Arhiv tekstova

Studenti Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta iz Zagreba nastavili su terenska istraživanja tradicijske baštine šokačkih Hrvata u Sonti, Baču, Vajskoj, Bođanima i Plavni. U tri dana boravka u Podunavlju studenti su bili smješteni u etno kući Didina kuća u Baču, vlasništvu Stanke Čoban. Ovaj dio istraživanja započet je prošle godine u sklopu sveukupnih istraživanja tradicije šokačkih i bunjevačkih Hrvata u Bačkoj, započetih 2011. godine pod mentorstvom profesorice dr. sc. Milane Černelić. Studenti su istraživanja u navedenom dijelu šokačkog Podunavlja provodili prošle godine, a ponovni boravak na ovim prostorima iskoristili su za nove razgovore s kazivačima, kako bi dopunili ili utvrdili već provedena istraživanja. Na ovaj način studenti s jedne strane stiču istraživačku praksu, a s druge, sve istraženo je vrlo korisno za zajednicu koju istražuju. U ovoj turi istraživanja naglasak je bio na etnomedicini, vjerovanjima, društvenom aspektu glazbe, dječjim igrama i posmrtnim običajima. Etnomedicinu su istraživale Željka Ezgeta i Helena Polšek, vjerovanja Felina Bolanča, društvene aspekte glazbe Karlo Srdoč, dječje igre Anamarija Blažinić i Tin Meze, migracije Lucija Bukovčan i posmrtne običaje Branimir Cvrtila. Po riječima studenata, na terenu su prikupili puno materijala, koje u narednom razdoblju treba sistematizirati. 

»Prezadovoljan sam odnosom kazivača, kako prema meni tako i prema vlastitoj tradicijskoj baštini. Šteta je što priče koje sam čuo na terenu nisu nigdje zabilježene, jer mislim da biološkim nestankom starijih generacija dolaze u opasnost od zaborava.«, kaže student Karlo Srdoč. 

Domaćini i kazivači bili su vrlo predusretljivi, a u razgovorima sa studentima pokazali su vrlo zavidnu razinu poznavanja vlastite prošlosti. 

Mislim da je ova grupa bila puno ozbiljnija, pitanja su im bila konkretnija i upijali su svaku riječ. Generalno, mislim da je ovo istraživanje zakasnilo desetak godina, bar što se tiče Bača. No, u svakom slučaju vrlo je korisno, jer će na ovaj način dosta toga ostati zapisano i sačuvano i poslije nas«, kaže Stanka Čoban.