12.08.2016
Tračnice bez vlakova
Skoro 500 kilometara pruga u Vojvodini je izvan funkcije ili demontirano. Tek 712 kilometara vojvođanskih pruga ima zadovoljavajuće uvjete za odvijanje putničkog i teretnog prometa. Za revitalizaciju i remont vojvođanskih pruga treba skoro 175 milijuna eura. Ovo je tužna i ružna slika vojvođanske željeznice danas. Ukoliko Vlada Srbije usvoji prijedlog Ministarstva prometa, ova slika bit će još ružnija i tužnija, jer se od 800 kilometara pruga koje su predviđene za ukidanje 540 kilometara nalazi u Vojvodini. Tako će, svi su izgledi, u Vojvodini koja je prije samo jednog stoljeća imala najgušću mrežu pruga u Europi, željezničke tračnice biti pravi raritet.
Čudan popis
O ukidanju dijela pruga u Srbiji govori se mjesecima, ali je ta tema postala zanimljiva kad je objavljen popis pruga koje su planirane za ukidanje i rok u kome Vlada treba da donese odluku o tome. Na tom popisu je oko 800 kilometara pruga, a rok za donošenje odluke o njihovom ukidanju prošao je koncem srpnja. Tako je i dalje otvoreno pitanje hoće li biti ugašene baš sve predložene pruge i ako se to i dogodi kada, tim prije što su greškom li, zbog nestručnosti ili nekog drugog razloga na popisu za ukidanje i pruge koje se nalaze u planovima razvoja i pruge za koje se ne može reći da su nerentabilne, promatrajući broj putnika, količinu prevezene robe i značaj koji imaju za određenu regiju. Ostaje otvoreno pitanje i hoće li na tom popisu biti i svih 540 kilometara vojvođanskih pruga predviđenih za gašenje, s obzirom na to da je preispitivanje tog prijedloga tražila i nova Vlada Vojvodine. Popis 20 pruga koje se trebaju ukinuti sačinilo je jedno od poduzeća podijeljene željeznice Infrastruktura željeznica, a taj popis napravljen je na osnovu sagledavanja mogućnosti ulaganja u obnovu tih pravaca i opravdanosti ulaganja velikog novca u modernizaciju tih dionica. Neki drugi čimbenici kao što su važnost tih pružnih pravaca za neku regiju, broj putnika koji koristi željeznicu ili značaj željeznice za gospodarstvo ostali su po strani. Otuda i nezadovoljstvo predloženim popisom pruga kojima uskoro treba proći posljednji vlak. A nezadovoljni su mnogi. Prvo putnici koji će ostati bez jeftinog prijevoza, a zatim općine koje će izgubiti jednu važnu infrastrukturnu prednost. To što se sada loptica prebacuje u dvorište lokalnih samouprava kojima je ponuđeno da, ukoliko nađu svoj interes, preuzmu financiranje prometa na prugama koje se gase ne znači ništa, jer se općine listom izjašnjavaju da novca za to nemaju (a imat će ga još i manje).
Na gubitku i putnici i gospodarstvo
Predsjednik odbora za promet Gospodarske komore Vojvodine Milan Vučinić kaže da se cijela ova priča oko gašenja pruga odvijala daleko od javnosti. On pojašnjava da su Željeznice na zahtjev Europske unije pretrpjele reformu i od jednog poduzeća napravljena su četiri. Jedno od tih poduzeća, a riječ je o Infrastrukturi željeznice ima ingerencije nad upravljanjem svim prugama i infrastrukturom željeznice.
»Naloženo je i da se obustavi promet na prugama koje nisu rentabilne i da se suglasno Zakonu o željeznici ti pravci ponude lokalnim samoupravama i Pokrajini na koje bi se prenijelo pravo upravljanja. Međutim, nedorečeno je kako bi se to u praksi izvelo, s obzirom na to da su za to potrebne odgovarajuće licence. S druge strane, sve je urađeno bez detaljne analize i vi nekome nudite nešto, bez analize hoće li mu to biti trošak ili može donijeti i neki profit«, kaže Vučinić.
Prema njegovim riječima dojam je da je popis pruga za gašenje pravljen bez analize opravdanosti postojanja određenih pružnih pravaca.
