Arhiv tekstova

Žene čine više od polovice ukupnog broja stanovništva Srbije. Međutim, posljedni popis pokazuje i da  od skoro tri milijuna ekonomski aktivnog stanovništva žene čine samo 1,2 milijuna. Žene češće rade u sektorima koji su slabije plaćeni, pa zato i ne čudi što je 52 posto žena na liniji siromaštva. Posebno su ugrožene žene na selu. Iako su angažirane na poljoprivrednim poslovima, gospodarstva se uglavnom ne vode na njih već na muške članove obitelji. Ovu sumorni statistiku upotpunje i podatak da su  žene  najzastupljenija kategorija izdržavanih osoba. Druga i drugačija priča jeste da  žene imaju odgovorniji odnos prema poslu. Između je priča o ženama koje su se odvažile da pokrenu neki svoj posao, uz sve rizike koje nosi poduzetništvo, a napose ukoliko ste žena. 

 

Vojvođansko biznis ćoše

 

Jedna od priča žena koje su pokrenule svoj posao je priča Blaženke Beronja s Naninog salaša pokraj Bezdana. Sa suprugom Goranom napustila je prije pet godina Novi Sad i došla živjeti na salaš. Prva ideja bila im je da se bave povrtlrastvom u zatvorenom prostoru, ali sada rade nešto sasvim drugo i  Blaženka kaže da je njihov salaš danas jedan  multifunkcionalni objekt. Otvoren je za posjetitelje, u njemu se održavaju radionice i seminari, a proizvodnja je vezana za kozarstvo i pravljenje delikatesnog kozjeg sira. 

»Proizvodimo kozje bio sireve, ali nije to počelo preko noći već smo taj posao i tu proizvodnju razvijali tri godine. Krenuli smo s kozlićima, koje smo pazili, odgajali. Sada imamo stado od dvadesetak koza i za sada ne razmišljamo o daljem širenju. Naša proizvodnja je mala, ali pravimo delikatesne sireve, od nepasteriziranog mlijeka, intenzivnog okusa i mirisa. Nemamo mi ambiciju za farmu od 200-300 koza i za veliku proizvodnju. Pokazalo se da smo vješti u još nekim stvarima tako da  i na druge načine koristimo mogućnosti koje nudi jedan salaš. Salaš je lijep prostor gdje možete okupljati ljude i organizirati radionica tipa – kako napraviti tijesto, kako preživjeti u prirodi. I već sada imamo isplaniran cijeli srpanj i kolovoz. Suprug i ja smo strpljivi, znamo da se do kvalitete dolazi postupno, što je suprotno današnjim trendovima gdje dominira instant proizvodnja«, prenijela je Blaženka svoje iskustvo na skupu Biznis ćoše koji je Educom organizirao u Somboru.

Na skupu žena poduzetnica u Pančevu svoje iskustvo podijelila je Pava Novakov Čabrilovski, vlasnica poduzeća za pružanje usluga čišćenja i održavanje. 

»Poduzeće  je osnovano 2009. godine. Sudjelovali smo u OESS-ovom projektu TARA, gdje smo dobili potporu  za zapošljavanje šest žena Romkinja. Proglašeni smo za jedno od osamnaest poduzeća u Srbiji – primjera dobre prakse u zapošljavanju pripadnika romske nacionalne zajednice. Višegodišnje iskustvo, dobre reference, odlikuju naše poslovanje. Moj moto je: ako postoji volja, uvijek se nađe i način«, sumirala je Pava svoju poslovnu filozofiju. 

»Snaga je u ženama i žene imaju hrabrosti, inicijative i možda ludosti; žene su pokretači i zato je osnovna ideja Educoma da pružimo ženama kvalitetne informacije, pravne savjete, savjete financijske naravi. Hrabrost nosi i jednu vrstu odgovornosti. Ali isto tako treba znati da svaki pad nije razlog da treba odustati. I ono što se podrazumijeva u svakom poslu je posvejćenost onomo što radite«, kaže  Sanja Alvirović iz Educoma. 

