Arhiv tekstova
01.07.2016
Kako komentirate potpisivanje Deklaracije o unaprjeđenju odnosa Srbije i Hrvatske?
Dražen Štimac,
Ruma
Korak naprijed
Prošli tjedan protekao je u znaku sastanka kojeg su mnogi okarakterizirali kao »povijesni« između predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović i premijera Srbije Aleksandra Vučića. Gotovo sva medijska pozornost u regiji toga dana bila je uperena na već spomenuti sastanak, koji je simbolički počeo susretom na mostu na Dunavu. Nakon dugačke stanke konačno se počelo bar nešto događati na relaciji Beograd – Zagreb, iako osobno smatram da službeni odnosi dvaju susjednih zemalja nikada iskreno nisu ni krenuli na bolje. U prilog tomu govore skoro završene predizborne kampanje u kojima su se našle obje zemlje, a gdje se kao i prethodnih puta pokazalo da je političarima najlakše optužiti »susjeda« za vlastitu nesposobnost, te se nisu ustručavali od zapaljive, nacionalističke retorike. Unatoč svemu, držim da je susret korak naprijed, no dijelim mišljenje iznijeto u prošlom broju vašeg tjednika, da sve ovo trebamo prepustiti narednom razdoblju, koje će pokazati je li susret urodio plodom i koliko smo istinski spremni rješavati otvorena pitanja. Zbog prirode posla kojim se bavim susretao sam ljude i s ove i s one strane granice, koji su mi posvjedočili kako možemo surađivati na bilo kom polju. Loši odnosi ne uspijevaju spriječiti suradnju koju uspostavljaju kulturni djelatnici, gospodarstvenici i mnogi »obični« ljudi. Očekujem da će se na tom stupnju naći i naši političari, a tada će se i problem suštinski i iskreno rješavati, pa nećemo imati potrebe za raznoraznim deklaracijama.
S. D.
Marko Jerković,
Sonta
Mrtvo slovo na papiru
Ovih dana mediji su bili puni optimističkih napisa o susretu predsjednice Hrvatske i mandatara za sastav nove Vlade Srbije. Obišli su Dalj, Tavankut, Suboticu, kako piše vodili su teške razgovore o položaju Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj. Na koncu su sve to stavili na papir i potpisali. Sve napisano i potpisano, sve rečeno, jako je lijepo, ali najiskrenije mislim da će na tome i ostati. Ne mogu se oteti dojmu da je u tom danu nedostajala obostrana iskrenost. I ranije smo svjedočili susretima predsjednika obiju država, pa je i tom prigodom puno toga rečeno, odnosno obećano, a skoro ništa urađeno. Za moje pojmove, nerealizacija dogovorenoga bila je i jeste najveći dokaz neiskrenosti. Nikako mi nije jasno znači li nešto ovaj narod nekom iz političkog vrha jedne i druge države? Na putu između Dalja i Tavankuta međudržavna ekspedicija je projurila kroz Sontu. Bilo je nas dosta okupljenih pored glavne prometnice, nestrpljivo smo čekali da bar vidimo našu predsjednicu. Pitam se, zar nitko u delegacijama nije znao da je Sonta selo s najvećom postotkom Hrvata u Srbiji, da je u Sonti, osim srpskog, u službenoj uporabi i hrvatski jezik, da imamo instituciju kulture s hrvatskom odrednicom, podružnicu DSHV-a? Mislim da smo mi, okupljeni Sonćani, zaslužili da delegacije makar na nekoliko minuta prekinu svoj put i da nam se bar naša predsjednica obrati s dvije-tri riječi. Zbog svega, glede realizacije potpisane Deklaracije nisam optimist. No, bojim se da će i ovo ostati samo još jedno mrtvo slovo na papiru.
I. A.
Antun Kovač,
Sombor
Pozitivan pomak
Susret predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović i mandatara Aleksanda Vučića, po mom sudu, nije se dogodio spontano i nije njihova izričita odluka, već je signal stigao iz Europske unije. Jesu oni demantirali postojanje bilo kakvih pritisaka Zapada i isticali da je ovaj njihov susret pripreman mjesecima unaprijed, ali mislim da većina djeli moje sud da je do susreta ipak došlo pod nekom vrstom pritiska. Naravno da ovakav susret jest jedan pozitivan pomak u odnosima dvije države i trebalo ga je upriličiti i ranije. Sve ovo govorim kao običan građanin koji niti se politikom bavi, niti politiku nešto osobito prati. Tako i o ovom susretu dvoje državnih dužnosnika znam onoliko koliko su o tome objavili mediji. No, dijelim mišljenje vjerojatno većine i smatram da susreti, razgovori i pregovori mogu biti samo korak naprijed kako u odnosima sa susjedima, tako i u položaju konkretno hrvatske manjinske zajednice u Srbiji. Svjedoci smo, pa i mi u Somboru, da se svaki imalo nategnuti odnos s Hrvatskom reflektira na Hrvate u Srbiji i zato je i nama važno da odnosi dviju država budu korektni. Koliko sam vidio i pročitao potpisana je i Deklaracija u nekoliko točaka. Ona jest potpisana, ali sada je treba provesti u djelo, a hoće li i kako to ići tek trebamo vidjeti. Dakle, susret jest samo jedan korak, ali treba se još mnogo toga uraditi kako bismo došli do toga da između ove dvije države nema nesuglasica, problema, trzavica. Nadam se da idemo ka tome.
Z. V.
