Arhiv tekstova

Novinar, urednik i diplomat, podrijetlom iz Subotice, Ivo Kujundžić krajem je lipnja imenovan vršiteljem dužnosti glavnoga urednika međunarodnih multimedijskih programa Glas Hrvatske Hrvatske radio-televizije (HRT). 

Rođen je 1959. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Subotici, a diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Novinarskim se poslom profesionalno počeo baviti 1984. godine u Subotičkim novinama, a od 1991. zaposlen je na Hrvatskoj radio-televiziji. Bio je prvi stalno akreditirani dopisnik Hrvatske radio-televizije iz Budimpešte, novinar Vanjskopolitičke redakcije HTV-a, te urednik tjedne emisije za hrvatske manjine u europskim zemljama Korijeni. Bio je pokretač i prvi urednik emisije Pogled preko granice – Hrvati u BIH. Hrvatima izvan Hrvatske pomagao je i kao hrvatski diplomat u Mađarskoj, te na dužnosti veleposlanika Republike Hrvatske u Makedoniji. Prije odlaska u Skopje bio je član Pododbora za hrvatske manjine u europskim zemljama Hrvatskoga sabora, a aktualni je član Međuvladina mješovitoga odbora za zaštitu manjina između Hrvatske i Srbije kao predstavnik Hrvatske radio-televizije i drugih hrvatskih medija. 

Za promicanje suradnje i dijaloga među narodima 2013. godine dobio je značajno međunarodno priznanje Europsku medalju u Budimpešti. 

HR: Nedavno ste imenovani za vršitelja dužnosti glavnog urednika međunarodnih multimedijskih programa Glas Hrvatske. Na početku razgovora predstavite nam ukratko Glas Hrvatske?

Glas Hrvatske danas je veliki pogon s 46 zaposlenika čiji je osnovni cilj informiranje Hrvata izvan Hrvatske i međunarodne javnosti o Hrvatskoj i to putem triju medija – radija, televizije i interneta. Radijski program organiziran je u redakciju na engleskom, njemačkom i španjolskom jeziku koja proizvodi osam informativnih emisija dnevno, a redakcija na hrvatskom jeziku proizvodi devet emisija tjedno, tematski ponajprije vezanih za život i djelovanje Hrvata u svijetu. Preuzimamo i vijesti na talijanskom jeziku HRT – Radija Rijeka, vijesti na mađarskom HRT – Radija Osijek, te Novosti dana Radija Žepče iz Bosne i Hercegovine. Specijalizirane tjedne emisije na španjolskom jeziku šaljemo u pojedine južnoameričke radijske postaje. Upravo je u tijeku reorganizacija Glasa Hrvatske u smislu jačanja televizijskih i internetskih sadržaja, pa tako uz skoru izradu nove internetske stranice ujesen pripremamo i nekoliko zanimljivih televizijskih dokumentarnih serija zanimljivih za Hrvate izvan Hrvatske i za domaću javnost. Ukratko, planiramo »pod jednom kapom« objediniti sve radijske, televizijske i internetske sadržaje za Hrvate izvan Hrvatske kako bi informacije o njima i za njih bile vidljivije i bolje plasirane u svim trima medijima Hrvatske radio-televizije.    

HR: U kojim emisijama možemo doći do informacija o Hrvatima iz Srbije; gdje i kada ih možemo slušati, gledati, čitati...? 

Radijski program Glasa Hrvatske emitira se 24 sata dnevno i preko interneta se može pratiti u cijelome svijetu i to u stvarnom vremenu. S pomoću naše nove multimedijske usluge HRTi u stvarnome se vremenu u cijelome svijetu može gledati i cjelokupni Četvrti program HTV-a. Taj se televizijski program sve više profilira kao program namijenjen međunarodnoj javnosti i Hrvatima izvan Hrvatske uz jak informativni dio, što se vidi iz podatka da svakoga sata emitiramo kratke vijesti na hrvatskom jeziku, a dvaput dnevno i na engleskom. Konkretne informacije o Hrvatima iz Srbije, koje nema nijedan drugi medij u Hrvatskoj, mogu se slušati u našoj radijskoj emisiji Na valovima staroga kraja ponedjeljkom u 10.05 u trajanju od 45 minuta, te u velikoj trosatnoj emisiji pod naslovom Hrvatima izvan domovine, četvrtkom u 20.15, koju prenosi i Prvi program Hrvatskoga radija. Veliki dio tih sadržaja može se naći i na našoj internetskoj stranici, a tjedna televizijska emisija Glas domovine također ima stalnu rubriku o Hrvatima u Srbiji.

