Arhiv tekstova

Sombor ima status grada kome, osim samog Sombora, pripada i 15 okolnih sela, a u njima živi polovica ukupnog broja stanovnika grada Sombora. Oduvijek su oni sa sela težili da dođu u grad, pa je sada i teško reći koga u Somboru ima više – onih pravih Somboraca ili onih koji su svoja sela zamijenili gradskim životom. I nije im zamjeriti. Svatko ide tamo gdje misli da mu je bolje. Netko sa sela u grad, netko iz grada u selo, mada je, ruku na srce,  onih na relaciji selo-grad uvijek bilo neusporedivo više. I dok je nekada otići iz sela u grad bilo relativno lako, jer lako su se dobivali stanovi, kupovale ili gradile kuće, sada je to mnogo teže. I skuplje. Tako su u selima ostali i oni koji su htjeli i oni koji su morali. No, bez obzira što je razlog njihova ostanka, ono što zaslužuju su uvjeti života dostojni suvremenog čojeka XXI. stoljeća. A suvremeni čovjek XXI. stoljeća ne pije vodu iz cisterne već iz vodovoda, suvremeni čovjek XXI. stoljeća ima dostpunu lječnikčku brigu i ne putuje 40 ili 50 kilometara radi najobičnije analize krvi, suvremeni čovjek XXI. stoljeća ima pravo da umjesto praćenja polusvijeta na TV ekranima pročita knjigu. Ima suvremeni čovjek pravo na još mnogo toga, ali o tome nekom drugom prigodom. Nekom drugom prigodom i o cisternama koje nekoliko puta na tjedan obraduju stanovnike u selima pijaćom vodom, nekom drugom prigodom i o tome kako se zbog najbanalnije analize krvne slike putuje do Sombora što staje minimum 500 dinara. Ovog puta hoću o kulturi, jer valjda i to zaslužuju oni koji žive na selima. Valjda bi i oni koji žive na selima trebali pogledati neku predstavu, poslušati književnu večer ili neki koncert, pročitati  knjigu. Glede predstava, koncerata i književnih večeri sve se svodi na entuzijaste koji imaju znanja, snage i volje takve kulturne sadržaje priređivati u svojim sredinama. S praksom da se kulturna događanja iz grada sele i u okolna mjesta odustalo se prije nekoliko godina, valjda se vodilo logikom: onaj koga to zanima doći će u Sombor. Glede knjiga i čitanja tu se mještani sela ne mogu požaliti, jer svako selo ima knjižnicu. E, te knjižnice zapravo su i povod ovog tjednog pregleda, jer kako sada izgleda sela će ostati bez knjižnica. Ne možda sva, ali većina hoće. Tako barem kaže neumoljiva racionalizacija u javnom sektoru. A te  neumoljive brojke kažu da je četvrtina uposlenih u gradskoj knjižnici prekobrojna. A gdje će se prelomiti nego li na seoskim knjižnicama, pa tko voli čitati eto mu autobusa i pravac Sombor. Ako u međuvremenu cijena autobusne karte ne bude razlog da umjesto knjige uzme daljinski u ruke.