Ona je pojasnila da Biznis ćoše spaja žene poduzetnice koje govore o svojim počecima, usponima i padovima kao i budućim planovima. Ono što Educom zastupa kroz ovaj projekt je je promjena  pristupa kako bi se svi problemi vidjeli kao prilika za njihovo rješavanje. Sombor i Pančevo samo su neki od vojvođanskih gradova u kojima je gostovalo Biznis ćoše, koji ima potporu Pokrajinskog tajništva za gospodarstvo, zapošljavanje i ravnopravnost spolova. A iskustva Educoma pokazuju da veliki broj žena, bez obzira jesu li već u svom poslu ili tek razmišljaju o njemu, ne znaju kakve su sve mogućnosti za dobijanje sredstava potpore ili kredita, te je to područje na kome se još treba raditi. Ipak, stvari se mijenjanju. 

»Prije nekoliko godina one su edukacije vidjele kao trošenje vremena i novca. Danas shvaćaju da je jedna od njavažnijih stvari osobni razvoj«, kaže Alvirović.

 

Poduzetnice iz nužde

 

Biti danas žena poduzetnica, pa još i u Srbiji nije ni malo lako ni jednostavno. Većina žena se u poduzetničke vode upušta zato što ne vidi način kako drugačaije zaraditi i skrbiti za svoju obitelj. Zato i ne čudi što, za razliku od početka 90-ih godina kada su se u poduzetništvo upuštale mlađe žene sa željom da bolje iskoriste svoje sposobnosti i da bolje zarade, danas u poduzetništvo ulaze žene s 40-50, pa i više godina. Kada je riječ o poslovima kojima se žene poduzetnice odlučuju baviti, one obično ostaju vjerne uobičajenim ženskim zanimanjima kao što su, primjerice, krojačica ili frizerka. Čak i kada privatni posao pokreću visoko obrazovane žene, ne odstupa se mnogo od uobičajenih ženskih zanimanja, kao što je primjerice knjigovodstveni servisi ili škole stranih jezika. Žene koje pokreću neki posao u oblasti proizvodnje malobrojne su. Rijetke su žene vlasnici građevinskih poduzeća, žene vlasnici poduzeća koja se bave stanogradnjom, transportom. Njihov posao uglavnom ostaje u nivou malih lokalnih biznisa s manjim brojem radnika. Oko 85 posto poduzeća koje vode žene spada u mali biznis s oko petero radnika i uglavnom takva poduzeća spadaju u sektor usluga. Za početak posla velika zapreka ženama je nedostatak financija, pa je to jedan od razloga zašto se žene opredjeljuju za uslužne djelatnosti gdje su ulaganja znatno manja od neke proizvodnje koja zahtijeva opremu i strojeve, a to košta. To što je ženama problem osiguravanja novca i nije iznenađenje, s obzirom na to da statistički podaci pokazuju kako je tek 17 posto žena vlasnik stana, nešto manje od osam posto žena vlasnice su kuća, tek dva postotka žena ima ušteđevinu u bankama, a privatno poduzeće ima dva posto žena (kod muškaraca je taj postotak šest). Ukoliko osiguraju sredstva na neki drugi način, kao što su poticaji za samozapošljavanje, riječ je o manjim iznosima koji nisu dovoljni za neka velika ulaganja u proizvodnju.

Prema istraživanjima koje je u Srbiji provela Agencija za rodnu ravnopravnost UN-a žene i kada im ne uspije posao koji su pokrenule ne odustaju lako. Svaka deseta aktivna poduzetnica  iza sebe ima neuspjeli pokušaj vođenja vlastitog posla, a polovica bivših poduzetnica planira nov poduzetnički pokušaj. Oko 47 postotaka poduzeća koje su osnovale i vodile žene je ugašeno, dok je postotak ugašenih poduzeća koje su vodili muškarci 38. No, unatoč ovoj statistici koja ne ide na ruku ženama one traže načine i mogućnosti da pokrenu svoj posao i što je najvažnije da u njemu opstanu, jer ih je u većini slučajeva na to natjerala nemogućnost da se na drugi način radno angažiraju.