Arhiv tekstova

Bogdan Laban vjerojatno je jedini gradonačelnik Subotice kojega je i prije stupanja na dužnost čekao naputak što mu je prvo činiti. Naime, tri dana prije no što je njegovu kandidaturu potvrdila skupštinska većina njegov stranački šef Aleksandar Vučić naložio mu je da se što prije otpočnu aktivnosti oko asfaltiranja dvije ulice u Donjem Tavankutu.

 

Uzmak pred »Duhom«

 

Međutim, ono na što Laban – a vjerojatno još i više Gojko Radić, pa i Stevan Bakić – nije računao svakako je to da će već na prvoj sjednici Skupštine grada u ime 31 vijećnika Srpske napredne stranke (SNS) morati uzmicati pred primjedbama koje im je na početku rasprave iznio predsjednik (oporbenog) Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov. A Žigmanov – koji je i sam kasnije rekao kako ne vjeruje da iza toga stoji namjera, napose ne zla – im je zamjerio što se u novizabranim ili novoimenovanim tijelima izvršne i zakonodavne vlasti u lokalnoj samoupravi ne nalazi niti jedan pripadnik hrvatske zajednice. Uz ocjenu kako se ovakav slučaj dogodio prvi puta u povijesti Subotice, Žigmanov je rekao kako se na taj način ne dovodi samo u pitanje »duh Ustava i zakona« nego i bilateralni Sporazum o međusobnoj zaštiti manjina kojega su Srbija i Hrvatska potpisale prije 12 godina. Ove primjedbe on je garnirao činjenicom da se sve to dogodilo samo tri dana nakon što su premijer Vučić i predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović upravo u Subotici potpisali Deklaraciju o unaprjeđenju odnosa dvije države, a u kojoj se pitanje prava hrvatske manjine u Srbiji, odnosno srpske u Hrvatskoj nalaze kao početna točka.

Od kakvog su verbalnog materijala bili sastavljeni kontraargumenti u raspravi dvojice vijećnika i ekspozeu novoga gradonačelnika? Pa, od toga da je Radić Žigmanovu rekao kako je DSHV sam birao da bude oporba, te da stoga ne krivi njih (SNS) što nisu u vlasti na što mu je Žigmanov odgovorio kako se temeljna načela demokracije ne mjere odnosom političkih snaga nego poštovanjem zakona, dok je Bakić – ističući kako je do sada imao »fantastičnu suradnju s DSHV-om« – rekao kako još ima dovoljno prostora da interesi hrvatske zajednice u Subotici budu zadovoljeni, te da stoga ne treba »unaprijed crtati ono(ga) što neće biti. »Najpomirljiviju« izjavu na koncu ipak je dao gradonačelnik. Vidjevši da mu fraza o tome kako je lista SNS-a »Subotica u malom«, odnosno da na tom popisu ima i »mnogo Hrvata« nailazi na konstataciju kako nacionalni sastav stranačke liste nema veze s nečijom zastupljenošću u vlasti Laban je rekao:

»Tko kaže da ih neće biti? Je li Gradsko vijeće jedino mjesto gdje oni mogu biti u vlasti? Mi imamo i pomoćnika gradonačelnika, imamo i tajništva i rukovodioce javnih poduzeća i kada pogledate tu strukturu, ona je različita od onoga što je Žigmanov izgovorio.«

 

Perspektivni, a na pogrešnoj strani

 

Kao i s listom SNS-a u Subotici, branio se Laban i od primjedbi prethodnika mu na funkciji, a sada šefa vijećničke skupine Pokret za građansku Suboticu Jenőa Maglaija da je nedopustivo da se materijal s imenima članova Gradskog vijeća vijećnicima dostavi neposredno uoči stavljanja te točke na dnevni red Skupštine grada. Laban je, naime, opet pogrešno poentirao da su tu praksu naslijedili upravo od prethodne vlasti (u kojoj je SNS također sudjelovao)! Na upit hoće li, onda, samo zato što su i prethodnici pravili proceduralne greške i nova vlast nastaviti istu praksu Laban se morao ugristi za jezik i procijediti kako se nada da neće. A kada smo već kod Maglaija, spomenimo i da je rekao kako je razočaran novim sastavom članova Gradskog vijeća za kog je ustvrdio kako je očito napravljen pod političkim pritiskom na što je Laban i u uvodnom govoru pred vijećnicima i u izjavi za novinare demantirao.

Zadržimo se, međutim, još malo kod Maglaija kao jednog od primjera što se dogodilo neposredno uoči izbora za novog gradonačelnika. Ako, naime, izuzmemo javnu potporu koju je svom kandidatu dao SNS (i SVM i Savez bačkih Bunjevaca), više su nego upadljive bile pohvale nekoliko predstavnika oporbe upućene liku i djelu Labana. Jedan od njih bio je i Maglai, a riječi hvale (»najbolji kandidat kog ste mogli predložiti«) uputila je i kolegica mu iz Pokreta za građansku Suboticu Josipa Ivanković, kao i bivši gradonačelnik, a sadašnji šef vijećničke skupine Za pristojnu Suboticu Saša Vučinić, te još nekoliko njih. Kako je glasanje bilo tajno, a s obzirom na to da je Labanov stranački kolega Veljko Vojnić za dužnost zamjenika predsjednika Skupštine grada dobio u dlaku jednak broj glasova koliko vijećnika broji i vladajuća koalicija (43), činjenica da je novi gradonačelnik dobio 48 može se gledati dvojako: ili je Subotica konačno dobila »konstruktivnu oporbu« (a koja za sebe to neće reći, pa i kod pogrešnih odluka?) ili ovih pet glasova »viška« zapravo upućuju na zaključak kako će pozicija (SNS, prije svega) uskoro biti jača za nekoliko novih članova. Kada je o SNS-u riječ, najbolju samodeskripciju svoje stranke dao je Radić tvrdnjom da su svi oni odreda u Skupštini grada prije svega odani »vojnici partije«, što se na najbolji način pokazalo i na prvoj i na drugoj sjednici prigodom neizglasavanja evidentnih kršenja Poslovnika (nepostojanje zapisnika s prethodne sjednice ili proceduralne greške u pripravi materijala za ovu). Iz tih je razloga teško povjerovati Labanu kada kaže kako se ova praksa više neće ponavljati, jer biti vojnik partije nerijetko u praksi znači upravo i vojničko ponašanje: isključiti aparat za razmišljanje (a napose za donošenje i iznošenje zaključaka), što je, konačno, nerijetko i dovodilo do gaženja obećanja prilikom polaganja prisege po kojoj je interes građana iznad svih drugih. Ali, to je već i tako bezbroj puta potvrđeno u praksi na svim razinama vlasti.