Arhiv tekstova

Početkom lipnja neće biti četvrte revizije aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom ukoliko ne bude formirana nova srbijanska vlada. Bilo ili ne revizije aranžmana s MMF-om, ekonomist dr. Miodrag Zec kaže da je najbolja ona vlada kojoj ne treba MMF. 

»Kada MMF dođe u neku malu zemlju, to znači da je njena vlada izgubila kontrolu nad svojim proračunom  i platne bilance. Stoga je primorana zatražiti pomoć MMF-a da bi riješila goruća pitanja vezana za vanjsku likvidnost. Zato je najbolja ona vlada kojoj ne treba MMF. S druge strane, MMF intervenira samo u malim zemljama, a nikad u velikim, i to govori o njegovoj pravoj prirodi«, ukazao je Zec u razgovoru za RTV.

 

Zec: MMF kao Damok-lov mač

 

Profesor Zec je naveo da se u odnosu prema MMF-u države mogu podijeliti na dvije grupe.

»Jedne vrlo burno reagiraju i bore se da MMF ne dođe, takvi su slučajevi u Argentini, Rusiji ili u Mađarskoj u posljednje vrijeme. Drugu grupu čine zemlje gdje su gotovo euforični kada dođe MMF. To je recimo slučaj sadašnje Srbije, gdje Vlada proglašava ciljeve MMF-a za nacionalne, a Fond služi vladi kao potpora da utvrdi svoj kurs. Srpska i druge ekonomije zemalja bivše Jugoslavije su u velikoj mjeri zavisne od MMF-a. On je stalno ovdje prisutan, kao neki Damoklov mač nad našim sudbinama«.

Podsjećanja radi, Misija MMF-a boravila je u Srbiji krajem veljače ove godine, kako bi inicirala razgovore o četvrtoj reviziji, ali revizija nije zaključena, odnosno, ocjena je zbog predstojećih izbora odgođena. Srbija je u veljači 2015. zaključila sa MMF-om stand-by aranžman iz predostrožnosti, vrijedan oko 1,2 milijarde eura. U klasičnom stand-bay aranžmanu uvjeti su stroži, jer se novac povlači u tranšama, a posjete MMF-a, takozvana revizija aranžmana, dolaze obično na svakih šest mjeseci da isprate ispunjavaju li se ciljevi preuzeti prilikom ulaska u aranžman.

 

Subvencioniranje bogatih kompanija

 

Za održavanje vanjske likvidnosti za Srbiju su posebno kritične 2016. i 2017., kada najviše pristižu kreditne obveze koje ima prema inozemstvu, a trogodišnji aranžman točno pokriva razdoblje kad je najveći pritisak vanjske likvidnosti. Jednostavno, revizije služe za to da bi oni koji nam posuđuju novac mogli biti sigurni da ćemo zaista provesti neophodne reforme.

Glede reformi, uvjeti MMF-a su racionalizacija javne uprave, te reforme državnih i javnih poduzeća, kao i postizanje pozitivnog rasta BDP-a, znači oživljavanje ekonomskog rasta. Taj rast se u Srbiji nastoji postići rastom stranih investicija, oko čega se vode brojne polemike. Ekonomist Milojko Arsić i ekonomski analitičar Milan Ćulibrk ocijenili su da izdvajanje iz državnog proračuna za poticaje stranim investitorima u Srbiji predstavlja skup i neefikasan način privlačenja stranih investicija. Povodom najave premijera Vučića da će u narednom razdoblju biti povećani poticaji stranim investitorima, oni su rekli za RTV da država treba brinuti o unapređenju privrednog ambijenta i makroekonomskoj stabilnosti, a ne da iz proračuna subvencionira bogate kompanije.

Jesu li subvencije preskupe za Srbiju potvrdit će praksa, a činjenica je da Srbija izdvaja deset tisuća eura za radno mjesto i to multinacionalnim kompanijama koje imaju godišnji obrt veći od BDP-a Srbije.