Arhiv tekstova

Prema konačnim rezultatima britanskog referenduma o izlasku iz Europske unije za izlazak je glasovalo 51,89 posto građana, a za ostanak u EU 48,11 posto. Na osnovu prebrojanih glasova u sva 382 lokalna izborna centra, za izlazak je glasovalo 17.410.742 građana, a za ostanak 16.141.241 glasača, javlja Reuters. Pomenuta 382 lokalna centra predstavljaju 380 područja u Engleskoj, Škotskoj i Velsu i po jedno u Sjevernoj Irskoj i na Gibraltaru. 

Povodom odluke Britanaca da napuste EU, razgovarali smo s profesorom novinarstva na Univerzitetu Napier u Edinburghu i novinarom BBC-ja Aleksandrom Kocićem.

Je li Vas iznadio rezultat referenduma na kojem su građani Britanije odlučili da poslije 43 godine napuste Europsku uniju?

Malo je reći da me je iznenadio - šokirao me je, kao i moju suprugu i većinu naših prijatelja. Na stranu osobne preference; ankete uoči izbora davale su prednost ostanku, a osim toga, meni se činilo da će, kao i u slučaju referenduma o nezavisnosti Škotske prije dvije godine, presuditi britanska pragmatičnost. Mislio sam da će se ljudi na kraju odlučiti za izvjesnost, umjesto skoka u nepoznato. Kad su u petak iza ponoći počeli pristizati prvi rezultati, koji su pokazali da je Newcastle glasao za ostanak s tijesnom većinom, a Sunderland za izlazak mnogo uvjerljivije nego što se očekivalo, učinilo mi se da nešto nije u redu. Otišao sam na spavanje, ipak vjerujući da ću se probuditi u Britaniji u kojoj sam i zaspao. Vidim da sam se prevario. 

Mladi Britanci su oni koji su najmanje željeli da se napusti Europska unija, a najstariji građani Velike Britanije su ti koji su utjecali na konačan ishod referenduma – izlazak iz EU. Mogu li se nove generacije Britanaca nazvati gubitnicima ovog historijskog referenduma?

Apsolutno, jer je točno da su mladi uvjerljivo glasovali za ostanak. Jedan je navodno napisao na twitteru: »Generacija koja je imala besplatno školstvo, zagarantirana radna mjesta i slobodu kretanja, nama je sada sve to oduzela.« Problem je, kao i obično, što mladi mnogo manje izlaze na izbore. Iako su prognoze govorile da će rezultat biti tijesan, jedan broj mladih nije glasovao, uvjeren da će Ostanak ionako pobijediti.   

Prema analizama britanskih medija se čini da su za izlazak iz EU mahom glasovale ruralnije sredine. Iako službenih podataka o stupnju obrazovanja glasača nema, sva dosadašnja istraživanja pokazala su kako su žestoko za izlazak iz EU bili najsiromašniji i najslabije obrazovani dijelovi stanovništva te se, tvrde analitičari BBC-ja, može zaključiti kako su upravo najsiromašniji slojevi presudili i donijeli povijesnu odluku koja će promijeniti budućnost Europe. Kako komentirate ove podatke? Zbog čega je tako?

 Mislim da podjela urbani-ruralni ovdje ne važi. Sa izuzetkom Londona, koji je uvjerljivo glasovao za ostanak, u ostalim dijelovima Engleske veliki rezultat u velikim gradovima se ne razlikuje mnogo od ruralnih sredina. U Velsu je samo Cardiff bio za ostanak, dok je Škotska uvjerljivo, kako u gradovima tako i na selu, glasovala da ostane u EU. U bogatijim dijelovima Engleske mnogi su glasovali za izlazak, iz ideoloških razloga, ali je činjenica da je presudio glas nezadovoljnih. To su siromašniji slojevi društva, gubitnici u globalizaciji, nalik na balkanske gubitnike u tranziciji, koji su slabo obrazovani, a u konkurenciji sa doseljenicima su istisnuti iz manuelnih, slabo-plaćenih poslova. To su ljudi koji su bijesni, koji se osjećaju zapostavljeno i kojima je ovo bila prilika da establišmentu pokažu srednji prst. Njih priče o ekononskom krahu posle Brexita nisu uplašile, jer smatraju da ionako nemaju što izgubiti. Njima je glavna, ako ne i jedina tema, ovog referenduma bila imigracija i kako je spriječiti.    

Britanski premijer David Cameron podnio je ostavku na tu dužnost nakon što su objavljeni rezultati referenduma po kojima Velika Britanija izlazi iz Europske unije. Možda uobičajeno za Britaniju, ali ostavke političara nisu uobičajene u Srbiji. Možemo li nešto naučiti iz tog primjera?

Ostavka premijera nikoga nije iznenadila; šok bi bio da je ostao. Kenneth Clark, jedan od uglednih, starih konzervativaca, rekao je prije par tjedana da u slučaju Brexita Cameron neće opstati ni 30 sekundi i tako je i bilo. Ostavke političara u slučaju poraza na izborima ovdje su najnormalnija stvar. Ostavku će podnijeti čak i lider opozicije na izborima za koje zna da nema šansi dobiti ih. To je dio političke kulture i nepisano pravilo. Osim toga, ostavke omogućavaju provjetravanje stranaka i dolazak svježe krvi.  

