Arhiv tekstova

U zaštićenom centru Subotice ponovno se mogu vidjeti građevinske dizalice, stručno: stubni kranovi koji rade na dvije lokacije. »U Subotici se ponovno gradi« rekli bi neki vlastima bliski mediji. Jedna lokacija je otvorena skoro prije deset godina, točnije koncem 2007. Tadašnja gradska uprava, na čelu s gradonačelnikom Gézom Kucserom i njegov »tim za promociju« projekta nove kazališne zgrade tvrdili su da će za četiri godine biti završena gradnja revitalizirane, rekonstruirane i dograđene zgrade subotičkog Kazališta. U to doba šef Saveza vojvođanskih Mađara, sada pokojni József  Kasza, veliki pobornik novih kazališnih dasaka, nažalost nije doživio premijeru u novoj zgradi, kako je to obećavao građanima. Na zgradi se trenutno rade tzv. fasaderski radovi što podrazumijeva ugradnju fasadne stolarije (u ovom slučaju aluminijski prozori) i konačnu obradu fasadnih zidova prema trgu i prema Korzou. Popularno, ovi radovi se zovu »zatvaranje fasade«. Koliko je meni poznato finalno pokrivanje krovova još se ne radi, jer bi samo u tom slučaju objekt stvarno bio zatvoren. Ako se to dogodi, onda će radovi biti gotovi 45 posto.

Drugo gradilište je tek otvoreno. Početkom ove godine su dvije stare zgrade porušene u ulici Sándora Petőfija, koje su se nalazile između zgrade Gimnazije i zubne poliklinike da bi se dobila građevinska parcela veličine cca. 3.000 m². Usporedbe radi kao pola veličine teritorija susjedne Gimnazije. Sudeći po tek započetom iskopavanju podruma i ova zgrada će biti poprilično velika i bit će konkurent susjednoj Gimnaziji. Između ova dva relativno bliska gradilišta ima dosta sličnosti, poput prosvjeda građana i političara prilikom rušenja spomenutih zgrada. 

 

Veze zgrade i čovjeka

 

Svaki čovjek ima neku svoju vlastitu vezanost za neku zgradu u kojoj je više puta boravio, bila to npr. zgrada škole ili kazališta. Mene za dvije zgrade, Kazalište i Gimnaziju, vezuju mnogi doživljaji iz mladosti prije odlaska na studije. Gimnazija mi je četiri godine bila drugi dom, i kao srednjoškolci imali smo povlaštene ulaznice na predstave. Pamtim gostovanja Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, operne i baletske predstave: Traviatu, Trubadura i Orffovu Carminu Buranu. Tu sam slušao Mozartov Requiem u izvođenju zbora i orkestra JNA iz Beograda. Za pamćenje su bile i predstava mađarske Drame sa izuzetnom scenografijom, drame Dom Bernarda Albe (Lorca), kao i gostovanje kazališta iz Kaposvára s predstavom Mara - Sad, koja je te godine pobijedila i na Beogradskom BITEF-u. Ne želim dalje »nostalgirati«, samo sam želio ukazati na to da je nekoć u Subotici postojao živ i raznovrsni scenski program u odnosu na sadašnjost, jer današnja scena, »kazališta iz nužde« ima ograničene kapacitete i tehničke mogućnosti i skoro nikakvu akustiku. 

 

Od natječaja do natječaja

 

U vrijeme »ristićevanja« rodila se ideja da za rekonstrukciju kazališne zgrade treba raspisati međunarodni arhitektonski natječaj. Prije toga odbačena je ideja koju su zastupali djelatnici Zavoda za zaštitu spomenika kulture da se zgrada vrati u prvobitno stanje, kako ju je projektovao János Scultéti 1845. godine. Uslijed turbulentnih događaja u SFRJ, od planiranog međunarodnog  pa potom jugoslavenskog  na kraju je Grad raspisao natječaj na teritoriju Srbije. Na ovom natječaju nije nitko dobio prvu nagradu, ali drugonagrađeni konkurenti tijekom vremena postali su projektanti sadašnje zgrade u izgradnji. Na prosvjed građana zbog planiranog rušenja (10.000 potpisa) i što nije prikazana maketa budućeg Kazališta »reklamni tim« je tvrdio da će raspisati natječaj za fasadu, što nikad nisu učinili, samo su istakli veliki reklamni pano s jednom varijantom budućeg izgleda. Za fasadu buduće zgrade pokraj Gimnazije, kako sam saznao, raspisan je međunarodni natječaj na koji je pristiglo 130 (!) radova, jedan čak iz SAD-a. Možda čekaju završetak natječaja, pa da istaknu obaveznu gradilišnu tablu s podatcima o projektantu, izvođaču, slikom projekta itd. Kao i u slučaju Kazališta, javnost će (građani), tek kada skele budu uklonjene, znati što se zapravo izgradilo, pa se tada može krenuti s raspravom: sviđa mi se, ne sviđa mi se...itd.