Arhiv tekstova

S mail adrese subotičkog Media centra na mail adrese novinara i novinskih kuća, pa tako i Hrvatske riječi, posljednjih nekoliko dana pozivi na događaje koje organizira ili u kojima lokalna samouprava sudjeluje reducirani su s tri na dva jezika u službenoj uporabi na području Grada. Ako ste kojim slučajem u dilemi koji bi to jezik mogao biti žrtva ove lingvističke racionalizacije, pomoći ćemo vam tako što ćemo priopćiti da nije riječ niti o srpskom niti o mađarskom jeziku. Zapravo, da se tako nešto dogodilo, to bi bila vijest koja bi promptno stigla i do srpskog i mađarskog premijera, a vjerojatno i dalje: do Bruxellesa, pa čak i Washingtona zbog kršenja nacionalnih, ljudskih i inih prava.

No, za razliku od srpskog i mađarskog, izbacivanje hrvatskog iz službenih dopisa tijela lokalne samouprave, a Media centar to svakako jeste, prošao je (i prolazi) tiho i tek uz poneku reakciju. Baš onako kao što je prošao i izostanak Bogdana Labana – kao prvog gradonačelnika Subotice – s Takmičenja risara u Đurđinu ili onako kako teče realizacija (nikako, dakle) premijerovog obećanja o asfaltiranju dvije ulice u Donjem Tavankutu, za što je pred brojnim novinarima prije nešto više od mjesec dana u Subotici zadužio upravo novog gradonačelnika. Pridodamo li tu i nedavno usvajanje odluke Skupštine grada da zvanje Počasnog građanina Subotice ove godine ponese Matija Bećković, onda se na posljednji »propust« lokalne samouprave u vidu poziva na srpskom i mađarskom može gledati i kao na dodatnu demonstraciju sile dva najjača politička (i nacionalna) partnera u Skupštini grada: Srpske napredne stranke i Saveza vojvođanskih Mađara, ali i kao na nastavak svjesnog ignoriranja prava Hrvata u Subotici koje se za razmjerno kratko vrijeme veoma uspješno provodi.

Veći problem, međutim, od puke provedbe političke volje i moći predstavlja činjenica da oni koji to rade (ili pak o tome šute) zapravo grubo krše Statut Grada u kom jasno stoji da je hrvatski u Subotici u ravnopravnoj službenoj uporabi sa srpskim i mađarskim jezikom. Na taj način odgovorni za uskraćivanje ranije stečenih prava – a to su na prvom mjestu gradonačelnik Bogdan Laban i predsjednik Skupštine grada Tivadar Bunford – i bez odluke lokalnog parlamenta hrvatskoj su zajednici ukinuli dio prava koja im i po zakonu, o boljim ljudskim običajima da i ne govorimo, svakako pripadaju. S obzirom na to da navedeni predstavnici lokalne samouprave do sada nisu reagirali, izbacivanje hrvatskog iz službenih dopisa može navesti na pomisao kako će se ova praksa na teritoriju Grada vrlo brzo proširiti i na druge ustanove koje su pod ingerencijom Skupštine grada: Gradsku upravu, javna poduzeća, obrazovne ili institucije kulture.

Stoga bi, ako su već prisegli na poštivanje zakona, bilo više nego primjereno i korektno da se čelni ljudi Grada pozabave ovim »grješkama« i to tako što će u svojim redovima naći odgovorne za to, te se potruditi da se iste više ne ponove. Samo na taj način uvjerit će javnost da im je služenje interesima svih građana Subotice istinska namjera.