Arhiv tekstova

Blizina Mađarske, Slo-venije, pa i Austrije – kako smo već pisali – svakako u značajnoj mjeri utječu na činjenicu da je Međimurska županija gospodarski među najrazvijenijima u Hrvatskoj. Zamjenik međimurskog župana Zoran Vidović kaže kako tome – osim velikog broja stranih investitora – pridonosi i činjenica da je gospodarstvo ove regije najvećim dijelom izvozno orijentirano, napose kada je riječ o metalskoj industriji u kojoj je i najviši prosjek plaća i najveći broj zaposlenih, a među razvijenijim granama svakako je i prehrambeno-prerađivačka industrija. S obzirom na to da je obrtništvo nekoć bilo veoma razvijeno u Međimurju, naš sugovornik kaže kako je želja Županije, kroz konkretne programe i poticaje, podići ovu granu gospodarstva na višu razinu:

»Neki podaci govore da je došlo do gašenja obrtništva u Međimurskoj županiji, međutim iza toga stoji činjenica da su se ljudi preregistrirali i formirali ‘d. o. o-e’. Zbog toga moramo pronaći poveznicu između obrazovnog i gospodarskog sustava. Naime, nama je u ovom trenutku možda i najveći problem kvalificirane i stručne radne snage, a koja je potrebna svuda: i kao obrtnici, ali i kao stručnjaci u tvrtkama koje već postoje u Međimurju. Stoga mi, naravno kroz suradnju s Ministarstvom prosvjete, moramo mijenjati upisne kvote, jer se ljudi sve više vraćaju gospodarskom sektoru. Drago mi je što vidim i povećano zanimanje kod učenika za to, a ne treba niti naglašavati da su i sami gospodarstvenici zainteresirani da imaju buduću mladu radnu snagu. Dakle, i oni sami, kroz stipendije i osiguravanje budućih radnih mjesta, pridonose da se svijest kod mladih mijenja, jer su se donedavno uglavnom opredjeljivali za gimnazije.«

HR: Koliko i sama Međimurska županija i gradovi u njoj potiču gospodarstvo i poljoprivredu? 

Kao županija, mi imamo kapital u zemljištu koje smo bez naknade dobili od Ministarstva obrane od kojega formiramo velike industrijske zone. To je naš veliki potencijal i kada se u obzir uzme činjenica da u roku nekoliko sati do jednog dana izdajemo građevinske dozvole i sve potrebite papire, onda nije čudno što je zanimanje stranih investitora baš za našu županiju veliko. Naravno, tu treba istaknuti i dobru suradnju s gradovima u smislu izgradnje potrebite komunalne infrastrukture . To se posebno vidi u Prelogu, koji je doživio najveći gospodarski razvoj u posljednjih deset godina i koji ima najnižu stopu nezaposlenosti, na razini visokorazvijenih europskih zemalja od 4 posto. U poljoprivredi, nažalost, imamo većih problema, napose u mljekarstvu i svinjogojstvu. Želja nam je da izgradnjom prve bioenergane – koja će, nadam se, krenuti na jesen – proizvodimo toplu vodu za staklenike, a to bi usput i ojačalo kooperaciju kroz uzgoj svinja, te, ono što je najznačajnije, i ovaj vid proizvodnje električne energije uvelo u sustav Hrvatske elektroprivrede. Mi kao županija surađujemo i s krovnim udrugama poljoprivrednika, bez obzira je li riječ o govedarstvu ili povrtlarstvu i imamo formiranu svoju Razvojnu agenciju koja stoji na raspolaganju kompletnom poljoprivrednom sektoru, prije svega zbog kandidiranja određenih projekata koji idu prema fondovima Europske unije. Ono što možda »šepa«, i nadam se da će se i to promijeniti, jest komunikacija s Ministarstvom poljoprivrede. Nadam se da će prvi pozitivan korak u tom smislu biti nadoknada štete od velikih mrazeva prije mjesec dana.

HR: Čime objašnjavate podatak da su plaće u Međimurskoj županiji za 20-30 posto niže u odnosu na prosjek u Hrvatskoj?

Na žalost, moram reći da su u tekstilnoj, kožarskoj i obućarskoj industriji primanja najniža i to u značajnoj mjeri utječe na prosjek plaća. Ali, moram reći i to da su Međimurci veoma snalažljivi i oni su spremni prihvatiti posao, jer im je bitno da se radi, a onaj »manjak« nadoknađuju ili kroz poljoprivrednu proizvodnju ili kroz neku drugu, dodatnu. Također, u obzir moramo uzeti i jednu realnu činjenicu, a to je da su Međimurci od šezdesetih do osamdesetih godina prošloga stoljeća uglavnom radili u inozemstvu i određeni dio populacije sada prima strane mirovine. Mi, naravno, ovom činjenicom nismo zadovoljni. Želimo ju promijeniti i to smo na neki način uspjeli prodajom zemljišta tvrtki Mercedes kako bismo pokrenuli nove tehnologije proizvodnje, prvenstveno vezane uz elektroniku. To će, uvjeren sam, utjecati i na podizanje prosjeka plaća, a svaka slična investicija koja je bazirana na višim tehnološkim procesima tome će sigurno dodatno pridonijeti. Naravno, kako sam već i na početku rekao, za to je potrebno i podizanje obrazovne strukture naših radnika.

