Arhiv tekstova

Vijest da stočari manje hrane krave kako bi davale manje mlijeka, jer ga nemaju kome prodati i, s druge strane, podatak da se na našem tržištu prodaje sir kome na deklaraciji piše da je proizveden od mijeka u prahu prije je za rubriku vjerovali ili ne nego li za  XXI. stoljeće. Ali, na žalost, tako je i to se upravo događa ovih dana i to u Vojvodini. I reći će netko, što je tu novoga, jer već na temelju praćenja novinskih napisa može se vidjeti da već godinama proizvođače muče iste muke: niska cijena, ucjene prerađivača, viškovi mijeka. No, s obzirom na stanje na europskom tržištu koje je zbog embarga Rusiji preplavljeno viškovima mlijeka boljim danima se domaći proizvođači ne mogu ni nadati. 

 

»Somboledu« treba manje mlijeka

 

Koliko je proizvodnja mlijeka nesigurna najbolje znaju oni proizvođači koji mlijeko predaju somborskoj mljekari Somboled, i to oni mali koji mijeko predaju na otkupnim mjestima. Kad god se pojavi i najmanji višak mijeka, oni su prvi na udaru. To u prijevodu znači da ih samo obavijeste da od sutra neće moći predati količine koje su do sada isporučivali već za 10 ili 20 postotaka manje. Što je s viškovima mlijeka mljekaru nije briga. S tim se ovih dana suočio i poljoprivrednik Branislav Racić Berić, čija se obitelj na svom salašu generacijama bavi poljoprivrednom. 

»Imam 12 muznih krava i dnevno sam isporučivao 240 litara mlijeka, a sada su me samo obavijestili da ću ubuduće moći predavati 195 litara. Što ću s viškom mijeka? Pravit ćemo sir i dijeliti rođacima i prijateljima. Smanjit ću i ishranu krava, umjesto hrane u štali izvodit ću ih na pašu, kako bismo smanjili troškove i prinos mlijeka po kravi«, kaže Racić Berić. 

Njegova obitelj proizvodnjom mlijeka bavi se četrdesetak godina. Želja mu je bila da ovaj posao nastavi i njegov sin, ali više nije siguran je li to prava odluka. 

»Sve što smo uložili u ovu proizvodnju bila su naša sredstva, bez dinara kredita ili poticaja i sada samo očekujemo da ono što proizvedemo možemo i prodati«, revoltirano kaže naš sugovornik.  

Dodaje da je tek posebna priča cijena koja je oko 24 dinara po litri. 

»Od početka godine smanjena je i cijena mlijeka i samo na tom smanjenju cijene ja sam mjesečno na gubitku 26.000 dinara«, iznosi poraznu računicu.

U sličnoj situaciji su i drugi proizvođači mijeka, oni od nekoliko pa do 10-20 muznih krava. Dnevno imaju od nekoliko litara do četrdesetak litara mlijeka viška. Sire sir, poklanjaju mijeko ili ga daju svinjama. 

»Nekada sam imala i 17 krava, a sada sam ostala samo na dvije krave, ali ni to još neće dugo«, riječi su Jelena Stanić.

U somborskoj mljekari Somboled, koja posluje u sastavu kompanije Lactalis ne negiraju da su smanjili otkup mlijeka. 

»Riječ je o uobičajenim pojavama ciklusa veće proizvodnje mlijeka, prije svega kod malih proizvođača. Primorani smo da se rukovodimo trenutačnim tehničkim kapacitetima za prijem i skladištenje sirovine. Kako dodatne količine izlaze iz okvira trenutačnih kapaciteta, naša preporuka bila je da privremeno neznatno smanjimo količine sirovog mlijeka na mjestima koja imaju najveći rast količina. Ova preporuka neće ugroziti uspješnu i dugogodišnju suradnju s farmerima, jer će trajati najkasnije do kraja mjeseca, nakon čega ćemo nastaviti otkupljivati sve količine mlijeka od svih naših proizvođača. Somboled već duže vrijeme radi na tehničkom maksimumu u pogledu kapaciteta za prijem i preradu sirovog mlijeka u proizvodnom pogonu u Somboru i trenutačno radimo na povećanju tehničkih kapaciteta mljekare kako bismo izašli u susret potrebama tržišta, a ujedno i uvećali domaću proizvodnju«, priopćili su nam iz Somboleda. 

Ovo obrazloženje iz kuta mljekare djeluje racionalno, ali iz kuta proizvođača, koji svaki dan imaju viškove miljeka i koji zbrajaju gubitke svakako nije. Ono što u najmanju ruku oni očekuju je da ono što proizvedu imaju kome i prodati. U protivnom zašto bi i proizvodili?

 

Prekipjelo preko granice

 

Viškovi mlijeka nisu neočekivani iz dva  ključna razloga smatra agrarna novinarka Slađana Gluščević. 

