Arhiv tekstova
20.05.2016
Zbog čega ste se vratili kući?
Renata Maširević,
Sombor
Kvalitetniji i sigurniji život
Otac mi je Somborac, a ja sam rođena u Brazilu. U Sombor sam prvi put došla kada sam imala 13 godina. Doveo me je otac da upoznam njegov rodni grad i kulturu Za tri mjeseca naučila sam jezik, godinu i pol provela sam u Somboru i tu završila osmi razred. Još tada mi se dopao život u Somboru. Prošlo je zatim 30 godina dok ponovno prije dvije i pol godine nisam došla u Sombor. Provela sam ovdje mjesec dana i zatim odlučila da ću ostati i živjeti ovdje zato što se ovdje kvalitetnije, jeftinije i sigurnije živi. Došao je i moj sin, jer mi je želja bila da vidi i upozna novu kulturu. Prvi puta je mogao ići sam u školu pješice. U Brazilu je tako nešto nezamislivo, jer su razdaljine velike. Dopada mi se što postoje četiri godišnja dobar, jer u Brazilu je sve uvijek zeleno i razlika je samo u tome da li, ili ne, pada kiša. Kada je najhladnije, temperatura je samo osam stupnjeva. Nedostajala mi je i domaća hrana. Gurman sam i volim da jedem. Sanjala sam pljeskavice i ćevape 30 godina, burek i doboš tortu. Za razliku od Brazila ovdje se mnogo više jede svinjsko meso i to je ono na što se još navikavamo.
Ljudi, kada čuju da sam se iz Brazila preselila u Sombor uglavnom, misleći da je tamo život lagodan, kažu da smo ludi što smo iz Brazila došli ovamo. Mnogi ne znaju da je tamo gospodarska i politička kriza. Nije ni ovdje lako, ali po meni ovo je ipak bolja sredina za život. Zbog veličine Brazila imate osjećaj kao da živite u nekoj izolaciji, a ovdje su vam zemlje koje vas okružuju tako blizu.
Z. V.
Stanko Krstin,
Novi Sad
Najbitniji je odnos prema radu
U Njemačku me je odveo posao davne 1971. godine. Otišli smo na godinu-dvije, a ostali cijelo desetljeće. Te 1981. i još negdje do 1985. godine ljudi su se još uvijek vraćali na ove prostore, zarađeno ulagali u pokretanje privatnog biznisa. Kasnije više nije bilo masovnih povrataka ljudi u bivšu Jugoslaviju, samo pojedinačnih. Istina, tada se ovdje bolje živjelo nego u Njemačkoj, prije svega opuštenije. Iz Njemačke se donijelo i nešto novaca, ali prije svega riječ je o drugačijem odnosu prema radu, ozbiljnosti, istrajnosti i organiziranosti. Primjerice, kao Auslander, za 10 godina života u Njemačkoj niti jedanput se nisam osjećao kao stranac, kao nedobrodošao ili slično. Za isti posao, ista znanja i sposobnosti zarađivao sam istu plaću koju su zarađivali i Nijemci. Tamo sam unaprijedio ozbiljan odnos prema poslu, istrajnost, postizanje visoke kvalitete i ponovljivost istog na dulji niz godina. Nijemci imaju jednu izreku: »Langsam aber sicher«, polako se postiže kvaliteta. Nema kampanjskog rada, vrlo su bitne temeljne pripreme i planiranje svakoga posla. Nema malih poslova, svaki kupac je jednako bitan, bio mali ili veliki, iako moram priznati da se danas i u Njemačkoj to mijenja, jer njihove tvrtke kupuju fondovi kojima je bitan samo novac u kratkom roku. Zahvaljujući navikama i principima stečenim u Njemačkoj moje poduzeće za 20 godina postojanja nikome ništa ne duguje. Taj odnos prema radu i radnicima, prema državi, dobavljačima i klijentima, te visoka razina organiziranosti, po meni je najbitnije što sam donio iz Njemačke. Zbog toga mi je i neshvatljiva beskrupuloznost jednoga dijela naših biznismena, kojima nisu svete ni država, ni radnici, ni dobavljači.
I. A.
Zvezdana Zdolec,
Sonta
Pobjegla u mir
U Sontu sam se vratila prije osam godina. Rođena sam i do dvanaeste živjela u Sloveniji, narednih sedamnaest godina u Austriji. Završila sam trgovačku školu i odmah se uposlila. Tamo je tempo rada iscrpljujući, bar u trgovini. Austrija je visoko razvijena turistička zemlja, pa je i čitav sustav trgovina podređen zahtjevima onih koji tamo ostavljaju novce. To za uposlenike znači iscrpljujući rad od jutra do sutra. Istina, zarade su vrlo dobre, osobito u odnosu na ove prostore, ali s druge strane, mladi čovjek nikada nema vremena za sebe, za opuštanje, niti za neke normalne izlaske. I kao posljedica takvoga tempa, pod stalnim je stresom. U jednom momentu kod mene je došlo do nekog zasićenja. Nisam mogla dalje živjeti tim tempom, neki izlaz sam morala pronaći. Sve sam presjekla, život mi se okrenuo naglavce. Majka mi je već otišla u mirovinu i za stalno se vratila u svoju rodnu Sontu. U dogovoru s njom odlučila sam i ja poći u tom smjeru. Malo netipično za mladu ženu, svoj novi život našla sam u poljoprivredi, u prirodi, dušu mi je ispunio Dunav. Imamo obiteljsko imanje i tri kuće o kojima zajednički skrbimo. Od imanja i majčine mirovine prihodujemo sredstva za život, ja se osobno angažiram u održavanju kuća i okućnica. Volim povrtlarstvo, uživam u uzgoju cvijeća. Sebe stopostotno nalazim u tim poslovima. Zahvaljujući boravku u prirodi, našla sam svoj unutarnji mir i veliko zadovoljstvo novim načinom života. Ona urbana užurbanost ni malo mi ne nedostaje, pa iako je bilo ozbiljnih poziva da se vratim u Austriju, pa i da odem u Švicarsku, riješila sam zauvijek ostati u mojoj Sonti.
I. A.
