Arhiv tekstova

Predstavnici Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca su 14. travnja u župnoj dvorani crkve Svetog Josipa Radnika u Đurđinu održali tribinu s trostrukim sadržajem. Direktor udruge Marinko Piuković je iznio prijedlog programa manifestacija ovogodišnje Dužijance, predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca Andrija Anišić predstavio je novi dvobroj revije Dužijanca, a o novom projektu Udruge, »risarskom salašu«, govorio je glavni urednik pomenute revije Lazo Vojnić Hajduk.

 

Proslava Dužijance

 

Proslava Dužijance će i ove godine obilovati kulturnim, etnološkim i duhovnim sadržajima, rekao je Marinko Piuković. Tridesetak manifestacija, što je nešto više nego prethodnih godina, će se održati u Subotici, Đurđinu gdje će biti Takmičenje risara i okolnim selima gdje se održavaju mjesne dužijance.

U program su uvrštene sve manifestacije koje su se i do sada održavale, a to su blagoslov žita, priskakanje vatre, natjecanje u pucanju bičevima, tribina i izložba na temu »Bunjevačko momačko kolo«, književna večer, likovne i slamarske kolonije.

Na tamburaškoj i folklornoj večeri, te glavnom euharistijskom slavlju 14. kolovoza očekuju se gosti iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Austrije. Za ovogodišnjeg bandaša izabran je Ninoslav Radak iz Subotice, a bandašica je Nataša Vojnić Tunić iz Žednika. Kao i prethodnih godina, glavni nositelj organizacije žetvenih svečanosti je Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca u partnerstvu s HKC-om Bunjevačko Kolo, Katoličkim društvom za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović, HKPD-om Matija Gubec iz Tavankuta, a planira se ostvariti suradnja i s Kulturno-umjetničkim društvom Đurđin iz Đurđina.

 

Dvobroj revije Dužijanca

 

Dvobroj revije Dužijanca, koja je nedavno izašla iz tiska na 180 stranica, s mnoštvom fotografija o prošlogodišnjoj Dužijanci, predstavio je Andrija Anišić. Kako je rekao, prva od dvije glavne teme Revije je kvaliteta života koja obuhvaća nekoliko tekstova, među ostalim i tekst o tome kako je o toj temi biskup Ivan Antunović razmišljao prije 150 godina. Priznanje Udrugi Dužijanca koja je dobila značajnu potporu od najveće korporativne zaklade u ovom dijelu Europe, Adris, druga je glavna tema broja. Naime, prijedlog projekta vrijedan 140 tisuća kuna »Muzej Dužijanca« bio je prvoplasirani u okviru kategorije Baština, te će se tim novcem obaviti nužni restauratorski radovi na najstarijim i najvrjednijim žetelačkim strojevima koji se predstavljaju javnosti u okviru Dužijance.

Dvobroj Revije obuhvaća i nekoliko zanimljivih intervjua s dugogodišnjim članovima organizacijskog odbora Dužijance – časnom sestrom Silvanom Milan i Ljiljanom Dulić, te mladim, akademski obrazovanim osobama koje su nakon završenog studija napustile Suboticu.

U dvobroju Revije podrobno je opisan projekt »risarski salaš«, te razmišljanja u vezi s budućnošću toga projekta u funkciji razvoja turizma. Predstavljene su i manifestacije Dužijance održane prošle godine, od blagoslova žita do centralne proslave. Također, u broju se nalazi prijedlog plana održavanja ovogodišnje žetvene svečanosti, izvješća o radu Udruge i drugi napisi.

 

Risarski salaš u Đurđinu

 

Prekretnica i novina u slavljima Dužijance jest ta da će se od ove godine Takmičenje risara odvijati na jedinstvenoj lokaciji, u Đurđinu, na parceli pored Crkve. Na toj njivi površine oko 10 jutara, koja je u vlasništvu župe Svetog Roka, planira se narednih godina izgraditi risarski salaš sa svim pripadajućim i potrebnim objektima, a već ove godine će se napraviti jedan hangar u kojemu će se čuvati stari, obnovljeni poljoprivredni strojevi koji su se upotrebljavali u žetvi.

Ideju »risarskog salaša«, koji bi se tijekom narednih godina postupno izgrađivao, Đurđinčanima je predstavio Lazo Vojnić Hajduk.

Kako je obrazložio, prvi uvjet da Takmičenje risara bude cjeloviti turistički proizvod, što je svakako cilj organizatora Dužijance, jest da se ono održava svake godine na istom mjestu. Time bi se omogućio posjet i upoznavanje turista i svih zainteresiranih sa svim segmentima Dužijance tijekom cijele godine.

Na tom salašu koji bi, među ostalim, imao i »litnju kujnu«, krušnu peć, kokošinjce, obore, čardake, mogle bi se održavati radionice, znanstveni skupovi, izložbe, a ne bi manjkala niti ugostiteljska ponuda.

Nije manje značajna niti ideja da se na salašu uzgajaju stare sorte pšenice kao i domaće pasmine svinja, ovaca, goveda, peradi, s jedne strane da bi se sačuvao genetski resurs, a s druge, da bi predstavljanje života bunjevačkih Hrvata na ovom području bilo cjelovito. Projekt za »risarski salaš« izradio je arhitekt Kristijan Vojnić, Subotičanin koji živi u Zagrebu. Postojeći etno salaš na Đurđinu, jedini takav, i nadalje ostaje u vlasništvu đurđinske župe, a ostvarenjem ideje risarskog salaša također bi se više otvorio javnosti. Dužijanca je proglašena manifestacijom od posebnog značaja za grad Suboticu, a gradonačelnik Subotice Jenő Maglai je obećao da će Grad besplatno izraditi projektnu dokumentaciju s kojom će se moći aplicirati na natječaje. 

Osim ove velike novine u razvitku slavljenja Dužijance, pokreće se i ideja za otvaranjem muzeja Dužijance, s ciljem da se o ovoj, bunjevačkim Hrvatima vrlo dragoj svečanosti, gostima može nešto pokazati i predstaviti ju tijekom cijele godine.