ono što se naknadno iz nje izrodilo.

 

Ljudi moji, je li to moguće?

 

A izrodilo se za ovih tridesetak godina toliko toga svega i svačega da mu broja i naravi ni Svevišnji ne zna. Razgrnimo zato na tom putu veterane poput Milijane Baletić i Smiljka Šagolja, Milutina Mitrića, Vinkovačkog vjesnika ili Glasa javnosti i spustimo se na samo dno: do Informera! Iako nećete pogriješiti ako iz korpe za otpatke uzmete bilo koji primjerak, mi vam za ovu priliku savjetujemo nešto friško: broj 1308 od utorka, 16. kolovoza ovog ljeta Gospodnjeg.

Uzmete li ga, recimo, presavijenog – i to obvezno bez prisustva pismene djece – od gore vrišti prostački naslov (baš onakav kakvim su nedavno častili i Đorđa Balaševića): »Hrvatske pizde Pobegli od meča sa našim ‘delfinima’«, dok vas ispod naziva ove tiskovine čeka samo jedna riječ: »Ekskluzivno«. Razvijete li ga u punom formatu, na naslovnici ćete naići na nadnaslov »Objavljujemo spisak svih plaćenika američkog tajkuna od 2011. do 2014.«, a ispod njega naslov »Soroš za haos u Srbiji platio čak 391.940.146 din«. To, međutim, nije sve, jer se ispod ove apokaliptične opasnosti za Srbiju navodi i to da »Soroš finansira NVO, medije, manjinska i LGBT udruženja, ali i sudije, tužioce, fakultete«.

Odvuče li vas obična ljudska znatiželja do strane 4, već u uvodnoj rečenici »ekipa Informera« (kako je tekst potpisan) složno zaključuje: »Zloglasni američki tajkun Džordž Soroš, čovek koji stoji iza takozvanih obojenih revolucija na istoku Evrope, beskrupulozni milijarder koji je odgovoran za krvavi rat u Ukrajini, ne žali silne pare ne bi li i Srbiju gurnuo u totalni haos!«. U, za Informer respektabilni broj utrošenih slovnih karaktera ekipa njegovih potpisnika tvrdi kako je jasno da su pod krinkom razvoja demokracije i unaprjeđenja civilnog društva milijuni Georgea Sorosa »gotovo isključivo namenjeni za urušavanje Srbije kao države i dovođenje na vlast američkih marioneta!«.

Ono čega bi se možda, čak i skupa, posramili i Happy i Kurir, Informer uzima kao krunski primjer novinarske časti i poštenja, jer se »ekipa« hvali time što je prepisala »spisak Soroševih plaćenika« nakon upada hakera »u kompjuterski sistem američkog tajkuna«, te slavodobitno objavljuje kako je, upravo zahvaljujući Informeru, javnost u Srbiji prvi put u prilici vidjeti koga (u Srbiji) financira fondacija Soros. Čitatelj Informera nakon toga će otvorenih usta gutati slova koja otkrivaju da je »zloglasni američki tajkun« od 2011. do 2014. financirao Centar za kulturnu dekontaminaciju, Helsinški odbor za ljudska prava, Fond za humanitarno pravo, Medija centar, Nezavisno udruženje novinara Srbije, Fond »Ana i Vlade Divac«, Fond B 92, ANEM, Peščanik, Vreme, Danas (kog je Božanski nazvao tabloidom!) i slične udruge i medije za projekte »koji su direktno usmereni protiv premijera Aleksandra Vučića i Vlade Srbije.

»Ekipa Informera« za potrebe ovog teksta uzela je i izjave uglednih sugovornika: urednika Novog standarda Željka Cvijanovića, koji kaže da je lista Sorosevih uplata za Srbiju »ozbiljan alarm«, te stoga dobronamjerno Vladi savjetuje »distanciranje od tih organizacija« kao prvi korak »u borbi protiv Soroševih namera u Srbiji«. U pomoć Cvijanoviću na kraju teksta priskače i perjanica nepristrasnog novinarstva, bivši član Izvršnog odbora Socijalističke partije Srbije i republički zastupnik te stranke u vrijeme dok je bio generalni direktor Radio-televizije Novi Sad, a zatim i Radio-televizije Srbije i sadašnji urednik Pečata Milorad Vučelić za njega jedinim logičnim zaključkom kako je – nakon što je devedesetih plaćao za rušenje Jugoslavije – ovo druga Soroseva investicija »korupcionašima« koji, naravno, »rade direktno protiv Srbije«.  Da se Pink ne srami ovakvih tekstova pokazao je njegov vlasnik Željko Mitrović iz čijeg prilično nejasnog izlaganja u okviru razaznajemo da Georgea Sorosa naziva Đole, a njegove plaćenike gušterima »koji misle da su krokodili«. I za kraj opisa tekstualnog dijela u drugom okviru Dragomir Anđelković, koji je po profesiji politički analitičar (!), ispravno primjećuje kako Soros već desetljećima financira nevladine organizacije i medije »u cilju prepariranja našeg društva kako bi nam nametnuli antinacionalni pogled na svet«!