HR: Stupajući na ovu dužnost najavili ste iskorake koje će HRT napraviti u smislu jačanja proizvodnje i emitiranja novih programskih sadržaja namijenjenih Hrvatima izvan Hrvatske. Hoće li se to odraziti i na Hrvate u Srbiji, hoćemo li ubuduće biti medijski vidljiviji u matici?

Aktualno vodstvo Hrvatske radio-televizije itekako je svjesno važnosti informiranja Hrvata izvan Hrvatske, jer živimo u povezanome svijetu i većina naših sunarodnjaka iz inozemstva itekako prati što se zbiva u matičnoj zemlji. Mnogi od njih imaju nekretnine u Hrvatskoj ili dolaze ovdje na odmor, pa je zato danas teško praviti razliku između jednih i drugih. Posao javne radio-televizije je da ih korektno i politički neutralno informira, pa u tom smislu i namjeravamo stalno povećavati broj emisija za Hrvate izvan Hrvatske, posebno na televiziji. Što se tiče Hrvata iz Srbije ne bih rekao da nisu medijski vidljivi u Hrvatskoj, posebno u programima Hrvatske radio-televizije. Njihovi čelnici u posljednje su vrijeme nekoliko puta bili u Dnevniku, nedavno i u Otvorenom; stalno su prisutni u specijaliziranim radijskim i televizijskim emisijama, ali ipak su događaji ti koji diktiraju sadržaje vodećih informativnih emisija. Dodao bih i kako je vrlo zanimljiva naša usluga HRTi, jer se s pomoću nje naš program može pratiti uživo, a svaka emisija može se vidjeti i u rubrici Televizija na zahtjev, onda kad to gledatelju odgovara. Što se tiče Glasa Hrvatske, namjeravamo pojačati suradnju s hrvatskom redakcijom Radio-televizije Vojvodine, a naravno i s drugim medijima u Srbiji, napose na hrvatskom jeziku. Rekao bih da se novinari iz dviju država puno lakše i učinkovitinije dogovaraju nego političari, premda moram istaknuti odličnu suradnju s Državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske u Zagrebu. Prepoznali su naš entuzijazam za ovaj posao i daju nam punu potporu, jednako kao i vodeći ljudi Hrvatske radio-televizije.

HR: S obzirom na to da ste odrasli u Subotici, te imajući u vidu Vaše novinarsko i diplomatsko iskustvo, odličan ste sugovornik kada je u pitanju pogled izvana na ono što se ovdje događa. Drugim riječima, kako vidite događanja u zajednici Hrvata u Vojvodini, odnosno Srbiji? Ima li napretka ili nazadujemo?

Ja bih rekao sljedeće: hrvatska zajednica u Vojvodini, odnosno Srbiji, vrlo je dobro organizirana, uzimajući u obzir okolnosti u kojima djeluje, a koje joj blago rečeno ne idu na ruku. Dva su velika problema: prvi je maćehinski odnos Srbije prema hrvatskoj manjini u smislu poticanja podjela toga korpusa na Hrvate i Bunjevce, a drugi veliki problem je odlazak mladih. Ovo drugo nažalost nije problem samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugim državama jugoistočne Europe. Što se, pak, tiče odnosa Srbije prema hrvatskoj manjini, on će se morati poboljšati ako Srbija doista želi što prije završiti pristupne pregovore s Europskom unijom. Službeni Beograd morat će osigurati prava hrvatskoj manjini prema europskim standardima i svakako bar približno statusu Srba u Hrvatskoj. Primjerice, za razliku od Hrvata u Srbiji koji nemaju svojega zastupnika u Skupštini Srbije nego mogu osvojiti zastupničko mjesto samo na listi pojedinih stranaka, srpska manjina ima tri zajamčena zastupnička mjesta u Hrvatskome saboru. Nitko ih ne pokušava dijeliti na Srbe i krajišnike, kao što se Hrvate u Srbiji dijeli na Hrvate i Bunjevce. I nama u Hrvatskoj je svakako interes da Srbija što prije postane članicom Europske unije, jer će to biti dodatno jamstvo mira i napretka u regiji, ali kriteriji za ulazak se moraju poštovati, a jedan od njih je i odnos prema manjinama. 

