Arhiv tekstova

Da su željni promjena, i to onih sustavnih, Subotičani su pokazali svaki puta na izborima devedesetih sve do konačnog pada Slobodana Miloševića 5. listopada 2000., što je u lokalnom parlamentu rezultiralo apsolutnom pobjedom stranaka okupljenih oko tadašnje Demokratske opozicije Srbije (DOS), koje su osvojile čak 59 mandata. Nakon toga, punih 12 godina većina izašlih na izbore davala je povjerenje stožerima raspalog DOS-a u Subotici: Savezu vojvođanskih Mađara (SVM) i Demokratskoj stranci (DS), ali je ta potpora iz izbora u izbore bivala sve slabija, baš kao i povjerenje građana da su oni za koje su glasali sposobni ispuniti njihova očekivanja. Umjesto promjena, makar onih lokalnih (vodovod, kanalizacija, ceste, ambulante...), Subotičani su svjedočili sve otvorenijem sukobu dvije najjače političke stranke u gradu, što je kulminiralo prvo DS-ovim izbacivanjem SVM-a iz lokalne vlasti 2010. da bi im ovaj uzvratio tri godine kasnije, sklopivši savez sa SNS-om. Samo godinu dana kasnije SNS je na izvanrednim parlamentarnim izborima najavio ono što će se dogoditi 24. travnja 2016., jer je u ožujku 2014. osvojio nešto manje od 34 posto glasova, ostavivši iza sebe SVM s nešto više od 28 posto, te DS, koji je s 28,5 2012. spao na 9,5 posto 2014.

 

Kad imaš druuuga, i kad si sreeetan...

 

Naravno, osim spomenutih razloga (međusobna trvenja SVM-a i DS-a, te gotovo nikakvih konkretnih rezultata), neće manjkati niti onih sugrađana koji će uvjerljivu pobjedu SNS-a na lokalnim izborima prije nešto manje od dva tjedna dovesti u vezu s drastično promijenjenom nacionalnom strukturom stanovništva u Subotici u posljednja dva desetljeća. Međutim, ma koliko i to bila istina (dijelom svakako i jeste), istina je i da je SNS pobijedio i u sredinama (najuočljivije u pojedinim prigradskim naseljima), gdje većinu i dalje čini autohtono manjinsko stanovništvo. Istina je također, a što se vidi i po naprijed iznesenim podacima o broju (i postotku) glasova od 2012. do 2016., da je SNS iskoristio – bolje reći: građani su kaznili – neslogu SVM-a i DS-a, a u posljednjoj fazi i razdor unutar SVM-a i formiranje Mađarskog pokreta (MP) koji su prepolovili ne samo vlastito biračko tijelo u Subotici nego i na temelju dobivenih glasova (8.724 SVM, 8.240 MP) dobili isti broj vijećničkih mandata: po 11, što je opet za punih devet manje od SNS-a.

I što sada u ovoj situaciji reći osim da je situacija poprilično jasna? SNS, kako smo to u prošlom broju Hrvatske riječi već napomenuli, ima lagodnu poziciju birati partnera s kim će činiti većinu u lokalnom parlamentu. Kako sada stvari stoje, najizvjesnije je da će tu ponudu dobiti SVM, a nije nerealno pretpostaviti da će pod okrilje vlasti ući i predstavnici Saveza bačkih Bunjevaca (SBB, koji je na pokrajinske izbore išao u koaliciji sa SNS-om, a na republičkim ju podržavao) i Ruske stranke (RS!), koje su u Skupštinu grada ušle na temelju glasova koje su dobile kao manjinske liste. Takav odabir partnera u lokalnoj samoupravi bi osigurao stabilnu vlast od najmanje 44 vijećnika, dok bi oporbu činilo preostalih 23: 11 iz Pokreta za građansku Suboticu (kako je u Subotici glasila lista MP-a), 7 iz DS-a, 4 iz Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) i 1 s liste Vojvođanska tolerancija (VT), koja je također u Skupštinu grada ušla kao manjinska. I ovu pretpostavku, međutim, treba uzeti sa stanovitom dozom rezerve, jer je nositelj liste Pokreta za građansku Suboticu i još uvijek aktualni gradonačelnik Jenő Maglai odmah nakon izbora rekao kako će i oni početi razgovore oko formiranja skupštinske većine, neposredno se na taj način nudeći najjačoj stranci, a posredno i SVM-u s kojim su izgleda spremni izgladiti nesporazume u proteklih godinu dana. Ne bi, također, iznenađenje bilo niti da se u »pobjedničkoj koaliciji« nađu i vijećnici LSV-a, ali to ponajviše ovisi o tomu na kojoj će strani zastupnici ove stranke sjediti u Skupštini Vojvodine.

