Arhiv tekstova

Za 120 zastupničkih mjesta u vojvođanskoj skupštini u izbornoj utrci je bilo preko tisuću kandidata s 15 izbornih lista, a Demokratski savez Hrvata u Vojvodini imao je kandidate na listi koalicije koju je predvodila Demokratska stranka. Prema izbornom rezultatu, u novom sazivu pokrajinskog parlamenta, vojvođanske Hrvate zastupat će predsjednica subotičke podružnice DSHV-a Vesna Prćić. Bit će to njen prvi zastupnički mandat u ovom predstavničkom tijelu građana, što je bio dovoljan povod za razgovor o njenom budućem radu vezanom za rješavanje sprecifičnih problema hrvatske manjinske zajednice, koja svoja manjinska prava u Srbiji ostvaruje uglavnom na teritoriju Pokrajine.

HR: Jesu li ispunjena Vaša izborna očekivanja u vezi s nastupom DSHV-a na svim izbornim razinama u koaliciji koju je predvodila Demokratska stranka?

Koalicija s Demokratskom strankom bila je pažljivo dogovarana, kako pri tijelima naše stranke, tako i prilikom pregovora s predstavnicima koalicijskog partnera na svim izbornim razinama. O tome se odista dugo razgovaralo. Mnogo puta je do sada u javnosti konkretno navedeno koje bi uvjete morao DSHV ispuniti za slučaj da ide samostalno na izbore, osobito na republičkoj razini. Ovoga puta takav pokušaj bio bi utopija, a rezultat na izborima bio bi gotovo sigurno porazan. Prednost ove koalicije, osim onog dijela da sa strankama iz koalicije imamo slične programske ciljeve glede manjinske politike, pa tako i u odnosu prema pravima Hrvata u Srbiji, bila je i dogovorena mogućnost zasebne kampanje, koju je DSHV vodio spram svojih birača, tijekom koje su prije svega predsjednik stranke, ali i rukovodstvo i članstvo imali svoja zaduženja, kako bi se izborilo sudjelovanje Hrvata u donošenju političkih odluka u parlamentima. S obzirom na okolnosti održavanja izbora, medijskog isključivanja i prešućivanja aktivnosti naše koalicije, pri ovome odgovoru, imajući u vidu i potencirajući potrebe i zahtjeve ovdašnjih Hrvata, smatram da su naša izborna očekivanja ipak ispunjena. Neophodno je, nakon pauze, da se u najvišem zastupničkom domu Srbije, gdje ćemo ponovno imati zastupnika, kao i u Skupštini Vojvodine, ne samo čuje glas Hrvata, nego da se legitimni interesi Hrvata u Srbiji jasno odrede, te da se problemi počnu rješavati.

HR: Kako ocjenjujete i kako vidite s pozicije interesa hrvatske manjinske zajednice novi odnos političkih snaga u pokrajinskom parlamentu nakon održanih izbora?

Smatram da je odnos snaga političkih stranaka u Skupštini Vojvodine očekivani slijed događanja, ali i političkog utjecaja s državne razine, te osobito agresivne kampanje kakve smo svi bili svjedoci, a koju su vodile pojedine političke stranke. Ipak, očekujem da će hrvatska manjinska zajednica zadržati sva prava koja je stekla u prethodnom razdoblju, s obzirom na najavljivanu proeuropsku politiku Srpske napredne stranke koju će, očekivano, pratiti i svi njihovi koalicijski partneri. Dakle, ostaje da od samog početka mandata politički predstavnici hrvatske zajednice i onih vladajućih rade na poboljšanju i unapređenju hrvatsko-srpskih odnosa. Jedino na taj način vidim da je moguće kvalitetno detektirati dosadašnje probleme, razvojno djelovati i postići vidljive rezultate za hrvatsku, ali i druge nacionalne zajednice u Vojvodini, s kojima smo i do sada surađivali i stvarali mostove prijateljstva. Sve je to poanta konstruktivne oporbe u kojoj će biti DSHV.    

HR: Vlada APV je financirala više od 80 posto manjinske infrastrukture hrvatske zajednice u Srbiji. Očekujeti li nastavak takve prakse?

