Arhiv tekstova

Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Đurđin osnovano je 2002. godine i broji oko 100 članova. Uspješno djeluju sekcije šlinga, tamburaška, literalna i folklorna sekcija. Najviše članova pohađa sekciju folklora, koja je nakon pauze, prošle godine počela ponovno djelovati i imati redovite probe. Nova voditeljica folklora je Tamara Orčić djevojka iz Đurđina, članica Društva i višegodišnja folklorašica.

Tko Vas malo bolje poznaje zna da uživate igrajući i podučavajući djecu folkloru. Otkuda tolika ljubav prema plesu? Jeste li od malih nogu aktivna folklorašica?

Folklorom sam se počela baviti već sa šest godina kad sam se doselila u očevo rodno selo Đurđin. Ljubav prema njemu su mi vjerojatno usadili roditelji, jer su i oni u mladosti bili aktivni folkloraši. Mogu reći da ga volim od kako znam za sebe. Kad sam napunila 13 godina, počela sam ga trenirati u HKC Bunjevačko kolo. Nakon godinu dana sam se pridružila i tamburaškom orkestru koji je pratio ansamble na nastupima. Tako da sam igrala u svome ansamblu, dok sam u mlađoj grupi bila samo instrumentalna pratnja. Neki folklor nazivaju hobijem, ali meni nikad nije predstavljao samo to... 

Glazbom i plesom mi je protkan cijeli život. To je utjecalo i na moj odabir srednje škole, završila sam Muzičku školu, smjer etnomuzikologiju, odnosno tradicionalno pjevanje. 

Još malo pa će godinu dana kako vodite folklornu sekciju. Jeste li zadovoljni što ste postigli u ovom razdoblju? Postoji li zanimanje kod djece za folklor? 

Tako je, folklornu sekciju sam počela voditi prošle godine u rujnu na poziv Verice Dulić. Moram priznati da sam se pozitivno iznenadila koliki se broj djece odazvao i pokazao želju da nauče nešto novo. Ima ih 20-tak koji redovito dolaze, što je prilično dobar broj s obzirom na to da postoje i druge aktivnosti u selu poput karatea, nogometa, sekcije šlinga... Veoma sam zadovoljna kako napredujemo, jer su to djeca koja zaista vole igrati i trude se da budu što bolji i nauče što više. Starosna uzrast djece je od 7 do 15 godina; naravno kao i svugdje drugdje, imamo manjak muških igrača, svega petoricu... U proteklih godinu dana smo imali nastup za Dužijancu malenih, za Takmičenje risara, za Prelo na Đurđinu i za priredbu za sv. Nikolu kod nas u Đurđinu. 

Jeste li na neki način kao folklorna sekcija bili uključeni u organizaciju Dužijance? 

Jesmo, sudjelovali smo u organizaciji Takmičenja risara, jer se održavalo kod nas u Đurđinu. Cure su nosile užnu i vodu, a kasnije su prikazale kako se kadgod igrala kasalisica. Za našu Dužijancu smo se svi obukli u nošnje, a planiramo ići i na veliku, gradsku Dužijancu u povorci. Na folklornoj večeri nećemo sudjelovati, a tko zna, možda dogodine već budemo.

Jeste li zadovoljni uvjetima u kojima radite? Gdje se odvijaju probe? 

Djeca i ja smo zadovoljni uvjetima koje imamo za rad. S obzirom na to da naše Društvo nema svoje prostorije, mjesni župnik vlč. Miroslav Orčić nam je dozvolio da probe imamo u župnoj dvorani. Taj prostor koristimo kad god nešto organiziramo ili pravimo koncert. Puno nam znači činjenica da ne moramo izdvajati sredstva za plaćanje najma prostora za rad već ga imamo besplatno u sklopu crkve. 

Što bi izdvojila kao probleme u funkcioniranju folklorne sekcije? 

Kao gorući problem istaknula bih nedostatak korepetitora na probama, koji bi nas naravno pratio i na nastupima. Ponekad mi u tome pomogne brat Tomislav Orčić sa svojim narodnim orkestrom Rubato. Naravno da je financijska pomoć uvijek dobrodošla, prvenstveno zbog prijevoza djece na nastupe. Iako  moram pohvaliti roditelje da su uvijek voljni voziti djecu, ipak bi nam svima bilo lakše i ljepše da idemo skupa i da se družimo u autobusu. Mi kao Društvo imamo svoje nošnje za bunjevačke plesove, al nam uvijek nešto fali tako da pokušavamo »zakrpiti rupe« uz pomoć naših vrijednih članica sekcije šlinga. Bilo bi bi dobro kad bi bilo financijskih sredstava i za to...

Koji su glavni izvori financija Društva?

Glavni izvor financija su projekti za koje predajemo natječaje da bismo dobili prihode od kojih bismo mogli što bolje funkcionirati. Znate kako se kaže, nije loše, al uvijek može bolje. Malo smo Društvo i ne raspolažemo s puno novca, al ono što dobijemo trudimo se iskoristiti na što kvalitetniji način. 

Kakvi su planovi za daljnji rad Društva?

Svakako da nam je osnovni cilj održati postojeći broj članova i sačuvati sekcije koje imamo. Nešto konkretnije mogu govoriti o mom području rada, a to je folklor. Za taj segment nam je trenutačno primarni cilj naučiti djecu što više plesova, te uvježbati grupu djece koja bi bila spremna sudjelovati na raznim manifestacijama. Za sada smo naučili bunjevačke plesove i poneke srpske. Trudim se da djecu naučim i ponešto od mađarskih tradicionalnih plesova. Bilo bi dobro u skorije vrijeme nabaviti i još nošnji.