Treba li renovirati kuću Europske unije? Hoće li ovaj referendumski rezultat jačati desni i lijevi ekstremizam u Europi?

Britanska odluka jest ekstremna, ali mislim da Britanija nije toliko usamljena u Europi koliko možda izgleda na prvi pogled. Europski projekt je u ozbiljnoj krizi, izazvanoj prije svega ekonomskom krizom od prije nekoliko godina. Neuspjeh eura kao valute pokazao je da je slogan o »sve tješnjoj zajednici« u praksi teško ostvariv. Zato je Britanski izlazak pogrešan, jer Britanija nikako nije usamljeni jahač u taboru europskih entuzijasta. Rekao bih da će u narednih nekoliko godina jačati i desni i lijevi ekstremizam, jer EU nema odgovor na izazove globalizacije i rastuće raslojavanje društva. EU sigurno treba renovirati ali ne znam u kom pravcu će ići te reforme, ako ih uopće bude. 

Ukazuje li rezultat referenduma na duboku krizu identiteta i krizu europske strategije i naznačuje li, tj. ukazuje li na aroganciju i nerazumijevanje tehnokrata prema siromašnima? Je li neophodna nova vizija i novi početak za ujedinjenju Europu? I što bi to značilo u političkoj praksi?

Da, mislim da je upravo to u pitanju. Elite i tehnokrate ne razumiju i ne mare mnogo za to što birači misle i osjećaju. Sjetimo se samo referenduma u Irskoj poslije sporazuma u Nici. Kad su Irci taj sporazum, koji je otvorio vrata za ulazak zemljama iz istočne Europe, odbili, Bruxelles im je odgovorio da glasuju ponovno, dok ne pošalju traženi rezultat. Nova vizija je svakako neophodna, ali mislim da malo tko zna koja je to vizija. U kraćem roku treba očekivati krizu identiteta EU i zastoj u daljoj integraciji.

Brexit je otvorio Pandorinu kutiju kada je riječ o stranim radnicima koji žive i koji su zaposleni u Velikoj Britaniji, jer će im ubuduće, ukoliko dolaze iz EU, trebati radne i boravišne dozvole? Je li to bio jedan od ciljeva Brexita?

To je bio glavni cilj, ali sada tek trebamo vidjeti kako će to izgledati u praksi. Britanska ekonomija i zdravstvo zavise od jeftine radne snage i ako se imigracija ograniči, bit će problema. Bregzitovci stalno govore da će doseljavanje kontrolirati uvođenjem australijskog sustava, ali nitko točno ne zna kako to izgleda u praksi i kako će funkcionirati u zemlji koja, za razliku od Australije, želi smanjiti priljev imigranata.

Kako će glasovanje građana Britanije za izlazak iz Europske unije utjecati na financijska tržišta? Funta je počela gubiti vrijednost u odnosu na dolar. 

Trenutno su padovi na financijskim tržištima veliki i rezultat su šoka i neizvjesnosti. Dok pregovori u novim odnosima Britanije s EU ne počnu, trajat će neizvjesnost. Poslije će sve zavisiti od toga što bude dogovoreno.

U prvim reagiranjima hrvatskih i srbijanskih bankarskih krugova se ističe kako rezultat britanskog referenduma trenutno nema izravni utjecaj na ekonomiju u ovome podneblju. Hoće li ipak to proći bez posljedica glede hrvatskog i srbijanskog gospodarstva?

Mislim da izravnih i krupnih posljedica nema, osim što će, kada Britanija zaista izađe, proračun EU iz kojeg pomoć dobijaju i ostale članice i kandidati, biti smanjen. Ja ne očekujem nikakve velike potrese u trgovini između Britanije i EU, a mislim i da će Britanija sada biti mnogo više zainteresirana za trgovinske sporazume s ostatkom svijeta. 

Je li Vas iznenadila izjava premijera Vlade Vučića da Srbija neće mijenjati politiku europskih integracija, te da je referendum o tome u Srbiji moguć tek kada ga pobijede na izborima?

Nije me iznenadila, jer mislim da Srbija mora nastaviti europskim putem, makar nikada i ne ušla u EU. Europska unija je oličenje onih vrijednosti kojima Srbija treba težiti, prije svega u smislu vladavine demokracije i ljudskih prava, i u tom pogledu je samo članstvo u EU manje važno. Za Srbiju nikakav referendum o EU nema smisla dok ta zemlja zaista ne dođe na prag EU, nakon što je prethodno ispunila sve uvjete za ulazak. Meni je jednom gradonačelnik Falirakija na Kreti rekao da je za Grčku najbolje razdoblje bilo ono prije ulaska u EU, kada je zemlja ispunila sve uvjete za ulazak, ali još nije morala preuzeti i sve obveze članstva.