HR: Sada već pomalo daleke 1998. godine, na HRT-u ste inicirali pokretanje emisije Korijeni posvećene hrvatskim manjinama u Europi. Koliko se život Hrvata u Srbiji razlikuje od života hrvatskih manjinskih zajednica u drugim europskim državama (Austrija, Mađarska, Rumunjska, Makedonija, Crna Gora, Italija, Slovenija, Slovačka i Češka)?

Kao televizijski urednik, ali i predstavnik Hrvatske radio-televizije i drugih hrvatskih medija u Međuvladinu mješovitome odboru za zaštitu manjina između Republike Hrvatske i Republike Srbije mogu reći da nam je zajednički cilj sastajati se jednom na godinu u Hrvatskoj odnosno Srbiji i rješavati probleme. Posljednji je sastanak bio u Zagrebu, posjetili smo i jedno selo u kojemu žive Srbi u Hrvatskoj i obostrano smo se složili da je bilo uspješno. Otvoreno razgovaramo o svim problemima, a daju se i konkretne preporuke vladama dviju zemalja kako poboljšati status manjina. U Srbiji su nedavno bili izbori, u rujnu će i u Hrvatskoj, pa vjerujem da ćemo se ove jeseni ponovno sastati, ovoga puta na redu je Beograd. Što se tiče razlika u položaju hrvatskih manjina u raznim zemljama, rekao bih da je njihov status posebno dobro riješen u srednjoeuropskim državama poput Austrije i Mađarske, ali nažalost imamo i primjer Slovenije, gdje Hrvati nemaju status manjine, a trebali bi ga imati. Što se tiče Srbije, Hrvati su institucionalno priznati kao manjina, ali ima i otvorenih problema, koji će, nadam se, biti riješeni.

HR: Budući da se bavite novinarstvom, kako vidite ulogu manjinskim medija?

Uloga manjinskih medija jest da čuvaju nacionalni identitet i kulturnu baštinu onih koje predstavljaju. Ona je vrlo bitna i u političkome smislu i treba je njegovati i razvijati. Manjine treba gledati kao bogatstvo svake države, a ne kao problem. Konkretno, Hrvati su u Srbiji lojalni građani države u kojoj žive, ali i odličan »most« za gospodarsku i svaku drugu suradnju sa svojom matičnom hrvatskom državom. U tom smislu velika je i uloga manjinskih medija koji takvu suradnju trebaju poticati i promovirati, a na državama u kojima djeluju je da im osiguraju materijalnu i drugu potporu za rad. Manjinski mediji nisu i ne trebaju biti komercijalni, pa zato moraju imati potporu države. Naravno, u svojoj uređivačkoj politici trebaju i poštovati državu koja ih financira.

HR: Pratite li ovdašnje medije na hrvatskom jeziku? Kakvim ih ocjenjujete?

Mislim da hrvatski mediji u Srbiji dobro rade svoj posao, napose imajući u vidu uvjete u kojima djeluju. Redoviti sam čitatelj Hrvatske riječi i mislim da se vaš tjednik profilirao u ozbiljno i kompetentno glasilo koje se često citira i u Hrvatskoj. Što se tiče radijskih i televizijskih emisija na hrvatskome jeziku, Hrvatska radio-televizija će im u budućnosti sigurno još više pomagati u smislu profesionalne suradnje. 

HR: Kako komentirate privatizaciju Radio Subotice, uslijed koje je došlo do nestanka uvjeta za realizaciju programa na hrvatskom jeziku, koji je emitiran u prijašnjih 17 godina? 

Program na hrvatskome jeziku Radio Subotice definitivno treba opstati, jer je to u duhu bilateralnoga  ugovora o međusobnoj zaštiti manjina između Hrvatske i Srbije. Namjera je jačanje manjinskih medija, a ne njihovo gašenje, pa je slijedom toga na Srbiji obveza da nađe način kako u konkretnome slučaju to provesti. Nije naše da se u to miješamo, ali svakako bismo željeli da se taj radijski program na hrvatskom jeziku održi.

