Arhiv tekstova

Sudeći po broju plastenika koji se sve češće mogu vidjeti u srijemskim vrtovima, može se sa sigurnošću reći da plastenička proizvodnja u Srijemu dobiva sve veći značaj. Sve je više uspješnih povrtlara koji se isključivo bave proizvodnjom povrća u zatvorenom. Iako takav vid proizvodnje iziskuje velika ulaganja, svakodnevni trud i rad i mnoga odricanja, neki od uspješnih povrtlara iz Srijema u plasteničkoj proizvodnji vide svoje osnovno zanimanje tvrdeći da se od tog posla može živjeti. Ipak, ne spore da bi im pomoć države u vidu određenih poticaja dobro došla. Jedan od povrtlara koji se uspješno bavi plasteničkom proizvodnjom već deset godina je i Stevan Mor iz Kukujevaca.

 

Težak početak

 

Na samom izlasku iz Kukujevaca prema Erdeviku, odmah pored obiteljske kuće Mor, nalaze se dva plastenika, jedan veći i jedan manji, u kojima ova obitelj provodi najveći dio svog vremena uzgajajući povrtlarske kulture. Sve je počelo desetak godina prije kada je Stevan odlučio napraviti jedan mali plastenik: 

»Imao sam želju da mi povrtlarstvo bude osnovno zanimanje. Prije nego što sam se odlučio na taj korak, s obzirom na to da sam radio kao vozač, promatrao sam kako niču plastenici diljem Vojvodine. Prvo sam se raspitivao, jer ništa nisam znao o povrtlarskoj proizvodnji, a zatim sam otišao u Bosnu gdje je to zanimanje rasprostranjeno, kako bih saznao kako se to radi. Polako sam učio i usavršavao se, ali i danas učim i još uvijek nisam dovoljno usavršio svoje znanje.«

A kao i svaki drugi i njegov početak posla je bio težak: 

»Krenuo sam vlastitim sredstvima. Bio sam siguran da ja to mogu, iako zemlje nisam imao puno. Najprije sam napravio mali plastenik i prve cijevi za njega sam dobio od prijatelja. Poslije sam cijevi kupio sam kako bih napravio drugi manji plastenik. Za veliki plastenik moj otac je prodao jutro zemlje i taj novac sam uložio u izgradnju. Danas održavam dva plastenika na 7 ari zagrijanog prostora. U oba plastenika posjedujem grijanje na slamu kako bih biljkama osigurao odgovarajuće uvjete za razvoj«, kaže Steva. 

A da bi  izniklo kvalitetno povrće, potrebno je svakodnevno boraviti u plasteniku: 

»Posla ima svakog dana. U posao smo uključeni supruga Evica i ja i, ako ništa drugo, svaki dan se mora proći kroz njega, provjeriti ima li kukaca, nekih životinja koje bi mogli napraviti eventualnu štetu na biljkama.«

 

Kvaliteta na prvom mjestu

 

Već mjesec dana Morovi imaju krastavce uzgojene u svom plasteniku. Već početkom šestog mjeseca očekuju prve plodove rajčice koje uzgajaju u većim količinama: 

»Povrće prodajem ispred kuće i nosim na tržnicu. Naša kuća nalazi se na idealnom mjestu, na putu koji vodi za Novi Sad tako da kupaca uvijek ima. U blizini su nam Erdevik, Ljuba i Bingula i često nam mještani iz tih sela dođu po povrće. Kvaliteta je jako važna i mi se uvijek trudimo da budemo korektni. U malom plasteniku gajim papriku i nju sadim samo da bih je kupcima dijelio. Ljudi danas vole dobiti i, iako je u početku paprika dosta skupa, nije mi problem da onome tko kupi 2-3 kilograma rajčice poklonim i jednu papričicu.«

Što se tiče isplativosti, Morovi tvrde da se danas povrtlarska proizvodnja u plastenicima više isplati nego što bi imali koristi od posijanog kukuruza: 

»Može se zaraditi više novca s ove male površine nego s jutra kukuruza. Ne mogu reći da se rad i trud ne isplati, ali ipak sve zavisi od površine na kojoj uzgajaš povrće. Zato i imam u planu da u skorije vrijeme podignem još jedan veći plastenik, ali tada bih se isključivo time bavio i ne bih radio niti jedan dodatni posao. Vjerujem da bih tada od proizvodnje mogao sasvim solidno uzdržavati svoju obitelj.«

                               

Želja za proširenjem proiz-vodnje

 

Još uvijek se Steva, osim povrtlarskog, mora baviti i dodatnim poslom jer sredstva od prodaje povrća nisu dovoljna za izdržavanje njegove četveročlane obitelji. Za proširenjem povrtlarske proizvodnje ima veliku želju i volju, idealne uvjete za rad i kada bi imao materijalnu potporu tvrdi da bi se potpuno posvetio tom poslu: 

»Za proširenje proizvodnje nedostaju mi sredstva kako bih uspio podići još jedan veliki plastenik. Tada bih se bavio isključivo povrtlarstvom, stalno bio doma sa svojom obitelji i radio posao koji zaista volim. A da bi bio uspješan u nečemu, moraš se tome potpuno posvetiti i taj posao moraš voljeti.« 

Do sada nije sudjelovao ni na jednom natječaju za poticaje. Tek od nedavno počeo je pratiti sve aktualne natječaje Tajništva za poljoprivredu APV: 

»Pratit ću natječaje i pokušat ću sudjelovati na nekom od njih. Ta sredstva bi mi jako puno značila. Tada bih mogao podići još jedan plastenik i samo od toga živjeti i u potpunosti se posvetiti poslu koji zaista volim. Želja mi je da se u skorije vrijeme počnem baviti i uzgojoem saksijskog cvijeća i već imam neke ideje koje ću, nadam se, uspjeti realizirati«, navodi Mor na kraju razgovora.