Arhiv tekstova

Održavanje vrta svakidašnja je obveza, a  njegovo uređenje i izgradnja velika je želja i još veće zadovoljstvo za sve koji žive u kućama. Sam boravak na vlastitom otvorenom, a na bilo koji način ograđenom prostoru, u čovjeku stvara veliku želju za njegovim uređenjem,  kako bi ubuduće predstavljao malu oazu prirode u koju svakog momenta može pobjeći iz urbane džungle kojom smo okruženi. Uređenje vrta, poput  uređenja bilo kojeg drugog dijela kuće, zahtijeva dobru pripremu i planiranje. Potrebno je obratiti pozornost na to čemu će vrt služiti, gdje je smješten u odnosu na ulicu, koja mu je pozicija u odnosu na kuću i pomoćne zgrade, kako je osvijetljen i slično. Danas mnogi žele urediti taj svoj djelić raja na zemlji, ali jednostavno, nedostaje im mašta, znanje, iskustvo. Stoga se mnogi obraćaju profesionalcima, kako bi riješili taj problem. 

 

Netipično poljoprivredno gospodarstvo

 

Jedna obična internetska ponuda  za prodaju četinara, ukrasnog šiblja,  perena, drveća i vodenog raslinja, te gradnju umjetnih jezeraca i fontana, zalivnih sustava, uključujući i uređenje zelenih površina i vrtova dovest će vas na adresu Apatinski put bb Sonta. U kući od čijeg vanjskog uređenja zastaje dah, na prostranom placu je smješten, kako nas ploča pored ulaza obavještava, Rasadnik Mihalek. Široko nasmijana i predusretljiva tridesetosmogodišnja vlasnica Dijana Mihalek srdačno će dočekati svakog posjetitelja, bio on ozbiljni kupac ili samo obični namjernik, navratio po dobar savjet glede uzgoja raslinja. Uz komad torte i kavu i autor ovih redova doznao je puno o obiteljskom poslu Mihalekovih. Dijana razložno, smireno, pripovijeda o napuštanju dobro plaćenog, ali nekreativnog posla u Apatinskoj pivovari i upuštanju u avanturu, izvjesnu u privatnom biznisu. Otvoreni pogled odaje joj unutarnji mir i zadovoljstvo, oči joj bljesnu posebnim sjajem dok priča o obitelji, o suprugu Damiru i o djeci Jeleni i Luki. 

»Vođena željom da što više vremena provedem u krugu obitelji, a djeci pružim što više majčinske ljubavi i dobar kućni odgoj, opredijelila sam se za ovaj posao. Od 1999. godine bila sam uposlena u Apatinskoj pivovari, radila sam u punioni. Nisam imala nikakvih izgleda za posao u struci ekonomista, za što sam se školovala. Rad uz beskrajnu traku  bio je dosadan, nekreativan, a jedina satisfakcija bila su mi vrlo solidna primanja. Damir je imao registrirano malo poljoprivredno gospodarstvo, pa se uz njegove prihode i moju plaću moglo solidno živjeti. No, za vrijeme trudničkog dopusta, nakon rođenja mlađeg djeteta, osjetila sam da bismo nešto trebali mijenjati. Odluku nismo donijeli naprečac, razmotrili smo više opcija i na koncu se opredijelili za ideju otvaranja neke vrste rasadnika jednogodišnjih vrsta cvijeća. No, pokazalo se da ni to nije dovoljno; trebalo nam je nešto što će trajati kroz cijelu godinu, kako bi nam od toga posla ostajala bar jedna prosječna plaća. Tako smo ušli u proizvodnju trajnica, ukrasnog raslinja i u usluge uređenja dvorišta i vrtova. Tu sam našla sebe, jer sam došla u priliku da zarađujem kruh onim što od mladosti volim. Puno sam učila, rabila sam svu dostupnu literaturu, a nisam se ustručavala niti od učenja od onih koji su u toj vrsti posla već daleko odmakli. Tako smo razvijanjem ovoga rasadnika usavršavali i svoje znanje i mislim da danas za nas u ovom poslu nema nerješivih problema. Za nas je bila i velika povoljnost to što sredstva u razvijanje ovoga posla nismo morali uložiti odjedanput, u samom početku. Startali smo u granicama svojih trenutačnih financijskih mogućnosti, a u širenje posla ulagali smo sredstva tempom kojim su nam i pristizala.«, priča Dijana. 

 

Razvijanje posla i perspektive

 

Mihalekovi u novom poslu nisu srljali. Radili su sustavno, počeli su s proizvodnjom trajnica na dvjestotinak četvornih metara u sklopu poljoprivrednog gospodarstva. Oprezni, kakvi jesu, prikupili su i sve relevantne informacije glede pravnog statusa i obveza prema državi. Tek kad su s više strana dobili precizna tumačenja, opredijelili su se za konačni oblik i status svojeg gospodarstva. Damirov resor je ratarstvo, a Dijanin, po konačnoj formi i statusu, proizvodnja ukrasnog bilja. Kad god mu ostane imalo slobodnog vremena, Damir priskače u pomoć Dijani na poslu u rasadniku ili na uređenju vrtova njezinih klijenata. Kako se posao širi, često ni ta pomoć nije dovoljna, pa se ukaže i potreba za angažmanom dodatne radne snage. 

»Za našu proizvodnju Sonta baš i nije bila dovoljno veliko tržište. U početku je prodaja bila dosta slaba. Zbog toga smo se okrenuli suvremenim tehnološkim metodama. Otvorili smo internetsku stranicu, danas ju sama uređujem. Istina, to mi oduzima dosta vremena, ali mi je i u velikoj mjeri unaprijedilo plasman proizvoda i usluga. Svakom tko mi se javi nastojim korektno odgovoriti na pitanja, dati kvalitetan savjet i na vrijeme poslati poručenu robu. Po komentarima bih rekla da su klijenti vrlo zadovoljni ovim načinom rada.«, kaže Dijana. Poslije dosadašnjeg iskustva u privatnom poslu preporučila bi svima koji se dvoume da se opredijele za ovaj način rada i da u svemu budu ustrajni. 

»U ovoj nemogućnosti upošljavanja kao nekada mladima bih savjetovala da se okrenu vlastitom biznisu. Kruha ima za sve nas, samo je potrebno razviti dobru ideju. Privatni biznis je izazov, kojega pojedinac može prihvatiti, a ne mora. Mislim da treba u svaku situaciju ući hladne glave i s puno upornosti i odlučnosti, jer nitko se nije preko noći obogatio poštenim radom. I kad mi je bilo najteže, kad sam počinjala, nekako sam znala da će se upornost i ustrajnost isplatiti, što je vrijeme pokazalo točnim. Tek nakon pet godina rada došla sam na financijsku ništicu, ali mi je ostala materijalna osnova i razrađen posao za budućnost.«, završava priču Dijana