Arhiv tekstova

Baš se praznovalo ovih dana. Zgodno se poklopio pravoslavni Uskrs s Praznikom rada, pa još ono pomjeranje državnog praznika, ako pada nedjeljom, i eto nama pet dana praznovanja. To praznovanje treba uvjetno shvatiti, jer se ono zapravo odnosi na one uposlene u državnoj službi, javnim poduzećima, sudovima, školama. Za sve ostale važi ono kako gazda kaže, jer gazda je iznad Zakona o državnim praznicima. (Mislim i općenito gazde su uvijek iznad zakona.)  Sve ovo sam, zapravo,  napisala kao alibi za to što ću se u ovom tjednom pregledu osvrnuti na jednu temu koja nije isključivo lokalna. A nije ni politička. Na sreću.

Naime u ovoj prazničnoj oskudici širu medijsku pozornost dobila je humanitarna akcija jedne medijske kompanije. Riječ je o akciji kupovine aparata za kontrolu sluha kod novorođenčadi u rodilištima. Taj aparat omogućuje da se odmah po rođenju dijagnosticiraju oštećenja sluha, a ne tek za nekoliko mjeseci ili godinu dana kada po pravilu roditelji primijete da s njihovom bebom nešto nije kako treba. Suvišno je reći da je svaki dan dragocjen i da rano otkrivanje problema znači da će operacija biti urađena na vrijeme i da će dijete, uz vježbe i uporne roditelje, vrlo brzo biti nalik svojim vršnjacima. Prema procjenama europske zdravstvene organizacije na 1.000 novorođenčadi tri do pet beba ima problem sa sluhom. U Srbiji se godišnje rodi 60.000 djece što znači da oko 300 beba ima oštećen sluh. Iz moje vizure, prije svega majke, to je više nego li dovoljan razlog da sva rodilišta u Srbiji imaju takav aparat. Ali porazio me je podatak da od 56 rodilišta taj aparat ima samo nekoliko njih. Još više me je porazio podatak da je cijena tog aparata sa svim pratećim troškovima 4.000 eura. Je li moguće da od 4.000 eura ovisi sreća nekog djeteta? Je li moguće? E, pa jeste. I što je još žalosnije da nije ove humanitarne akcije ne bi se ni doznalo za to. Gdje su menadžeri ili ravnatelji naših bolnica, gdje je Ministarstvo zdravstva? Zar im ovako nešto ne bi trebao biti prioritet? Da jeste već odavno bi sva rodilišta imala aparate za kontrolu sluha beba. Ovako, sreća neke djece ovisi o humanitarnoj akciji i darovateljima. Za 4.000 eura!

Ne mogu to razumjeti, kao što ne mogu razumjeti ni to što somborska bolnica koja pokriva teritorij s više od 200.000 potencijalnih pacijenata nema magnentnu rezonancu. Jeste, staje ona desetaka puta više od ovog aparatića, ali ako je može imati privatna liječnička ordinacija u Somboru, što ne bi mogla jedna regionalna bolnica? Mogla bi je imati, ali možda je poanta baš u tomu da je nema.