Arhiv tekstova

Jedna o reformi na europskom putu Srbije je i prelazak državnog aparata s linijskog  na programski proračun. To treba donijeti promjenu poslovanja većine proračunskih korisnika, od onoga koji se bavi administriranjem i kontrolom, u ono koje upravlja učinkom, tj. ono koje je orijentirano k rezultatima. Primjena programskog proračuna pridonosi i većoj transparentnosti korištenja proračunskih sredstava.

Od prošle su godine na ovaj model prešle lokalne samouprave i ministarstva, a u budućnosti – probno od iduće 2017. a konačno od 2018. – na programsko budžetiranje trebaju prijeći i nacionalna vijeća nacionalnih manjina. Tim je povodom u organizaciji OESS-a i Ureda za ljudska i manjinska prava Republike Srbije u Kovačici nedavno održan seminar s temom izrade financijskih planova nacionalnih vijeća sukladno načelima programskog i rodnog budžetiranja.  

 

Indikatori i izvori verifikacije

 

Na seminaru je sudjelovao i predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Darko Sarić Lukendić. 

»Na seminaru smo simulirali izradu proračuna za neku aktivnost, pokušali za nju definirati tzv. indikatore i izvore verifikacije tih indikatora. Kod programskog budžetiranja, naime, za svaku se programsku aktivnost mora definirati cilj, moraju se definirati indikatori – mjerljive veličine i izvori verifikacije. Ako, primjerice, govorimo da će neku manifestaciju posjetiti 300 ljudi i da je ona i zbog toga značajna, onda je indikator i izvor verifikacije za nju broj prodanih karata. Dakle, za svaku aktivnost trebamo predvidjeti koji je njezin efekt, odnosno na koji će način položaj nacionalne manjine, skupine njezinih pripadnika, biti poboljšan u kontekstu ostvarivanja manjinskih prava u četiri oblasti – obrazovanja, kulture, informiranja i službene uporabe jezika i pisma. Od nas će se očekivati da u izradi Financijskog plana za 2017. primijenimo neke mehanizme i kriterije programskog financiranja. To je ‘nulta’ godina za prelazak na ovaj model, te će se od nas očekivati da ta struktura bude primjenjivana samo u osnovnim elementima«, pojašnjava Sarić Lukendić.  

 

Dodatna edukacija i dodatni ljudi

 

Programski proračun je složeniji od ostalih metoda budžetiranja, napose u domeni definiranja ciljeva i objektivnom mjerenju njihovog ostvarenja. Iako je novi način kreiranja proračuna prilika da se sredstva koriste efektnije, programsko budžetiranje pred uposlenike HNV-a, ali i drugih nacionalno-manjinskih vijeća, stavlja nekoliko izazova. 

»Na članovima Izvršnog odbora HNV-a je da definiraju indikatore i izvore verifikacije za aktivnosti. Opis, a moguće i način realizacije pojedinih aktivnosti će se mijenjati sukladno zahtjevima. Za sva nacionalna vijeća ovo je nov, neistraženi teritorij. Edukacija koju smo dobili na seminaru je dobra u smislu informativnosti, ali nije dovoljna ako je promatramo u kontekstu osposobljavanja da se ovaj posao uspješno privede kraju. Upravo iz tih razloga, ocjena svih sudionika seminara je bila da je potrebno dodatno poraditi na osposobljavanju kadrova iz nacionalnih vijeća, a moja je sugestija bila da se u daljnju edukaciju, a nadamo se da će je biti, uključe svi članovi izvršnih odbora nacionalnih vijeća, odnosno sve osobe koje rade na izradi proračuna. Poseban izazov je i potreba za dodatnim angažmanom osoba koje bi odgovorile zahtjevima ovoga posla. Naime, usposlenici HNV-a su već u punoj mjeri angažirani na realizaciji tekućih aktivnosti i poslova. Za angažman dodatnih ljudskih resursa nemamo ni materijalnih sredstava niti formalnih uvjeta zbog zabrane zapošljavanja u javnom sektoru i državnim službama. To će biti specifična vrsta izazova, kako za HNV tako i za ostala nacionalna vijeća i mislim da je to nešto o čemu bi država trebala voditi računa«, kaže Darko Sarić Lukendić.

Prelazak na programski model budžetiranja, kako napominje, neće utjecati na autonomiju nacionalnih vijeća glede određivanja prioriteta u trošenju proračunskih sredstava.