Arhiv tekstova

Nekima se neke stvari nude na pladnju, pa ih ne iskoriste, a neki su tu ponudu morali sami stvarati, kako bi je iskoristili. Ta ponuda je metafora za mogućnost školovanja na hrvatskom jeziku, a prvom rečenicom bi se ukratko mogla opisati inicijativa jedne skupine roditelja koji su krajem 2007. odlučili »formirati« hrvatski odjel u subotičkoj OŠ Matko Vuković. Ta inicijativa je dobila pozitivan ishod na jesen 2008., a u taj su odjel (8. h) upisali svoju djecu koja su se prije toga, sedam godina, školovala na srpskom jeziku. 

 

Nacionalna svijest i želja

 

»U vrijeme kada smo upisivali našu djecu u školu nije postojala mogućnost školovanja na hrvatskom jeziku. Ona se ‘otvorila’ godinu dana kasnije. Budući da smo željeli da nam se djeca školuju na svom materinskom, hrvatskom jeziku, za što su se u međuvremenu stvorile pretpostavke, pokrenuli smo tu inicijativu koja je urodila plodom«, prisjeća se jedna od inicijatorki ove inicijative i majki čiji je sin prepisan u novoformirani odjel Nada Sudarević.   

U ovoj su inicijativi, kako kaže, imali potporu Hrvatskog nacionalnog vijeća, Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici i uprave škole Matko Vuković. 

»Na početku su se oko inicijative okupili roditelji petnaestero djece, a na kraju je u taj odjel upisano manje učenika, njih devetero. Iako je škola osigurala uvjete za rad ovog odjela, mi smo godinu dana čekali na odgovore nadležnih tijela. Na koncu smo dobili pozitivno rješenje i odjel je krenuo. Dakle, nije bilo jednostavno, sve to je zahtijevalo dodatni trud, ali su nacionalna svijest i želja nas roditelja, prevagnuli. Stoga mi nije jasno zašto roditelji kojima je ta mogućnost dana od starta, ne koriste tu opciju«, dodaje Nada Sudarević.  

 

Radosna prisjećanja

 

Dvojica učenika novoformiranog 8. h bili su Marko Tumbas i Martin Sudarević. Prvi je danas student matematike u Osijeku, a drugi geodezije u Zagrebu. Oni se s radošću prisjećaju posljednje godine svoje osnovne škole koje su proveli u tom odjelu, ističući kako im prilagodba na nastavu na hrvatskom jeziku nije bila teška. 

»Pa super je bilo«, prisjeća Marko Tumbas. »Nas devetero u razredu, izuzetno složni i međusobno povezani. Ozračje odlično. Tu sam stekao najboljeg prijatelja«.

Na početku je, kaže, bio pomalo sumnjičav, a ta je sumnja ubrzo nestala. 

»Drago mi je što su roditelji odlučili prepisati me u taj odjel. Moj je stav da ako već imamo mogućnost školovanja na materinjem jeziku to trebamo i iskoristiti. Ako kojim slučajem budem živio u Subotici, moja djeca će sigurno pohađati nastavu na hrvatskom jeziku«, napominje Tumbas.

 

Povezana generacija

 

»Pohađanje 8. h razreda  je razdoblje u mom životu koje će uvijek imati mjesta u knjižici s radosnim i ponosnim trenutcima«, navodi Martin Sudarević. »Od djetinstva sam odgajan u duhu hrvatske kulture i jezika, odnosno našeg bunjevačkog govora. Na žalost, moja generacija nije imala mogućnost školovanja na hrvatskom jeziku, a žalost je još veća jer se ispostavilo da je moja generacija jedna od onih s većim brojem djece hrvatske nacionalnosti. To možemo vidjeti po broju učenika u kasnijem hrvatskom odjelu u subotičkoj Gimnaziji, još uvijek smo jedini s upisanih 33 učenika«. 

Osmi h razred krasila je povezanost učenika. 

»Vrlo brzo smo se povezali i nismo se razdvajali. Česta druženja, mora, rođendani utjecali su dodatno na to. Bilo nas je malo, a po mojim kasnijim statistikama, svi smo podigli svoj prosjek ocjena u odnosu na raniji razred. Vladala je radna atmosfera pa bi vam bilo neugodno ne učiti. Bili smo jako aktivini, gdjegod je trebalo sudjelovati na nekim kulturnim aktivnostima – sudjelovali smo. Prilagođavanje na hrvatski jezik nije bilo teško, išlo je poprilično prirodno. Mada je nama i dalje međusobna kominikacija svođena na ikavicu, kao materinji govor«, prisjeća se naš sugovornik.  

Petero učenika iz tog odjela nastavilo je školovanje na hrvatskom jeziku, u subotičkoj Gimnaziji Svetozar Marković. 

»To je više od polovine odjela, a naše druženje i s preostalo četvero kolega nastavljeno je. Uvjeren sam da smo svi ponosniji na dane provedene u tom osmom razredu«, smatra Martin Sudarević. 

Učenici nekadašnjeg 8. h danas su danas na raznim stranama. Mahom studiraju, od Bačke Topole, Novog Sada i Beograda do Osijeka, Zagreba i Zadra. Pitanje je hoće li ostati, odnosno vratiti se u svoj zavičaj, ali to je već neka druga tema.