»Primjerice, za gašenje je planiran pravac Sombor – Vrbas, a na tom potezu postoje skladišni kapaciteti za skladištenje milijun tona žitarica. Ako taj pravac gledamo s aspekta značaja za putnički promet, onda sve govori podatak da je mjesečna autobusna karta od Sombora do Vrbasa između 9.000 i 12.000 dinara, a za vlak je 3.500 dinara. Što nije nevažno u situaciji kada govorimo o migracijama ljudi iz manjih sredina u veće gradske centre. Na popisu je i pruga Sombor – Apatin, koja je veza s lukom Bogojevo. Neshvatljiv je prijedlog za gašenje pravca Petrovaradin – Beočin, kao i prijedlog za gašenje pravca Kikinda – Banatsko Aranđelovo, jer je ovaj pravac dio međunarodnog projekta povezivanja s Temišvarom«, kaže Vučinić.
Razlog je to što Odbor za promet Gospodarske komore Vojvodine traži da se još jednom preispita popis pruga predloženih za gašenje, da se prije donošenja novog prijedloga uradi stručna analiza koja će biti predstavljena javnosti. Među vojvođanskim prugama koje su na popisu za gašenje je i pravac Novi Sad – Orlovat, što je dalja veza k Pančevu, Vršac – Zrenjanin, Vršac – Bela Crkva i Šid – Bijeljina. Naš sugovornik kaže i da je neshvatljiv prijedlog da se ukine jedina poprečena željeznička veza u Srbiji, a to je pravac Stalać – Čačak – Požega koji spaja koridor X s Barskim koridorom.
Odgađanje?
U Vojvodini ima 1.750 kilometara pruga. Dvije su koridorske (Beograd – Šid i Beograd – Subotica), dvije magistralne (Subotica – Sombor – Bogojevo i Beograd–Pančevo–Vršac), dok su ostali pružni pravci regionalnog i lokalnog karaktera. Na 400 kilometara pruga ne odvija se promet, dok se na 350 kilometara željeznički promet odvija povremeno i po potrebi. Najava da bi se mogla povećati dužina vojvođanskih pruga na kojima se ne odvija promet nije pretjerano obradovala ni novu pokrajinsku Vladu. Kako je medijima izjavio Pokrajinski tajnik za energetiku, građevinarstvo i promet Nenad Grbić pokrajinska Vlada će uskoro u javnosti iznijeti svoj stav po pitanju gašenja dijela vojvođanskih pruga.
»Tražili smo odgađanje provođenja predloženog ukidanja pruga. Smatramo da je potrebno dodatna analiza određenih pravaca imajući u vidu strateških opredjeljenja što je za Vojvodinu bitno i ukidanje kojih pružnih pravaca se ne smije dopustiti«, kazao je Grbić.
»U vojvođanske pruge nije se ulagalo 35 godina, a sada se kaže da su one nerentabilne. Drugo, željeznica nije ponudila dovoljno lokomotiva i vlakova za prijevoz robe; da se to dogodilo sigurno bi interes gospodarstva za prijevoz željeznicom bio veći«, kaže Vučinić.
A kada je o vojvođanskim prugama riječ, podatak da je prva pruga na teritoriju današnje Srbije bila upravo u Vojvodini. Bio je to pravac koji je Belu Crkvu povezivao s današnjim rumunjskim dijelom Banata. Prva pruga izgrađena u Bačkoj bila je pravac Sombor – Subotica – Segedin i otvorena je 1869. godine. Od 1.735 kilometara vojvođanskih pruga što, inače čini 45 posto ukupne pružne mreže u Srbiji samo 97 kilometara su dvokolosječne pruge, a elektrificirano je samo 245 kilometara. Od ukupne dužine željezničke mreže u Vojvodini, 494 kilometra su magistralne pruge. Mrežu ostalih pruga čine one koje su danas kategorizirane kao regionalne (483 km), koje povezuju regije s magistralnom mrežom i imaju veliki značaj u regionalnom razvoju zemlje, i lokalne pruge (381 km), koje imaju ulogu povezivanja sa željeznicom lokalnih centara i industrijskih korisnika. Prometa nema na 228 kilometara vojvođanskih pruga I na koncu, u Pokrajini je prethodnih desetljeća demontirano 257 kilometara nekadašnjih pruga.
Hoće li popisu pruga izvan uporabe biti pridodani još neki za promet putnika i roba značajni pravci u Vojvodini ovisi o tome hoće li predloženi popis za gašenje dobiti zeleno svjetlo Vlade ili će se pak još jednom sagledati i analizirati ima li razloga da pojedini pružni pravci i dalje budu otvoreni za promet. Ovisi i od toga hoće li svoj interes za ugašene pravce pokazati lokalne samouprave ili će ih možda preuzeti neki privatni ulagači. To su sve otvorena pitanja, a za valjan odgovor, jer ovaj posao se ne radi od danas do sutra, treba podrobno sagledati realnost i potrebe.