 

Spisak – za operaciju Vrisak

 

Koliko su zbog stranica koje slijede u utorak novca izgubili a koliko dobili, neka ostane poslovna tajna direktora Damira Dragića i glavnog urednika Dragana J. Vučićevića. Ali, pobrojana »ekipa« objelodanila je inkriminirajuće podatke o tomu koji su nositelji i menadžeri koje godine za koje projekte zahtijevali koliko dinara, te koliko im je odobreno i isplaćeno. Sve precizno, poput Slobodnog tjednika Marinka Božića početkom devedesetih kada je – upravo zbog prirode ovakvih tekstova i spiskova – više od 200 ljudi širom Dalmacije imalo stanovitih problema, ponajprije tjelesnih, ali i onih u vezi s otpuštanjima s posla, telefonskim, ili osobnim uvredama i prijetnjama. Otežavajuća okolnost za njih – kao i za Soroseve plaćenike u Informeru – bila je ta što su na spiskovima tretirani kao udbaši, orjunaši, kosovci ili jednostavno Srbi, a olakšavajuća za Slobodni tjednik ta što je sve to – baš kao i na primjeru Informerove obrane premijera – rađeno u interesu »zaštite nacionalnih interesa«. Ali, ne moramo nužno ovakve primjere tražiti samo u Hrvatskoj: sjetimo se samo sudbine nekih ljudi u Hrtkovcima nakon što je sličan spisak u tom srijemskom mjestu pročitao duhovni otac Aleksandra Vučića, predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj ili pak kako je prošao Slavko Ćuruvija nakon objavljivanja teksta u Dnevnom telegrafu, odnosno naknadne orkestrirane hajke Politike i Politike ekspres protiv njega.

Nakon šoka zbog crno-bijele činjenice s kolikim su brojem stranih plaćenika i domaćih izdajnika suočeni premijer i (netom izabrana) Vlada Srbije, čitateljima se u drugom dijelu Informera nude informacije, također od nacionalnog značaja, ali malo opuštenijeg sadržaja. Tako na središnjim stranama, primjerice saznajemo da je »Seve zabranila srpske zastave na bini«, a nešto što bi valjda trebalo biti nadnaslov uvodi nas u vijest »Novak Đoković domaćin 57. sabora« (u Guči). Krem se, ipak, nalazi u rubrici »Showtime«, gdje je teško odrediti što više privlači pozornost: naslov »Miloš i Caca se seksali na plaži« ili fotografija »farmera i učesnice ‘Parova’« koja »opisuje« da su oni u tim trenutcima bili »u zanosu«. Ova opskurna i u vrlo određenom smislu oskudna slikovnica na stranici 19, koju potpisuje I. Gajić, ne služi samo kao slinavo praćenje po bestijalnosti neprevaziđenih sadržaja na, recimo, Happyju ili nego i otkriva pravu narav uređivačke politike Informera, a koja se temelji na političko-estradno-sportskom voajerizmu kao valjda najvažnijim granama društvenog života.

Ali, što bi rekli u malo bolje plaćenim reklamama, to nije sve.

Nakon što ste svom anđelčiću objasnili što to rade Miloš i Caca (a što kamere Happyja nisu uspjele snimiti) na vojno-sportskim stranicama Informera (»Razbićemo svakog rivala«, »Hrvatske pizde...«, dobro, to je već bilo) obavezno mu protumačite i rezultate ankete koja na originalno prostački način njeguje duh uvažavanja i ljubavi prema drugim nacijama. Naime, u anketi od utorka saznajemo da je na redakcijsko pitanje »Zašto su hrvatski vaterpolisti pobegli od duela sa Srbijom?« 57 posto uzoraka izabralo najjednostavniji šovinistički odgovor: »zato što su Hrvati«, 31 posto odlučilo se za ratničku opciju »zato što bismo ih razbili«, dok se 12 posto njih odlučilo za odgovor neutvrđenog smisla »da ne bi morali da beže posle meča« (od koga i zašto?).

I tako, nakon što ste umjesto javnog tužitelja – koji je očito od početka na zaposlenja na to radno mjesto očito na godišnjem odmoru, a što nesmetano objavljivanje Informera najbolje potvrđuje – svarili pročitane i odgledane sadržaje evo i jedne ekološke pitalice u kojoj je, naravno, svaki odgovor točan. Dakle, što uraditi kada ugledate Informer?

a) okrenuti glavu i praviti se da se ništa nije dogodilo

b) zvati komunalnu policiju

c) uzeti rukavice i pustiti ga niz vodu