HR: Koliko je ovom stanju pridonijela i propast velikog broja velikih poduzeća? Naime, u strukturi gospodarstva u Međimurju mala i srednja poduzeća upošljavaju oko 85 posto radne snage.

Međimurje je tako bilo koncipirano i sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je i krenuo gospodarski razvoj ove regije. Najveći dio proizvodnje se, naime, bazirao na obrtništvu, te malom i srednjem poduzetništvu iako mi i sada imamo četiri-pet velikih tvrtki od kojih svaka zapošljava više od 250 radnika. S jedne strane, to je i dobro jer se veliki sustavi teško prilagođavaju promjenama dok su mali i srednji daleko fleksibilniji. Ipak, meni osobno je žao zbog propasti građevinskog giganta Međimurje koji je zapošljavao oko 9.000 radnika, ali tome je pridonijelo dosta što subjektivnih što objektivnih faktora.

HR: Koliko blizina Slovenije, a napose Austrije utječe na to da radnici iz Međimurja odlaze u države u kojima će za isti posao biti bolje plaćeni?

Osim već spomenutog nedostatka stručne radne snage, ovo nam je svakako jedan od najvećih problema s kojim se svakodnevno suočavamo. Austrija je veoma blizu i onaj koji tamo dobije posao može se istoga dana i vratiti doma. No, to već nije pitanje samo Međimurske županije nego bi o tome morala razmisliti i Vlada Hrvatske. Osobno mislim da je najveći problem kada je riječ o poreznoj politici, odnosno veliki parafiskalni nameti koji opterećuju kompletno gospodarstvo i koji svakako utječnu i na konačnu visinu prihoda radnika. U takvoj situaciji teško je držati ljude ovdje, jer se čak i u metalskoj industriji, gdje je prosjek plaća oko 6.000 kuna, dakle, znatno iznad hrvatskog prosjeka, kvalificirani radnici ipak odlučuju za Austriju, gdje dobiju dvostruko više. Jedino dobro u cijeloj priči je što se najveći dio tog zarađenog novca potroši ovdje i stoga je veoma bitna i decentralizacija financijskih sredstava kako bi i lokalne i regionalne jedinice dobile malo više na živosti i mogle kreirati nekakve svoje razvojne politike. 

HR: Koliko ste, kao Županija, povezani s gospodarstvom u Srbiji?

Suradnja, naravno, postoji o čemu svjedoči i dolazak gospodarstvenika na naš sajam u Međimurju, koji se održava svake godine u lipnju, a i naše stručne službe su bile na Sajmu u Novom Sadu. Ipak, mislim da je i od županije, pa i država mnogo bitnije međusobno povezivanje samih gospodarstvenika. To je svakako dobar put čiju izgradnju mi želimo pomoći. Činjenično stanje je i da su hrvatsko i srpsko mala tržišta i treba se širiti. Stoga mi je drago što je konzul Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša pokrenuo određene kontakte koji pridonose povezivanju Međimurja sa Srbijom i Vojvodinom. S obzirom na to kako je prije radio u Mostaru sigurni smo i da će iz Subotice i Vojvodine doći još više kontakata.

HR: Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović početkom svibnja razgovarala je s predstavnicima županija o teritorijalnom ustroju. Kakvim vidite budućnost Međimurske županije, s obzirom na to da je teritorijalno najmanja u Hrvatskoj?

Kratak odgovor je: opstojnost Međimurske županije nije upitna. Naime, mi kao regija imamo i svoje specifičnosti, počevši od geografskog položaja i naše povijesti, pa do onoga o čemu smo najvećim dijelom razgovarali. Zapravo, mislim da najneupitniji položaj u Hrvatskoj imaju samo dvije županije: Međimurska i Istarska. Konačno, i nakon sastanka na Pantovčaku mislim da je zajedničko stajalište da županije u ovom obimu treba održati. Ono što je bitno je svakako činjenica da svrha postojanja županije nikada nije bila »samoj sebi« nego dobivanje većih ovlasti i spuštanje financijskih sredstava na regije. Naime, mi vodimo brigu i o zdravstvu i o školstvu, poljoprivredi, gospodarstvu i kada se taj posao zdušno obavlja s kvalitetnim stručnim službama, onda vidimo da županija nije teret. Primjerice, mi smo u Međimurskoj županiji od 2013. smanjili plaće za deset posto, ne koristimo kartice niti uzimamo putne troškove ili dnevnice, a kao rezultat toga je pomoć stipendistima, jer mi svakoga studenta u Županiji financiramo s 500 kuna mjesečno. Uz to imamo i besplatne udžbenike za svu osnovnoškolsku djecu kao i besplatan prijevoz za srednjoškolce, što samo govori o tome da vodimo brigu o našim građanima. Zbog toga mislim da bi cilj ovakvih razgovora trebao biti bolja suradnja među županijama i među regijama. Za nas mogu reći da imamo dobru suradnju i sa susjednim općinama u Sloveniji i Mađarskoj s kojima smo zajednički kandidirali određene projekte i prema pretpristupnim i prema sadašnjim fondovima Europske unije.