Arhiv tekstova

Ljetna terasa na ulazu u Muški štrand na Paliću postoji više od pola stoljeća, ali je malo godina zbilja živjela. Podignuta nad vodom, s pogledom koji puca preko jezera, podijelila je i sudbinu jezera i desetljećima tavorila bez gostiju. Za razliku od Palićkog jezera, koje još čeka bolje dane i razloge za povratak kupača, terasa je ovog ljeta konačno primila goste, poslije duge, duge pauze. Nekako je u javnosti blijedo propraćena vijest o važnom događaju za Palić i povratku restorana koji je za svoga postojanja više bio obrastao u travu i neuredan nego što je obavljao funkciju za koju je napravljen.

U katalogu s izložbe Arhitektura u Subotici 1944. – 1984. iz 1984. godine ovaj objekt na jezerskoj obali nazvan je Restoran (Palić), nastao 1963. godine, projektant je arhitekt Baltazar Dulić. No, Subotičke novine svjedoče o njegovom postojanju već i 1962. godine (broj 37), možda još ne u zamišljenom obliku, ali bilo ga je: »Pođimo od restorana na ‘Štrandu’. Dovršen je pred sam početak sezone, u pravi čas, i bio otvoren. Međutim, samo onda kada je živa u termometru obećavala brojnu posjetu u njemu ste mogli biti posluženi. Noću restoran nije radio. Najavljeno je bilo da će na njegovim terasama uz glazbu iz džuboksa mladi moći provoditi ugodne ljetne večeri. I to je izostalo. Džuboks, naime, nije nabavljen...«

Tih prvih godina objekt s terasama još je i radio, ali je uskoro s ekološkom katastrofom jezera krenuo u zaborav, s povremenim pokušajima obnove. Ovoga ljeta terase pokraj vode nakon dugo vremena primaju i imaju goste.