Apsolutno. Dosadašnju praksu financiranja donekle je umanjila i dosadašnja pokrajinska administracija s obzirom na umanjeni priliv sredstava u pokrajinski proračun. Zbog toga su već umanjena planirana transferna sredstva za redovito funkcioniranje, prije svega manjinskih ustanova u oblasti informiranja i  kulture, ali nije za očekivati da se samom promjenom političkih stranaka koje čine vlast u Pokrajini mijenja bit postojanja institucija i ustanova putem kojih hrvatska, ali i brojne druge manjinske zajednice mogu artikulirati svoja prava ili kroz koje sudjeluju u javnom životu. 

HR: Koji su aktualni problemi hrvatske manjinske zajednice koji se trebaju što prije riješiti? U kojoj mjeri će Vaša pozicija zastupnice u pokrajinskom parlamentu omogućiti da se ti problemi što prije riješe? 

Promatrajući iz kuta Hrvata, kao birača na nedavno završenim izborima, smatram da je prije svega potrebno intenzivno i institucionalno raditi na marginaliziranju antagonizma prema Hrvatima u Srbiji, jer smo svi svjesni da eskalacija verbalnih sukoba na razini službenog Zagreba i Beograda samo šteti i produbljuje takav antagonizam kod većinskog naroda. Hrvate, kao i svakog drugog građanina Srbije, najviše muče nezaposlenost, financijska osnova, plaće, stabilnost obitelji, kreditna zaduženja. U tom kontekstu, politička funkcija zastupnice dakako će biti na najvećem ispitu, s obzirom da osim sudjelovanja u procesu donošenja odluka u dijelu nadležnosti pokrajinske Skupštine, koje su izvorno iznimno uske, a niti one delegirane ne podrazumijevaju, rekla bih, životno i svakodnevno važne i interesantne oblasti, funkcija zastupnice vidno ne može i iskreno rečeno neće proizvesti benefite za pojedinca u našoj zajednici glede boljeg životnog standarda. To je dio koji slušam i proteklih godina, tijekom kojih sam aktivna u DSHV-u, jer smo često i sami svjedoci pitanja: »što ja imam od ovoga ili onoga?« Ali! Biti prisutan u procesima političkog donošenja odluka je misija koja je mnogo šira, a potencijalni korisnici takvog benefita su svi pripadnici, u mom slučaju, hrvatske zajednice. Takvo sudjelovanje pretpostavlja potenciranje trenutnog stanja ili obima pojedinih prava u realnosti već u dijelu nacrta pojedinih odluka, pravo na kritiku pojedinih rješenja ili rasprave tijekom zasjedanja, te pokazivanja jasnog podržavanja, ali i protivljenja tijekom usvajanja pojedinih rješenja koja se reflektiraju na Hrvate u Vojvodini. Još tijekom kampanje istaknuti su pojedini zahtjevi DSHV-a koji pretpostavljaju jednake mogućnosti Hrvata za sudjelovanje u javnom životu, razmjernu zastupljenost u državnim institucijama i javnim ustanovama, a ja bih dodala, čak u širem javnom sektoru, što znači i kvalitetne uvjete života i razvijenu komunalnu infrastrukturu u naseljima u kojima Hrvati žive, dostojan život od vlastitog rada, prije svega u poljoprivredi i poduzetništvu, te stvarnu suradnju s drugim nacionalnim zajednicama u ostvarivanju manjinskih prava – takvi zahtjevi će biti stvarni fokus mog djelovanja i djelovanja DSHV-a u Skupštini Vojvodine. 

HR: Jeste li zadovoljni organiziranošću hrvatske zajednice glede artikuliranja problema i usuglašavanja odluka koje trebaju biti osnova za nastupanje prema vlasti na svim razinama parlamentarnog odlučivanja, ali isto tako i u oblastima manjinske samouprave – obrazovanju, informiranju, kulturi i službenoj uporabi jezika?

