Arhiv tekstova

Vrijeme je upisa prvašića u osnovnu školu i pripadnicima hrvatske manjinske zajednice se ponovno nudi mogućnost upisa djece u odjele na hrvatskom jeziku. U kojoj mjeri se koristi pravo školovanja na materinjem jeziku i koje su poteškoće koje prate ovu problematiku razgovarali smo s predsjednicom udruge Naša djeca Nevenom Tumbas.

Na koji način je vaša udruga bila uključena u posljednji krug upisa djece u razrede na hrvatskom jeziku?

Udruga Naša djeca radi na promoviranju upisa djece u hrvatske odjele tijekom cijele godine, na razne načine, a ponajprije razgovorom s roditeljima, promoviranjem uspjeha djece koja već pohađaju nastavu, savjetovanjem roditelja, pružanjem potpore, nagrađivanjem djece koja pohađaju nastavu preko raznih izleta, posjeta školama u Hrvatskoj i u Europi.Tijekom ove godine smo zajedno s Hrvatskim nacionalnim vijećem pozivali roditelje na sastanak, razgovarali s roditeljima, iznosili svoja svjedočanstva. U ožujku ove godine bili smo domaćini gostima iz Hrvatske, iz Kutjeva i Benkovca, njima predočili naš rad i nastojanje da se omasove hrvatski odjeli, te nastavili suradnju koju već jedan niz godina održavamo.

Kakva su iskustva iz prijašnjih upisa?

Nisu isti rezultati svake godine. Ponekad je pristojan broj djece upisan u sve škole koje imaju nastavu na hrvatskom jeziku, a ponekad je nezadovoljavajući. Moram reći da je udruga održala  mnogo sastanaka tijekom dosadašnjih godina, savjetovala ljude, pa mislim da broj upisane djece ovisi samo o svijesti roditelja....

Jeste li zadovoljni brojem djece koja su do sada upisana?

Ne, nismo zadovoljni. Da jesmo, onda bi bilo nekoliko cijelih škola na hrvatskom jeziku, s obzirom na nacionalnu zastupljenost našeg naroda u gradu.

Koje aktivnosti bi trebalo još poduzeti kako bi se više roditelja motiviralo da svoju djecu upišu u hrvatske odjele?

Da bi se roditelji motivirali upisati svoju djecu u hrvatske odjele, trebale bi se riješiti političke prilike između dvije države. Zatim, da svi oni koji rade u hrvatskim institucijama, te njihovi najbliži uistinu svjedoče ljubav prema svom narodu, te da oni ne budu baš ti koji ne žele upisati svoje dijete u hrvatske odjele, a tog nažalost još uvijek ima! Mislim da bi i svi svećenici hrvatskog govornog područja, trebali dati svoj doprinos, jer asimilacija galopira i velikom brzinom povlači sa sobom i naš narod. Za narod koji je dijaspora, vjera i nacionalnost su isprepleteni, idu skupa...Razina nacionalne svijesti je toliko niska da se mi iz predsjedništva udruge pitamo kako to da smo opstali. Nažalost, ljudi se još uvijek svega plaše, pa onda pronalaze razne odgovore, zašto »ne mogu« upisati svoje dijete u hrvatski odjel. No, mi stojimo samo iza jedne teorije: nedovoljno se voli svoj narod. Previše se voli sebe samoga. Previše se želi balansirati između svega ponuđenoga, a ponajviše nastoji trenutno ugađati sebi. Kad voliš svoj narod, to ne znaši da mrziš druge. Naprotiv, baš kad volim svoje i kad znam što sam i tko sam, mogu bolje poštivati sve druge oko sebe. Svijest oko toga jednostavno nije prisutna kod mnogih roditelja. Svaka čast onoj maloj grupi roditelja, koji kažu, mi ćemo svakako upisati svoje dijete u hrvatski odjel, jer ako mi nećemo tko će! Svaka čast roditeljima koji kažu, najmanje što mogu učiniti da ne nestane mog naroda, da mu produljim vijek trajanja na ovim prostorima jest da upišem svoje dijete na nastavu na hrvatskom jeziku.

Uspjesi koje postižu djeca hrvatskih odjela su veličanstveni. Iako nas je malo, primjerice ove godine smo prisutni na svim gradskim i okružnim natjecanjima, znači iz svih predmeta, a na državnim natjecanjima iz matematike, srpskog kao nematernjeg, hrvatskog jezika, engleskog jezika, biologije, informatike, recitiranja, međunarodnog natjecanja HIPPO iz engleskog jezika i matematike Klokan, te još drugih.... Ako to nije dovoljan razlog da roditelji upišu djecu u naše odjele, onda ne znam što je dovoljan...Da ne govorim o svim prednostima, koje nudi HNV.

Na koji projekt u okviru vaših aktivnosti roditelji najbolje reagiraju?

Roditelji koji se razmišljaju hoće li upisati dijete najbolje reagiraju na projekte vezane za izlete, putovanja, razne pomoći, ali moram priznati da roditelji koji već imaju  svoju djecu u hrvatskim odjelima vrlo rado priskaču u pomoć, žele surađivati na svim poljima, a to je pravi znak da su zadovoljni!

Kako gledate na budućnost školovanja na hrvatskom jeziku?

Djeca, nakon završene osnovne škole na hrvatskom jeziku, mogu nastaviti srednju školu na srpskom, mađarskom ili hrvatskom jeziku.Također i fakultete. HNV je od ove godine uspio osigurati sve prijevode udžbenika za osnovnu školu, dok na jesen kreće s realizacijom za srednju školu. Mogu iz svog iskustva reći da svi koji su željeli upisati i imali predispozicije za upis na fakultete a završili su gimnaziju na hrvatskom jeziku, da su položili državnu maturu ili prijemne ispite i da nemaju nikakvih problema zbog toga što su pohađali nastavu na hrvatskom jeziku, dapače, imaju samo prednosti... Onaj tko hoće učiti, postiže rezultate... Sve dok bude srca velikog, dok se voli svoj narod, bit će nastave na hrvatskom jeziku, a s tim i uspjeha, radosti među djecom, zadovoljstva među roditeljima, a samim tim i opstanka našeg naroda i Crkve na ovim prostorima.