»Prvi razlog je ukidanje kvota za proizvodnju mijeka u Europskoj uniji, a drugi je embargo na izvoz proizvoda iz zemalja EU na rusko tržište. To je uzdrmalo ne samo europsko već i svjetsko tržište. Otuda viškovi mijeka. Najgore je to što Srbija nije reagirala kako bi zaštitila proizvođače, prije svega one male, ali i to je očekivano. Najgore će proći mali proizvođači, ali to nije slučaj samo kod farmera, već i kod malih ratara, jer država kada štiti, štiti one velike proizvođače. Malim farmerima nitko se ne bavi, a rješenje bi se moglo naći, ali im treba pomoći. Recimo kroz neki vid udruživanja, uz osmišljavanje neke nove taktike za proizvodnju i nastup na tržištu. To bi moglo biti omogućavanje farmerima da preko udruga i zadruga povoljno kupe male pogone koji bi im omogućili proizvodnju specifičnih proizvoda koji bi imali veću vrijednost. Recimo, da se u Somboru proizvodi somborski sir koji ima zaštutu geografskog podrijetla, a koga nitko ne proizvodi. Ili da se, recimo po ugledu na Austriju, ispred velikih tržnih centara postave mlijekomati. To oni ne mogu sami, već im treba kako pomoć države tako i projektnih timova koji bi im pomogli u privlačenju sredstava iz EU«, kaže Gluščević.

Po mišljenju agrarnog analitičara Đorđa Bugarina ključna pogreška napravljena je prilikom privatizacije mljekara, jer nije uspostavljena veza između proizvođača i prerađivača, na taj način da dioničari tih mljekara postanu oni koji proizvode sirovinu. 

»Ta veza je pokidana i vlasnike mljeraka ne interesira sudbina proizvođača, napose onih malih. Mali proizvođači, uopćeno, ne samo proizvođači mijeka, neće  opstati i postat će socijalni slučajevi. A paradoksalno je da je danas socijalna pomoć veća od poljoprivrednih mirovina za koje su poljoprivrednici godinama morali uplaćivati poreze i doprinose u proračun«, smatra Bugarin.

 

Prelevmani, da ili ne?

 

Pitanje kome i zašto proizvoditi mlijeko možda će polovicom godine postati još aktualnije, jer je još uvijek neizvjesno hoće li i od srpnja na snazi biti prelevmani (carinska zaštita) na uvoz mijeka i kiselomliječnih proizvoda iz Europske unije. Ukoliko tih prelevmana ne bude, to znači da će na naše tržište stizati velike količine mliječnih proizvoda po cijenama koje su niže od domaćih. Hoće li carinska zaštita domaće proizvodnje biti produžena do kraja godine odlučit će Vlada Srbije, a ta odluka uveliko će ovisiti od pritiska i zahtjeva Europske unije. Da podsjetimo: Vlada Srbije uvela je u lipnju prošle godine prelevmane (uvozne takse) za mlijeko u iznosu od 10 do 20 dinara po litri kao i za kiselomliječne proizvode (od 10 do 30 dinara). Odlukom Vlade s kraja prošle godine zaštitne mjere su s nekim izmjenama produžene. Tako je taksa na uvoz maslaca za maloprodaju smanjena sa 125 dinara po kilogramu na 70, a povećana i to sa 130 na 150 dinara po kilogramu, za sireve koji su se najviše uvozili u 2015. godini. No, stočari kažu da ni do sada nisu imali neke koristi od ovih mjera zaštite, jer se zaštitne takse ne odnose na uvoz mlijeka u prahu, kondenzirano mlijeko i džambo pakete maslaca, što se najviše i uvozi. 

»Koliko su prelevmani bili u funkciji zaštite domaće proizvodnje, ja kao novinarka koja se bavi temama iz agrara nisam imala prilike nigdje vidjeti i pročitati. Ne znaju to ni proizvođači ni potrošači, jer takva analiza nije ni rađena. Neslužbeno, od kraja lipnja ti prelevmani neće više važiti, jer nas prosto na to tjera Europska unija. Prvi razlog je što je uvođenje tih prelevmana bilo u suprotnosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju EU, a drugi razlog je što europsko tržište ima viškove milijeka koje mora negdje izvesti. Vjerojatno će nas zbog toga Europa i pritisnuti da ukinemo taj vid zaštite domaće proizvodnje«, kaže Gluščevićeva.

»Zaštitne mjere ne mogu vječito biti na snazi, a to će pogoršati ionako loš položaj naših stočara«, mišljenja je Bugarin.

Kakva će biti odluka glede uvođenja prelevmana vrlo brzo će se doznati, jer su trenutačne mjere zaštite na snazi još mjesec i pol dana. A što onda čeka farmere, napose one male, nije teško prognozirati.