Pretpostavljam da bi svaka zajednica, a osobito manjinska, morala težiti boljoj organizaciji, ali ono što je pravo bogatstvo ove naše hrvatske je odista suštinsko bavljenje kako usuglašavanjem odluka tako i problemima u procedurama, do usvajanja odluka koje omogućavaju maksimum u ostvarivanju proklamiranih prava. Naravno da bi bilo poželjno da u samom tom procesu sudjeluje sve više i više Hrvatica i Hrvata, ali dokle god pojedinci svoje interese ostvaruju potiskujući svoju nacionalnu pripadnost ili krijući se čak iza drugih nacionalnih zajednica u očajničkoj želji osvajanja mandata u bilo kom zastupničkom domu na svim razinama vlasti, ne može se govoriti o odgovornosti pojedinaca u procesu odlučivanja, a dakako u takvim slučajevima niti o bilo kakvom doprinosu. Smatram da je HNV veoma angažiran u radu u oblastima koje su mu u nadležnosti, dok DSHV političkim djelovanjem mora povratiti instrumente utjecaja, što neće biti lagan zadatak, ali je svakako izazov novom rukovodstvu stranke.

HR: U bilateralnom sporazumu između Hrvatske i Srbije u članku 9. države su se obvezale da će omogućiti političko predstavljanje manjina na svim razinama vlasti. Znači, države su se obvezale da će u skladu sa svojim unutrašnjim zakonima osigurati zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima na lokalnoj razini i u tijelima na pokrajinskoj i republičkoj razini. Srbija to još nije ispunila. Kako komentirate činjenicu da Srbija još uvijek nije razvila svoje unutrašnje mehanizme kako bi se manjinama omogućilo pravo predstavljanja na svim razinama?

Na svom europskom putu Srbija će morati naći rješenja kako bi se Hrvatima omogućilo kako političko predstavljanje tako i zastupljenost u tijelima vlasti. S ove pozicije, pozicije neostvarivanja prava garantirane zastupljenosti, a koje svakodnevno ostvaruju Srbi u Hrvatskoj, političko djelovanje DSHV-a je prvenstveno usmjereno upravo na pružanju pomoći državnim tijelima u nalaženju mehanizama s ciljem realnog ostvarivanja prava na političko predstavljanje na svim razinama kako Hrvata tako i pripadnika drugih manjinskih zajednica.U tom smislu smo se i tijekom kampanje obraćali biračima kako je temeljni zahtjev jednakost, dostojanstvo i ravnopravnost Hrvata u Srbiji, kao demokratskom društvu, koja spram Hrvata moraju postati tolerantna i dozvoliti inkluziju u organe na svim razinama, ali i u širi javni sektor.

HR: Žene se još uvijek rijetko doživljavaju kao ozbiljni politički subjekti u našem podneblju. Unatoč sposobnosti, odgovornosti i zalaganjima, društvena sredina u Srbiji uglavnom se nije oslobodila konzervativnog promišljanja i predrasuda prema kojima je ženi mjesto u kuhinji, dok je politika »muški posao«. Mijenjaju li se ipak takvi stavovi korak po korak?

 Kada je riječ o izbornom pravu, često se čuje tvrdnja kako je potrebna rodna ravnopravnost te u tom kontekstu među tri kandidata mora biti jedna žena – naravno da svakog puta navedem zakonsku odredbu da među tri kandidata mora biti jedan manje zastupljenog spola, dakle to mogu biti i dvije žene i jedan muškarac. Ja sam sada u sedmoj godini obnašanja funkcije ravnateljice javnog poduzeća čija je osnovna djelatnost pogrebni i srodni komunalni poslovi i, s obzirom na takvo iskustvo, mogu ustvrditi da su osporavanja mnogo brojnija, nego što se može zamisliti, ali istodobno mogu ustvrditi da su žene mnogo upornije u ostvarivanju ciljeva, osobito onih poslovnih. Postoji velika satisfakcija kada se ženi prizna uspjeh, rezultat, ali i činjenica da je šarm uvijek odlika žena, a samo ponekad muškaraca. Iskreno, nekim muškracima ne samo da nije mjesto u politici, nego bi i kuhinja proplakala s njima…. Ali u konačnici, postoje i takve žene. Da, mijenjaju se stavovi prema ženama, ali i najmanji korak je i dalje prevelik za dolično postupanje pojedinih muškaraca prema ženama. I dok takvi pojedinci ne mijenjanju predrasude, postoje pojedinci s kojima je zadovoljstvo zajednički i svakodnevno raditi na potiskivanju patrijarhata i konzervativnog promišljanja. Ipak, odlučno tvrdim – tada je svakodnevni rad i uspjeh žene u politici još veći izazov!