Arhiv tekstova

Na Paliću je 1949. godine među borovima velikog parka nikla Ljetna pozornica – od kamena. Kao čarolija. Kao maštarija o materijalu koga nemamo. Imamo u izobilju crnice, pijeska, gline, slame..., ali kamena ne. A arhitekt Baltazar Dulić (1905. – 1982.) upravo je u ovom materijalu projektirao pozornicu na otvorenom, u šumi, posred Palića, omiljenog subotičkog izletišta. Fotografirao se uz svoje djelo naredne godine, 1950. Novoizgrađena Ljetna pozornica svečano je otvorena 30. lipnja 1950. operom »Prodana nevjesta« Bedriha Smetane.

Izabrani građevinski materijal nije jedino što odskače od uobičajeno primenjivanog na ovom području, napose ne u to vrijeme velikog siromaštva nakon Drugog svjetskog rata. Ljetna pozornica izgledom podsjeća na dvorac u šumi, s dvije srednjovjekovne kule sa strane, čija ljepota i neobičnost se u cjelini mogu sagledati tek s tribina, kada se otvore vrata na ulazu i uđe u magiju, nesagledivu i diskretnog izgleda izvana, iza ograde. Mnogi ovaj prostor doživljavaju nestvarnim, bajkovitim, čemu pridonose i događaji zbog kojih se kapije pozornice otvaraju. Filmski festivali, nastupi balerina, izvođači šlagera... pozornica uokvirena kamenom, drvene klupe, nebo osuto zvijezdama, miris šume i ugodna hladovina u vrelim ljetnim večerima. Lijepa palićka čarolija...

Na staroj fotografiji je Ljetna pozornica 1956. godine.