HR: Mogu li Hrvati u Srbiji, prema Vašem mišljenju, biti zadovoljni potporom koju dobivaju iz matične države – od političke do potpore školstvu, kulturnim i informativnim projektima?

To je pitanje na koje bi trebali odgovoriti predstavnici Hrvata iz Srbije. Hrvatska radio-televizija nastoji u svojim radijskim i televizijskim programima što više pomoći očuvanju nacionalnoga identiteta svih Hrvata izvan Hrvatske, te razvoju suradnje s državama u kojima oni žive. U ovomu konkretnome slučaju radi se o susjednoj Republici Srbiji u kojoj živi značajna i važna hrvatska manjina i ustavna je obveza Republike Hrvatske skrbiti o očuvanju njihovih manjinskih prava i to kroz projekte na području kulture, informiranja, školstva i ono što je po meni posebno važno – gospodarstva. 

HR: Prema Vašim iskustvima, posebice iz onih tzv. svakodnevnih situacija, koliko »obični« Hrvati u Hrvatskoj znaju o svojim sunarodnjacima u Srbiji? 

Danas su ljudi puno bolje informirani nego prije deset ili dvadeset godina, pa stoga mislim da je važnije pitanje kako zaustaviti veliki odljev mladih i iz Hrvatske i iz Srbije. Danas više ne odlaze kao nekad samo muškarci koji se namjeravaju jednoga dana vratiti, već se trajno sele cijele obitelji mladih, obrazovanih ljudi, i to isključivo u potrazi za boljom zaradom, a djeca koju vode sa sobom naći će novi dom i rijetko će se vraćati. Razgovarao sam nedavno o toj temi s dužnosnicima u entitetu Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, pa je bilo govora o slaboj želji za povratkom protjeranih Hrvata iz Bosanske Posavine. Iz tih je krajeva tijekom posljednjeg rata protjerano više od 150 tisuća Hrvata, a danas se vraćaju samo umirovljenici, jer im je život jeftiniji nego u zemljama Europske unije. Rekao sam gospodi iz Republike Srpske kako je bolje da im se na prekrasne prostore Bosanske Posavine i drugih dijelova toga entiteta napokon počnu vraćati Hrvati koji su im sigurno puno sličniji i bliži nego da se ondje nasele neki drugi. Jer ti plodni i ekološki očuvani prostori sigurno neće još dugo biti prazni. Slično je i sa Srbijom: bolje da se vrate u ratu protjerani Hrvati i Mađari nego da se počnu doseljavati oni koji s tim krajem nemaju baš nikakve veze, a trenutno ih možemo vidjeti jer su u prolazu.

HR: Koliko je »vojvođansko-hrvatska dijaspora« jaka u Zagrebu, gdje se, kao što znamo, donose sve važnije odluke? Hrvati su iz Bosne i Hercegovine, primjerice, mnogo utjecajniji...

Ne bih to stavljao u isti koš, jer Hrvati su u Bosni i Hercegovini jedan od triju konstitutivnih naroda, za razliku od Hrvata u Srbiji koji su manjina. Osim toga, Hrvata u Bosni i Hercegovini prema popisu iz 2013. ima više od pola milijuna i slijedom Daytonskoga mirovnog sporazuma razmjerno su zastupljeni u vlasti. Njihov predstavnik dr. Dragan Čović jedan je od triju članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa je stoga jasno da su u drukčijemu položaju od hrvatskih manjina u susjednim zemljama, pa tako i Srbiji. Što se tiče Zagreba, mislim da je prošlo vrijeme zavičajnih klubova, jer mladi danas u borbi za ekonomski opstanak nemaju vremena za taj oblik društvena rada već gotovo sva komunikacija ide elektroničkim putem. Zato ne bih stavljao na vagu tko je trenutačno u Zagrebu utjecajniji ili manje utjecajan. Sve su to naši ljudi kojima je u srcu razvoj i napredak hrvatske države, ali i očuvanje nacionalnoga identiteta onih koji trenutno žive izvan njezinih granica. Kako u Bosni i Hercegovini, gdje su konstitutivan narod, tako i u Austriji, Mađarskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji gdje su se Hrvati doselili ili su autohtono stanovništvo koje ondje živi stoljećima – poput Hrvata u Srbiji.