Arhiv tekstova

Naredne školske godine u jedinoj osnovnoj školi u Somboru gdje je nastava organizirana i na mađarskom jeziku neće biti ni jednog  prvašića. U povijesti to se dešava prvi puta, jer iako su odjeli na mađarskom jeziku uglavnom s manje od deset učenika đaka je uvijek bilo. Tako u ovoj jedinoj gradskoj somborskoj školi, gdje se nastava odvija i na mađarskom jeziku prvi razred sada završava petero učenika, a od prvog do osmog razreda ih je 42, ali naredne jeseni u klupe neće sjesti nijedan prvašić. 

Otvara ovo pitanje kakva je budućnost obrazovanja na jezicima nacionalnih zajednica. Hoće li ono što se događa u Somboru uskoro zadesiti i seoske škole? Hoće li pravo na naobrazbu na materinskom jeziku koje imaju pripadnici nacionalnih zajednica biti pravo samo na papiru?

 

Sombor i Subotica

 

Priču počinjemo u Školskoj upravi Sombor u čijoj su nadležnosti subotička i somborska regija i gdje se nastava, osim na srpskom, održava i  na mađarskom, slovačkom, rusinskom i hrvatskom jeziku. Načelnik školske uprave Borislav Staničkov potvrđuje da u Somboru naredne školske godine neće biti prvog razreda na mađarskom jeziku. 

»U odnosu na ostale školske uprave naša je jedinstvena po tome što se nastava održava na pet jezika. Trend je, nažalost, da se smanjuje broj učenika koji pohađaju nastavu na jezicima nacionalnih manjina. I tamo gdje imamo đaka, odjeljenja su s malim brojem učenika. Po važećem Uputstvu i Pravilniku odjeljenje u kome se nastava izvodi na jezicima nacionalnih zajednica može imati najmanje 15 učenika, ali uz rješenje koje donosi ministar prosvjete takva odjeljenja mogu imati i manje učenika i do sada tu nije bilo problema, jer smo takve suglasnosti uvijek dobivali. Primjerice, u Zapadnobačkom okrugu nastavu na mađarskom jeziku pohađa 338 učenika rapoređenih u 36 odjeljenja, što znači da u jednom odjeljenju ima u prosjeku 9 učenika. U Sjevernobačkom okrugu situacija je  nešto drugačija, s obzirom na to da je mađarska populacija brojnija. Na rusinskom jeziku nastava se odvija i u osnovnoj i srednjoj školi u Ruskom Krsturu i tu nema problema s brojem učenika po odjeljenju. Na slovačkom jeziku nastava je organizirana samo u Laliću, broj učenika je mali, ali i Ministarstvo prosvjete i Pokrajinsko tajništvo bili su na stanovištu da treba omogućiti da se ta  nastava ipak održi«, kaže Staničkov. 

Glede nastave na hrvatskom jeziku u Sjevernobačkom okrugu Staničkov kaže da se ona odvija kvalitetno i sa zadovoljavajućim brojem učenika, a suradnja s Hrvatskim nacionalnim vijećem je dobra.

Naš sugovornik podsjeća i da se u slučajevima kada je broj učenika u odjeljenju tek nekoliko dozvoljava spajanje u takozvana kombinirana odjeljenja tako što se nastava organizira ili s dva razreda koja ne mogu imati više od 15 učenika ili s tri ili četiri razreda, koja mogu imati od 10 đaka. Kombiniranje odjeljenja dozvoljeno je samo u nižim razredima. 

 

Nestala jedna škola

 

Prema Analizi obrazovnog procesa, koju je za prošlu školsku godinu radio Neovisni sindikat prosvjetnih radnika Vojvodine, u Vojvodini je u školskoj 2014./15. godini bilo 150.366 đaka u osnovnim školama. To je za tisuću đaka manje nego što ih je bilo u 2013./14. godine, ili kako su prosvjetari izračunali za jednu cijelu školu. Broj učenika manji je u ukupnom broju, a manje je i đaka koji nastavu prate na jezicima nacionalnih zajednica i taj trend prisutan je kod svih nacionalnih zajednica koje imaju pravo na školovanje na svom jeziku. Primjerice, na mađarskiom jeziku prošle školske godine bilo je 14.308 đaka, a u poređenju s godinom prije to je bilo 522 učenika manje. 

Prema podacima Pokra-jinskog tajništva za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne zajednice u prošloj školskoj godini nastavu na slovačkom pratilo je 2.804 učenika, a to je 71 manje nego godinu dana ranije. Na rumunjskom jeziku bio je 921 učenik, što je 94 đaka manje nego godinu dana prije. Slična situacija je i u rusinskoj nacionalnoj zajednici gdje je nastavom obuhvaćeno 443 učenika ili 34 manje nego godinu ranije. Trend smanjenja broja učenika bilježi se i kod hrvatske nacionalne zajednice gdje je broj đaka s 274, koliko ih je bilo 2013./14.., pao na 244 koliko ih je bilo prošle školske godine (2014./15.).

Redovitom srdenjoškolskom naobrazbom obuhvaćeno je u Vojvodini u školskoj 2014./15. godini  65.657 đaka, a samo godinu dana prije srednjoškolaca je bilo za skoro 3.000 više. No, ako se ovi podaci porede s onima od prije pet godina, onda je srednjoškolaca za desetak postotaka manje. Smanjenje broja srednjoškolaca iz godine u godinu bilježi se u nastavi na srpskom i mađarskom jeziku, dok taj broj u nastavi na hrvatskom, slovačkom, rusinskom i rumunjskom varira.

 

Perspektive

 

Kakve su onda perspektive obrazovanje na jezicima nacionalnih zajednica? Odgovor na to pitanje potražili smo od prof. dr. sc. Josipa Ivanovića, prodekana za nastavu i znanost na Učiteljskom fakultetu u Subotici. 

»Opći je trend depopulacije kako većinskog stanovništva tako i svih  manjinskih zajednica. Živimo u društvu gdje ne postoji perspektiva za mlade ljude. Oni se teško odlučuju za zasnivanje obitelji i to je jedan trend koji traje. Posebice je to pitanje osjetljivo kod manjinskih zajednica za koje država uglavnom nema dovoljno sluha. Zato je  potrebna suradnja države u  kojoj žive nacionalne zajednice, matične države i nacionalnih vijeća. Tu vidim jedinu mogućnost da se održi obrazovanje na jezicima nacionalnih zajednica. Situacija je teška i jedino je rješiva uz obostranu volju i države u kojoj žive nacionalne zajednica, i kada govorimo o Mađarima i Hrvatima, matičnih država Mađarske i Hrvatske«, kaže prof. Ivanović.

Naš sugovornik dijeli bojazan da se, s obzirom na trend iseljavanja, može očekivati da za desetak godina ne bude nikoga tko bi konzumirao pravo na obrazovanje na jezicima nacionalnih zajednica. »Srbija nije u Europskoj uniji, ali pripadnici manjinskih zajednica ili imaju hrvatsku ili mađarsku putovnicu, što znači da su oni mobilni i usmjereni k EU. Znači, vrlo je moguće da za desetak godina pravo na obrazovanje bude samo na papiru. A ako ne bude nade i perspektive za ostati ovdje, onda će mladi, sposobni i vitalni otići, a onda nema djece. A ako nema djece, što će vam i pravo na obrazovanje na meterinskom jeziku«, zaključuje prof. Ivanović.