Arhiv tekstova

Izabrani ste u Odbor Skupštine APV za nacionalnu ravnopravnost. Hoće li na sjednicama biti puno posla i »borbe«, jer je nadležnost tog Odbora u vezi s predlaganjem mjera u oblastima obrazovanja, kulture, informiranja i službene uporabe jezika i pisma, kao i drugih pitanja vezana za ostvarivanje Ustavom zajamčene potpune ravnopravnosti pripadnika nacionalnih manjina? 

Odbor je konstituiran početkom tjedna izborom zamjenika predsjednika, a budući da je poslan poziv za sjednicu Skupštine, Odbor je razmatrao i Izvješće o radu pokrajinskog zaštitnika građana-ombudsmana za 2015. godinu. Ovaj odbor ima izuzetno važnu nadležnost – prati ostvarivanje prava nacionalnih manjina-nacionalnih zajednica u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim standardima u oblasti nacionalne ravnopravnosti, a što pretpostavlja i delegiranje teme o nepoštovanju bilateralnog sporazuma koji su potpisale Hrvatska i Srbija, dakle, kao teme u radu Odbora. Imajući u vidu ovako brojne nadležnosti Odbora, sigurna sam da ću, s obzirom na svoje obrazovanje, ali i iskustva tijekom višegodišnjeg rada u manjinskoj zajednici, u radu Odbora biti u prilici aktualizirati brojne probleme i pridonijeti rješavanju otvorenih pitanja hrvatske zajednice u Vojvodini. 

Je li srbijansko nacionalno zakonodavstvo u skladu s međunarodnim standardima u oblasti nacionalne ravnopravnosti? 

Načelno jeste, s obzirom na to da postoje pravila usklađenosti te zakonitosti kod usvajanja novih zakonskih, a dakako i drugih akata čija je primjena u oblasti ravnopravnosti svih nacionalnih zajednica tako i Hrvata. U dijelu gdje je usklađivanje izostalo ono svakako slijedi u postupku predpristupnih pregovora. Po meni, mnogo je veći problem realizacije ovako danih prava pripradnicima, koja u situaciji nekonzumiranja bivaju u cijelosti derogirana a kao takve, Hrvati ih apsolutno u svom svakodnevnom životu čak zaboravljaju a nacionalna samosvijest i identitet blijede. 

Mislite li da će Vučićevo obećanje o daljnjem redovitom financiranju NIU Hrvatska riječi biti održano-realizirano, s obzirom na to da su za ovaj mjesec sredstva umanjena za 50 posto?

Bilo bi uputno da se ne radi o medijski atraktivnom obećanju jer NIU HR zbilja ovisi od sredstava koje koristi isključivo za djelatnost za koje je osnovana imajući u vidu da su vlastiti prihodi minorni u odnosu na troškove organizacije i rada ustanove. Vidjet ćemo kako održati ova dostignuta prava  na razini dovoljnih radi nesmanjivanja broja stranica tjednika ili neprihvatljivog gašenja podlistaka, u situaciji trenutačnih sredstava u proračunu Pokrajine.

Prođu li za građane sjednice pokrajinskih Odbora nezapaženo, jer su sjednice pokrajinskog parlamenta medijski pokrivenije? Koliko je važan rad tih odbora?

Aposlutno neprimjetno, ali djelomice zahvaljujući stavu da odbori predstavljaju prvu instancu, odnosno radna tijela Skupštine koja razmatraju pojedine materijale te su sugrađani u prilici čuti i saznati pojedinosti iz materijala tek tijekom rasprave o istom ili eventualno iz medija. U tom smislu postoje i Odbori koji su prilično neatraktivni za građane – smatram da će svi s više pažnje pratiti rad i teme koje su na dnevnom redu Odbora za nacionalnu ravnopravnost u kom sam član, osobito u svjetlu isticanja najnovijih primjera fizičkog nasilja nad Hrvatima, netrpeljivosti ili negativnih atributa spram Hrvata, nego rad Odbora za utvrđivanje istovjetnosti pokrajinskih propisa na jezicima u službenoj uporabi, u kome je najavljeno nakon konstituiranja da ću biti izabrana za podpredsjednicu Odbora.

Kakvi su Vaši prvi dojmovi o radu u pokrajinskom parlamentu?

Rekla bih da je izazov raditi u Skupštini Vojvodine. Iza televizijske slike ili radijskog prijenosa krije se mnogo iskusnih i vrijednih uposlenika koji rade po svojim nadležnostima, sve s ciljem da Vojvodina bude bolje, organiziranije i ljepše mjesto za život. Ipak, to je dojam o pojavnom. Suštinski, rad u pokrajinskom parlamentu podrazumijeva kontinuirano upoznavanje s različim oblastima života, sudjelovanje u samom procesu donošenja odluke te praćenje realiziranja takvih odluka, mnogo poznanstava a na sposobnosti zastupnika je da iz svega toga izdvoji benefite, brojne pogodnosti za sve Hrvate koji žive u Vojvodini.

Jeste li ponosni što zastupate ovdašnje Hrvate u pokrajinskom parlamentu? Ta pozicija je stečena radom DSHV-a, kao i Vašim osobnim radom. I onda slijedi logično pitanje: zbog čega je ipak bilo u maloj mjeri izraženo nezadovoljstvo u stranci nakon izbora, unatoč odličnim reultatima?

Izuzetno sam ponosna! Vjerujem da DSHV ima snage i potencijala, što je pokazao na završenim izborima, nema razloga da nam svakodnevno ne raste broj članova i simpatizera – u cijelom procesu ja doživljavam sebe kao onoga tko fizički zastupa DSHV u Skupštini pokrajine. Dakle, bez dvoumljenja: pokrajinski mandat je rezultat DSHV i Hrvata. Kada su u pitanju republički i pokrajinski mandati, nezadovoljstvo članova stranke može se pojaviti iznenada, pri čemu je takvo nezadovoljstvo izuzetno kratkog vijeka. Nezadovljstvo je izravna posljedica broja osvojenih mandata u Subotici i kao sredstvo i način demokratske borbe sasvim prihvatljivo, do donošenja Odluke.