 

Reform sorta

 

Ono što na neki način u svakoj sredini predstavlja lokalnu varijantu Pjesme Eurovizije ili izbora za Miss svijeta svakako je pitanje: tko će biti gradonačelnik? Najviše šanse za tu funkciju, naravno, ima predstavnik SNS-a, odnosno prvi s njihove liste Bogdan Laban, čije se ime, istina neslužbeno, najčešće i pominje kao ime Maglaijevog nasljednika. Međutim, niti Laban – koji je u SNS prešao iz Demokratske stranke Srbije (DSS), gdje je bio predsjednik Gradskog odbora – niti bilo tko iz Gradskog odbora naprednjaka (čiji je Laban opet predsjednik) za sada ne izlaze s takvim najavama, iako za to imaju sve, ili bar mnoštvo razloga. No, razlog za šutnju možda se nalazi i u nedavnom susretu premijera Mađarske i Srbije Viktora Orbána i Aleksandra Vučića u Subotici, gdje – u prisustvu Istvána Pásztora i vrha SVM-a – zacijelo nije bilo riječi samo o zapošljavanju u Masterplastu, čiji se vlasnik Tivadar Bunford također spominje kao potencijalni gradonačelnik. 

Ako je ime budućeg gradonačelnika za sada još i upitno, to svakako nije činjenica da će većinu u novom sastavu gradske Vlade činiti članovi SNS-a. Pitanje je, međutim, tko će sve osim njih dobiti poneki resor, a posebno koji. Recimo, hoće li primjenu novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kada lokalna samouprava od paora a zarad »investitora« uzme 30 posto tzv. državnog zemljišta, dočekati neki ekspert iz SNS-a ili će to mjesto ipak ostaviti kadru SVM-a? Bit će, naravno, pred članovima Gradskog vijeća i niz drugih značajnih pitanja, poput uvijek aktualnih koji se tiču infrastrukture, ali i onih koja velikim dijelom izravno ne ovise o lokalnoj samoupravi, poput zaobilaznice ili zgrade Kazališta, recimo. Ali, što će priječiti (i) ovu vlast da bajke o završetku kapitalnih investicija – pa čak i one o ulaganju u komunalno nerazvijene mjesne zajednice – zamijeni opravdanjima o nedostatku sredstava kada su Subotičani i tako posljednju želju za promjenama pokazali prije dvije godine, kaznivši iz istih razloga, prije svega, DS (SVM se, kao što vidimo, i pored skromnih 13 posto glasova u gradu odlično snašao). Stoga je, osim nekoliko resora u Gradskom vijeću, posve nebitno i tko će biti novi predsjednik Skupštine grada, jer se o toj funkciji u gradu ionako malo priča.

 

Mikrofon je Vaš

 

A nakon što polože prisegu (onu da će se svi odreda držati zakona i isključivo zakona, te da će raditi isključivo u interesu građana) imat će predsjednik Skupštine grada – po slobodnoj procjeni potpisnika ovog teksta – puno posla bar s petnaestak (od 67) vijećnika. Bez obzira na to što će se nalaziti u vladajućoj koaliciji (kojoj uglavnom, što zarad uštede vremena što zarad »osjetljivosti teme« i iznesenih argumenata), teško je zamisliti situaciju da se za »povredu Poslovnika« ili repliku neće javljati i dosadašnji asovi SNS-a poput Gojka Radića ili Stevana Bakića, a stari (gl)as u novom ruhu, donedavni DS-ovac, Nenad Ivanišević svakako će biti jedna od (naj)zanimljivijih figura. Bar u početku. S obzirom na to da ih je (čak) 31 nije nemoguće da se iz te ekipe izdvoji još nekoliko novih »elokvenata« koji će skupštinsku raspravu činiti zanimljivijom. Od poslovično suzdržanih i uglavnom uglađenih vijećnika SVM-a pojavljivanje za govornicom se može očekivati uglavnom od Lászla Kerekesa, a donekle i od Tímee Horvát i Márie Kern – Sólye, ali sa svakako mnogo manje strasti i živopisnog vokabulara. Teško da će tako nešto uraditi i osam ostalih njihovih kolega, ali... Isto bi se možda moglo reći i za vijećnike s liste Pokret za građansku Suboticu, gdje nositelja (l)iste Jenőa Maglaija u sjenu mogu staviti Josipa Ivanković, a možda čak i Đorđe Čović i Đorđija Aksentijević. Napose ukoliko vijećnici s ove liste budu u oporbi. 

U oporbi, i to onoj glasnoj, sigurno će biti većina s liste Za pristojnu Suboticu: i (bivši gradonačelnik) Saša Vučinić i (bivši predsjednik Skupštine grada) Slavko Parać i Tomislav Žigmanov i Róbert Sebők, a možda i još netko. Osim jednog manekena. O vijećniku (i još uvijek aktualnom potpredsjedniku Skupštine grada) Mirku Bajiću naprosto je suvišno trošiti riječi, a svakako će (ne zbog jezika) biti zanimljivo slušati – ako ih, naravno, bude – i izlaganja Igora Petrova iz Ruske stranke, te Žužane Stevanović (Vojvođanska tolerancija), koja zacijelo neće propustiti priliku da s gradske govornice malo progovori i o položaju i priželjkivanoj budućnosti Vojvodine.

Zarad onih 51 »i kusur« posto Subotičana koji na izbore nisu izašli, ali su zato vrlo aktivni u analizama istih u »proširenom krugu obitelji« ili u ulozi »kafanskih revolucionara«, odnosno (najvećim dijelom tajnih) blogera na društvenim mrežama.