Arhiv tekstova
12.08.2016
Jeste li zadovoljni cijenama robe na tržnicama?
Katarina Deak,
Svilojevo
Jeftino i skupo
Stanje na tržnicama gledam dvostrukim očima: i kao kupac i kao proizvođač-prodavač. Kako god gledali, cijene su nepovoljne. Posljednjih petnaestak godina cijene povrća su maltene iste, što je za proizvođača prava katastrofa. Ulaganja su svake godine veća, jer voda, sjemenski i sadni materijali, prehrana i zaštitna sredstva redovito poskupljuju. Cijene povrća i voća na lokalnim tržnicama su od 40 do 60 dinara po kilogramu, pa kad usporedite što za to možete kupiti u trgovini, dobijete pravu sliku. Kruh, mlijeko, jogurt, paštete, o mesu i mesnim prerađevinama da i ne govorim, sve je skuplje dvostruko, a da ne poredimo s pivom ili cigaretama, koje se još uvijek bolje prodaju od povrća i voća. Ljudi je na tržnicama sve manje, ne znam je li se manje kuha nego ranije ili su tržni centri primamljiviji za opskrbu. S druge strane, kvaliteta, a osobito svježina povrća, je itekako upitna, jer dolazi iz preko tri države ili preko mora. Suprug i ja smo već odustali od proizvodnje ranog kupusa, a onaj na policama je iz Makedonije. To je posljedica ucjenjivanja proizvođača od prekupaca, koji su tko zna s kime povezani. Tako su od nas zimsku salatu otkupljivali po 10 dinara, a na tržnicama ju prodavali po 40. Sad po toj cijeni hoće i kupus, mrkvu i sve ostalo, a poslije diktiraju cijene na malo i »pokupe vrhnje«. Tako je i s domaćom robom u tržnim centrima: uz aktualne cijene proizvođač dobije samo mrvice, a za uvoznu robu nitko ne jamči gdje i kako je uzgajana. Nezadovoljna sam i s pozicije kupca, jer su nam realna primanja sve manja, a potrepštine sve skuplje.
I. A.
Slavica Tadijan- Silađev,
Borovo Naselje
Kao u Slavoniji
Sonćanka sam, a od devedesetih živim u Borovu Naselju. No, često sam u rodnom mjestu, pa mi je dobro poznato i stanje na tržnicama u Sonti i Apatinu. Namirnice na tržnici jesu malo skuplje nego u trgovinama, osobito voće i povrće. Ipak, radije kupujem na tržnici, osim mesa i mesnih prerađevina. Voće i povrće na tržnici i u tržnim centrima nikako se ne mogu usporediti. Koliko god ono iz trgovine izgleda naoko prekrasno, pa još i jeftinije, kad ga kupim jedem juhu bez okusa i mirisa ili jagodu koja je vodena, bez slasti, a i bez arome. Kad kupim na tržnici, to je skroz drugačije, pa i ne zamjeram što je malo skuplje. Ne volim kupovati ni kod nakupaca, jer se često i na njihovim tezgama prodaje roba koju nalazimo i u tržnim centrima, a izbjegavam i kupovinu mesnih prerađevina uvezenih obično iz Mađarske, jer se ne čuvaju na odgovarajući način, a nitko ih niti ne kontrolira. Odjeća, obuća i drugi industrijski proizvodi na tržnicama su preskupi, a zanatski proizvodi, tipični za neka prošla vremena, više se na tržnicama i ne mogu naći. Na koji način je ta roba nabavljena znaju oni koji je prodaju, ali je činjenica da su im cijene znatno više nego u trgovinama, a nemaju ni popuste na kraju sezone, što se u trgovinama redovito nudi. Kad usporedim cijene na tržnicama u Slavoniji i Vojvodini vidim da je skoro sve podudarno. U Slavoniji su cijene neznatno više, taman u postotku u kojem su veća i primanja, često čak ni toliko, bar kad je u pitanju voće i povrće. Osjetno je skuplja jedino odjeća i druga tekstilna roba, a vidim da je nabavljeno na istim mjestima.
I. A.
Jovanka Dulić,
Subotica
Isplati li se?
Na tržnicu odlazim samo vikendom, s obzirom na to da sam zaposlena i s posla se vraćam u poslijepodnevnim satima. Kupujem uglavnom sezonsko i južno voće, jer to ne mogu uzgojiti u svom vrtu. Također kupujem i rano povrće, salatu, rotkvice, rajčice, papriku, krastavce, dok ne sazrije u vrtu koji obrađujem. Ponuda na tržnici je raznovrsna i obimna. Cijene su različite u zavisnosti od kvalitete i konkurencije, ali uvijek se može naći široki asortiman proizvoda za svačiji džep. Čini mi se da su cijene na tržnici već duže vrijeme podjednake, dok potražnja opada u trendu s padom plaća i sve većom nezaposlenošću ljudi. Promatrajući sa strane kupca, cijene nikad nisu potpuno realne, jer zaposleni s prosječnom plaćom ne može imati na trpezi svako povrće, voće i raznovrsno meso. Ali ako se cijene promatraju sa strane proizvođača, a i sama sam proizvođač svih vrsta povrća, kao i pilećeg mesa, smatram da su cijene uglavnom realne, jer u cijenu mora biti uračunat rad, trud i ulaganje proizvođača, a ono je iz godine u godinu sve veće i zahtjevnije. Iako sam zaposlena i vrt mi je udaljen desetak kilometara od kuće, za potrebe moje obitelji u rano proljeće zasadim raznovrsno povrće, a u ljeto i u jesen ubirem plodove svog rada. U mom radu u vrtu i odgajanju povrća i berbi voća, postoji ogromna ljubav, a posebna je ljubav i prema roditeljskom salašu pored kojeg se nalazi vrt. Isplati li se to, ostaje da razmislimo sami...
J. D. B.
