Arhiv tekstova

U povodu »najnovije razmjene optužbi na relaciji Beograd – Zagreb« Hrvatski građanski savez (HGS) uputio je priopćenje za javnost u kom se navodi kako je kolovoz za građane dvije države »mjesec mrmota«.

HGS navodi i kako je to mjesec koji nam se svaki puta na isti način javlja i nikada ne završava:

»On je simbol teške, kronične bolesti iz koje našim narodima kao da nema izbavljenja. Hrvatska 5. kolovoza slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, obilježavajući uspjeh ‘najveće vojno-redarstvene akcije Domovinskoga rata’, pod nazivom ‘Oluja’, provedene 1995. godine na području sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna. Za srpski narod i državu, to je Dan sjećanja na ogromna stradanja i progon stotina tisuća sunarodnjaka sa ovih područja. Pod teretom ratne prošlosti u koju nas političke i plemenske vođe, nacionalni ideolozi i njihovi sljedbenici uporno vraćaju, mržnje kolovoza nas obuzimaju i počinje da nas trese groznica ‘krvi i tla’ koja će nas, prije ili kasnije, konačno uništiti«.

U tekstu se dalje navodi kako se korijen zla nalazi u činjenici da smo »oslijepljeni i opsjednuti« vezanošću za vlastitu naciju:

»Pod ‘patriotizmom’ se, podjednako i u Srbiji i Hrvatskoj, podrazumijeva stav koji uzdiže vlastitu naciju iznad čovječanstva, iznad principa istine i pravde, a ne brigu za vlastitu naciju. Idolopoklonički karakter nacionalnog osjećanja u kontekstu odnosa dva naroda, srpskog i hrvatskog, predstavlja sigurno i ubojito oruđe u rukama predstavnika vlasti u obje, podjednako neemancipirane države. Da nije tako, svaki bi zvaničnik i javni djelatnik u Hrvatskoj, prije nego otvori usta i uputi opasnu strijelu u pravcu Beograda, promislio što izgovoreno i učinjeno već sutra može značiti za svakodnevni život hrvatske manjine u Srbiji, a svaki političar i javni radnik u Srbiji prije nego optuži hrvatsku državu, njene institucije ili čitav narod za kakvo zlo, prošlo ili sadašnja, morao bi odmjeriti svoju izjavu, uz najveću brigu za interese sunarodnjaka u Republici Hrvatskoj i sve one koji su tokom ratova 90-ih iz nje izbjegli i teško stradali«.

HGS se u priopćenju osvrnuo i na ulogu medija i manjinskih političara s obje strane granice:

»Da nije tako, mediji se ovih dana ne bi utrkivali u nekritičkom, gotovo histeričnom prenošenju izjava, optužbi i prosvjednih nota predstavnika dviju (sada već) odlazećih vlada, zamagljujući suštinu nagomilanih problema koje valja rješavati na relaciji Beograd – Zagreb. Da nije tako, i naši manjinski lideri, i duhovnici, učitelji i profesori, s ove i s one strane granice, reagirali bi svakodnevno, uporno, dosljedno, na svaki oblik ispoljene ili tinjajuće netrpeljivosti, mržnje i nasilja Da nije tako, u našim bismo domovima, našoj djeci, svakoga dana slali poruku razuma, solidarnosti i ljubavi za drugoga«.

Na kraju priopćenja ističe se kako aktivisti HGS-a biraju upravo put razuma, koji, kako navode, »sigurno vodi čovječnosti i boljim odnosima dvije države«.