Arhiv tekstova

Posebni događaji u životu, svečani trenuci koji iziskuju posebnu pažnju i odgovarajući dekor nikako ne mogu proći bez odgovarajućeg »slatkog« ukrasa u vidu zasigurno najpopularnije vrste kolača – torte. A za dobru tortu potrebno je i svojevrsno majstorstvo. Subotičanka Ana Šujić je već odavno priznati majstor izrade raznovrsnih torti koje iz hobija izrađuje za svoje prijatelje i poznanik.  

»Kada sam bila mlada, nisam ni sanjala da ću se baviti ovim poslom. Završila sam Ekonomski fakultet, a nakon završetka fakulteta došla je do izražaja ljubav prema trgovini koju sam naslijedila od svog oca. Zaposlila  sam se u tvornici namještaja Budućnost gdje i danas radim komercijalne poslove«, kaže Ana i dodaje:

 

LJUBAV PREMA KOLAČIMA

 

»Uvijek sam voljela jesti torte, pa sam zato htjela naučiti i kako se izrađuju. Zanatu me je naučila Ana Prćić, majka moje prijateljice, koja se cijeli život bavi ovim poslom. Ona je pravila tortu za moje zaruke i vjenčanje. Najprije sam samo miksala i sjećam se da mi je bilo jako smiješno kada mi je rekla kako će mi to znanje jednog dana dobro doći. U to vrijeme sebe sam vidjela u ekonomiji i komercijali i nisam vjerovala da ću ikada naučiti zanat izrade torti. Ipak, vještina se stječe vremenom uz puno vježbe. Okrenula sam tepsiju natraške i krenula uvježbavati ukrašavanje torti sa ‘šamom’. Prvo sam radila za sebe, zatim za susjede i obitelj, a kasnije su se počeli javljati i drugi. Krizna vremena devedesetih primorala su nas da se uz poslove koje smo radili u poduzećima počnemo baviti i dodatnim poslovima. Suprug Nikola koji je radio u Severu dodatno je radio kao glazbenik, a ja sam počela raditi torte. Kasnije mi se pridružio u poslu i sada ne bih mogla zamisliti nekoga drugoga za partnera u izradi kolača. Torte izrađujem prema receptima naših baka. Ne radim marcipane, nego šamove, što uključuje puno miksanja i puno fizičkog rada. Meni je to teško, pa mi je pomoć muža neophodna. Tako je to postao obiteljski angažman. Suprug zna što treba raditi, jedino pitanje je koliko kora ima i koliko jaja i svatko sam radi svoj dio posla.« 

 

Stari recepti

 

Torte koje izrađuje Ana Šujić rade se prema oprobanim receptima za koje sama može garantirati da su ukusne. Iako radi više vrsti torti, zvijezda među tortama je doboš torta, koju i sama najviše preferira. 

 

»Kod nas nema razlike između torti koje radimo za sebe i za druge. Ipak, moja kolegice govore da je torta koju pravim za sebe bolja. Mislim da je to zato što naše torte duže odleže. Najveći dio narudžbi su za doboš tortu i one su naš svojevrsni zaštitni znak. 

Danas većina proizvođača torti pribjegava novim vrstama torti za koje se recepti mogu naći na internetu. Mi to ne prakticiramo. Radimo šest do sedam vrsta torti prema starim receptima: doboš tortu, čokoladnu, čokoladnu s višnjama, tunel, bijeli dvor i voćnu. Voće koje se nalazi u voćnim tortama ovisi od sezone. Bez obzira na to što su sve torte ukusne ljudi najviše naručuje doboš tortu. Pokušavam im ponuditi neku drugu tortu, na čega pristanu, ali se kasnije uvijek vrate na doboš tortu. Ponekad radimo i krempite, lúd-láb, što ćemo vjerojatno raditi češće kada odem u mirovinu. Za svatove rijetko imamo narudžbi, jer te torte najčešće poklanja sala za vjenčanje. Ono što je zanimljivo je da se u posljednje vrijeme naručuju torte za dan nakon vjenčanja, kada se okupi obitelj i prepričava događaje susjedima i obitelji. Danas je malo klasičnih bunjevačkih svatova u koje se nosi torta« konstatira majstorica torti Ana. 

»Naše torte su uvijek iste, bez obzira jesu li za svatove ili kućnu upotrebu. Ukrase za torte ne radim sama, jer mislim da se danas na tržištu nudi veliki broj gotovih ukrasa za torte. Starinski ukrasi od topljenog šećera više nisu u modi, a ako netko želi nešto modernije, ponudim ukrase od satenka koji djeluju lijepo na torti. Obično na torte stavljam sitne šljokice, a sve ostalo kupci donose sami prema vlastitoj želji.«  

 

 

PREPOZNATA KVALITETA

 

Kako kaže, najbolja garancija kvalitete robe su preporuke ljudi koji su torte probali i preporučili ih drugima. Radi toga nastoji održati kvalitetu, a sve ostalo ovisi o veličini torte i vjernosti osoba koje naručuju tortu.

»Kvalitetu naših torti ljudi su prepoznali, tako da broj narudžbi ne opada, nego stalno raste. Postalo je naporno raditi osam sati u poduzeću, a nakon toga ne odbiti novu ili staru mušteriju. Naše torte putuju za Novi Sad, Beograd, a išle su i u Češku i u Slovačku u Njemačku. Za nabavku materijala zadužen je muž. Materijal za torte volimo nabavljati sami, jer točno znamo koji proizvodi garantiraju kvalitetu. U nekim rijetkim slučajevima nemoguće je odbiti tuđi materijal. To je slučaj kod nekih starih mušterija ili starijih osoba koje imaju svoja jaja. Kada počne izrada torti, ne volimo da nas itko prekida. Radi se po pet ili šest sati neprekidno, ovisno o broju narudžbi« .

Torte se mogu naručiti telefonom, mailom, ili porukom na telefon. Posebne reklame nema, a kako Ana kaže: 

»Naša reklama je preporuka: probaj tortu, preporuči, pitaj. Vrijednost torte je uvijek ista, a određuje je broj jaja, dimenzija i vrsta. Imamo obitelji koje stalno naručuju kolače od nas, i oni imaju specijalan tretman.

Kada mi se javi nova zainteresirana osoba, uvijek pitam čija je bila preporuka. Jednostavno me interesira tko nas je preporučio. Na ovaj način sam uspostavila puno kontakata, prijateljstava« .

Ana Šujić uskoro odlazi u mirovinu, te će za izradu torti imati puno više vremena. Planira proširiti ponudu, ali i nadalje ostati pri oprobanim receptima naših baka i doboš torti koja garantira svojom kvalitetom.