Arhiv tekstova

S ciljem sažimanja i sagledavanja svega onoga što se u okviru Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec u Tavankutu događalo proteklih 70 godina kontinuiranoga rada, održana je 8. srpnja svečana akademija u Tavankutu. Predsjednik društva Ladislav Suknović sažeto je uveo prisutne u večer posvećenu obilježavanju 70 godna od osnutka ovoga društva i 55 godina organiziranog slamarskog stvaralaštva kao »...susret predviđen i za sumiranje činjenica i za emocije, za hvalu, ali i za konstruktivnu kritiku i prijedloge...«. 

 

Značajni momenti

 

Suknović je ukazao na nekoliko značajki razvojnoga puta ove udruge, od vremena osnutka kada se njeno osnovno djelovanje odvijalo u pravcu uključivanja mladih u pojedine sekcije (folklornu, dramsku, likovnu), pa sve do današnjih dana kada se udruga kreće u pravcu proširivanja svoje osnovne djelatnosti i programskih aktivnosti, kao što je projekt razvoja seoskog turizma u Tavankutu, smatrajući time i sigurniji opstanak na sve zahtjevnijem programskom i projektnom tržištu. Među značajne momente posljednih godina Suknović je istaknuo uključivanje u projekt Bogatstvo različitosti, potporu projektu osnutka Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame te dvije okosnice koje doprinose stabilnosti udruge: doniranje kuće od strane nekadašnjeg predsjednika Branka Horvata koja postaje sjedište udruge, te doniranje salaša od strane Jasne Balažević, arheologinje iz Zagreba, rođene Tavankućanke i nekadašnje članice udruge, a koji je danas okosnica seoskog turizma u Tavankutu, pod imenom Etnosalaš Balažević. Suknović je na kraju svoga izlaganja istaknuo značaj generacijske solidarnosti u udruzi, te je s ponosom ukazao na svoje prethodnike. 

»Rad kao mjerilo vrijednosti čovjeka nije uvijek ovjekovječen samo uspjesima, brojni su i problemi te pogreške. No, to je siguran znak da postojimo«, istaknuo je Suknović. 

 

Gupčeva porodica

 

Akademiji su prisustvovali nekadašnji predsjednik i autor monografije HKPD Matija Gubec, objavljene 1996. povodom 50. obljetnice udruge Naco Zelić, nekadašnji predsjednik Branko Horvat, dugogodišnja voditeljica slamarske sekcije u udruzi Jozefina Skenderović, nekadašnji predsjednik te autor dokumentarnog filma Od zrna do slike Branko Ištvančić, umirovljena djelatnica Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba Marija Hećimović, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, te predsjednica Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame Ljubica Vuković – Dulić. Svi su se oni iz svojega aspekta djelovanja osvrnuli na određene značajke vezane za dvije aktualne obljetnice. Tako je Naco Zelić ukazao na značajke razdoblja djelovanja udruge do 1971. godine, kada su postavljeni čvrsti temelji udruge i kada su dramska, folklorna i likovna sekcija bile postigle značajne uspjehe kako na lokalnom tako i na širem jugoslavenskome prostoru. Također je ukazao i na teškoće vezane uz razdoblje Hrvatskoga proljeća koje nisu mimoišle ni voditelje i članove ove udruge. Branko Horvat je istaknuo značaj Gupca u obrazovnom i kulturnom uzdizanju Tavankuta i Tavankućana, te stvaranju velike Gupčeve porodice. Kao osobito važnu prekretnicu istaknuo je povratak hrvatskog predznaka u naziv društva 1991. godine koji je nedvojbeno ukazao na njeno programsko usmjerenje, zbog kojeg je Društvo prošlo novo teško razdoblje djelovanja, no koji i danas s ponosom nosi. Jozefina Skenderović sažela je značajne odrednice u razvoju slamarstva i slamarske sekcije u Društvu, te ukazala na značajne izložbe i gostovanja. Suradnja Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba te Gupca odvijala se najčešće posredstvom Marije Hećimović, koja je sažela različite aspekte aktivnosti koje su vezale ove dvije institucije. Tomislav Žigmanov je naglasak stavio na poimanje značaja kulture sjećanja i memoriranja vlastitih aktivnosti, a Ljubica Vuković – Dulić na potrebu institucionaliziranja slamarske materijalne baštine u Tavankutu. Na kraju akademije prisutni su imali prigodu pogledati kolaž isječaka dokumentarnih snimaka vezanih za Tavankut, koji je za ovu prigodu priredio Branko Ištvančić.