Arhiv tekstova

Kao što je, hmmm, poznato, i bez odluke Skupštine grada, hrvatski je jezik u dijelu lokalne samouprave prošloga tjedna uspješno izbačen iz službene uporabe. S izuzetkom portala Magločistač i Hrvatske riječi, ovu su činjenicu lokalni i mediji na državnoj razini uspješno ignorirali, uostalom, kao i mnogo puta ranije kada se radi o pravima ovdašnjih Hrvata.

Naime, kako je već znano (bar onima koji čitaju spomenuti portal ili ovaj tjednik), subotički Media centar u nekoliko je navrata uputio pozive za praćenje događaja na srpskom i mađarskom jeziku, ali ne i na hrvatskom. Kako smo neslužbeno saznali, razlog za to i više je nego bizaran: lektorica za hrvatski jezik je na godišnjem odmoru (!), te stoga nije imao tko »prevesti« potrebne sadržaje sa srpskog ili mađarskog jezika. Međutim, zahvaljujući upravo reakcijama dva spomenuta medija ovaj je »propust« ispravljen tako što je – dok je lektorica na godišnjem odmoru – za pomoć u sricanju nekoliko rečenica na hrvatski zamoljena osoba sa strane, te je tako ranija praksa Media centra vraćena u normalu, što će reći da od početka ovoga tjedna pozivi (opet) stižu na tri jezika koji su u službenoj uporabi na teritoriju Grada.

Veći problem, međutim, od ove samovoljne, privremene i – skloni smo u to vjerovati – nenamjerne promjene Statuta Grada predstavlja činjenica da se nitko od čelništva lokalne samouprave, na čelu s gradonačelnikom Bogdanom Labanom i predsjednikom Skupštine grada Tivadarom Bunfordom, tim povodom nije oglasio niti jednom riječju. Osim što je – najblaže kazano – nekulturno, ovakvo ponašanje pokazuje i kakav odnos nova vlast ima prema pravima građana koja su definirana najvišim lokalnim pravnim aktom, a za čiju je provedbu pozvana upravo i isključivo ona. Ovakvo ponašanje gradonačelnika i predsjednika Skupštine grada lako može navesti i na pomisao kakav će odnos lokalna samouprava ubuduće imati prema potencijalno mogućim sličnim ili istim propustima i u drugim institucijama kojima je osnivač ili su pod njenom nadležnošću (a koji je Media centar za razmjerno kratko vrijeme uspio ispraviti). Ovakvo ponašanje, konačno, otkriva i samu suštinu funkcioniranja lokalne samouprave, koja, istini za volju, nije tečevina nove strukture vlasti u Gradskoj kući (a, ako ćemo pravo, tako je i na svim ostalim razinama države) – šlampavost i trapavost koju s granicom gluposti spaja upravo odnos prema »manje bitnim« stavkama iz Statuta, o čemu na najbolji način svjedoči primjer privremenog izbacivanja hrvatskog iz poziva Media centra.

Poučeni ovim iskustvom – koje u nekim detaljima podsjeća na ravnopravnost životinja na farmi u jednom Orwellovom djelu – a za nauk lokalnoj samoupravi, slobodni smo Labanu i Bunfordu uputiti dva pitanja: što će se dogoditi kada na godišnji odmor odu lektori za srpski ili mađarski jezik i znači li ovaj propust to da do sada lektorica za hrvatski godinama nije koristila isto pravo s obzirom na to da su godinama unazad pozivi Media centra u kontinuitetu stizali na sva tri jezika?