Arhiv tekstova

Stara narodna izreka kaže da majska kiša zlata vrijedi. Znamo da se kod nas krajem proljeća i početkom ljeta često događaju provale oblaka koje zaustavljaju žetvu ili kada su skoro sve ulice u gradu manje-više privremeno poplavljene vodom, jer postojeća kanalizacija naprosto ne može »progutati« ogromnu količinu vode koja se stušti iz olujnih oblaka. Teško je izračunati koliki profil trebaju imati kanalizacijske cijevi na pojedinim mjestima u gradu. Ako se promjer previše uvećava, onda ionako skupa kanalizacija, postaje predimenzionirana ali efikasna, istodobno i najviše vremena neiskorištena, jer takvi slučajevi su ipak izuzetni i ekstremni. Slični problemi se javljaju prilikom dimenzioniranja gradskih prometnica, jer u tzv. špicevima često dolazi do zastoja.

 

Bujična rječica u Subotici

 

Iz geografije znamo da i u pustinjama kao što je npr. Sahara postoje bujične rijeke, čija suha korita stanovnici zovu vadijima, koji, kada padnu kiše, postaju široke rijeke koje nose sve ispred sebe. Subotica se nalazi u tzv. stepskoj oblasti čija je klima polupustinjska, koju karakterizira velika dnevna temperaturna razlika, kao i ljetne provale oblaka. Uslijed ovih padalina i kod nas su nastali bujični potoci, rijeke. Milenijima, na teritoriju današnjeg grada stvorila se jedna rječna, uglavnom suha dolina širine od 300 do 500 m, čije su obale bile strme visoke i do 5-6 metara. Ova subotička rijeka se vidi  i na veduti (crtežu) iz 1697. godine, kako teče iz grada i ulijeva se u jedno neimenovano jezero koje je po kartografu nastalo iz kišnice. Na karti subotičkog posjeda iz 1747. godine ona je također ucrtana i vidi se da dijeli grad na dva dijela; rječica zvana Vok se pojavljulje na svim povijesnim kartama. Ona je izvirala iz Kelebijskog jezera i tekući kroz teritorij grada ulijevala se u Palićko jezero. Gradski Magistrat je 1884. godine od inženjera iz Arada Mihálya Könyves Tóta naručio izradu regulacijskog plana ulica, mjerenje visinskih točaka u gradu, izradu plana kanalizacije. On je napisao i jednu popratnu knjižicu, neku vrstu urbanističkog plana u kojem piše »visinskim mjerenjima sam ustanovio da se zbog konfiguracije terena sve vode s teritorija sl. kr. grada utječu u jezero Palić«. Najviša točka grada je na Kelebiji a najniža vodena površina Palićkog jezera, visinska razlika odgovara jednoj sedmokatnici (24 m). Zbog uočene situacije terena Könyves Tót je predložio izradu tzv. Separatnog sustava kanalizacije što znači da se posebno vodi kišnica, koje ima mnogo u pojedinim trenucima i posebno otpadne vode, i zbog prirodnog pada terena ti se vodovi trebaju završavati u jezeru Palić. Također je predložio da se otpadne vode obvezno trebaju propustiti kroz sustav pročistača vode i tek poslije se mogu upustiti u jezero. Grad je zbog štednje, ali i kratkovidosti, uradio samo zatvoreni kanalizacijski sustav za otpadne vode, bez pročistača, a odvod kišnice tada je riješen otvorenim kanalima koji su uredno održavani. Sigurno se pitate gdje ja ta bujična rijeka danas. Ona je tu ispod naših nogu, ali je ukroćena i usukana u kanalizacijsku  mrežu, ali se s vremena na vrijeme »probudi« i pokazuje svoju moć. 

 

»Blagodati civilizacije i razvoja«

 

Kao dijete odrastao sam uz ovu »rijeku«, zapravo uz otvoreni kanal s čistom živom vodom koji je tekao sredinom sadašnjeg Radijalca. U školu sam odlazio preko betonskog mosta, koji se nalazio u ulici Miloša Obilića. Problemi s vodom su počeli onda kada je izgrađen kolovoz u Aleji maršala Tita i voda, koja nije mogla progutati svu vodu prilikom ljetnih provala oblaka, je »utjerana« u kanalizaciju. Voda dubine i do pola metra se skupljala u našoj ulici, ujedno plavila je i dvorišta, podrume. Mi djeca radovali smo se tome i u drvenim koritima kao čamcima mogli smo se dugo voziti u ovom privremenom jezeru. Djed mi je bio pekar u Vučidolu, na kraju njegovog vrta je također tekla rječica čija je voda bila čista u kojoj su živjele žabe i još neke životinje. Kod susjeda smo prelazili preko jednog mostića. U to vrijeme nitko nije bacao smeće u ove kanale, jer je to bilo i strogo kažnjivo. Sve u svemu, želim reći da je pedesetih godina ovaj otvoreni sustav odvoda kišnice kako-tako funkcionirao i u podrumima nije bilo vode. Počeli smo graditi kanalizacijski sustav u kojem odvod bujične kišnice nije riješen, a otvoreni kanali su zatrpani. Kada bude pala jedna izdašna količina kiše, s pravom možemo strijepiti od manje ili veće poplave, što se desilo već nekoliko puta. U svijetu postoje i drugačija rješenja ovoga problema, a o tome čitajte u sljedećem broju.