Arhiv tekstova

Rok za predaju izbornih lista je prošao i konačno znamo za koga ćemo moći glasovati 24. travnja kada se otvore biračka  mjesta. A da imamo birati imamo, jer čini se nikada nije bilo više stranaka, koalicija i pokreta u izbornoj utrci. U Somboru ih je čak 15. Počevši od Srpske napredne stranka koja je očekivano (na svim novoima) prva predala listu, zatim Sombor u srcu – SPO, Ivica Dačić – SPS, JS, Dr. Vojislav Šešelj – SRS, Savez Vojvođanskih Mađara – Ištvan Pastor, Dušan Jović – Sombor za sve, LSV – Nenad Čanak, Složno demokratski – Demokratska stranka (Nova, SDP, LDP, VP, DSHV), Dveri, DSS, Bolji Sombor – patriotski blok, Naša sela naš grad – Nebojša Berić, Republikanska stranka – Zoran Miler, Istina – Zlata Đerić – Nova Srbija, DZVM –Mađarski pokret – za promjene, Ruski pokret – dr. Dunja Prokić i Dosta je bilo – Saša Radulović. Neke od lista izašle su sa spiskom od 61 imena koliko ima zastupnika u Skupštini Grada Sombora, a neke s trećinom od ukupnog broja zastupničkih mjesta. Za svakog predloženog zastupnika bilo je potrebno najmanje 30 potpisa potpore, što znači da su proteklih tjedana kandidati i stranački aktivisti bili u pravoj potjeri za potpisima potpore. Točna računica kaže da je 14.705 punoljetnih građana Sombora i 15 okolnih mjesta potporu dalo nekomu od kandidata s 15 predloženih i prihvaćenih listi za lokalne izbore. No, tko će od njih sjediti u županijskom zdanju odlučivat će se na biračkim mjestima, a kakav će biti taj omjer čini mi se da malo ovisi od samih kandidata i tog što nam oni to pričaju i na koje probleme skreću pozornost tijekom kampanje. Najviše to ovisi o imenima koja su u nazivima predloženih listi. Prema tim imenima opredjeljivat će se birači, tako je bilo i prije tako će biti i sada. Čast izuzecima koji na izbore izlaze okrenuti isključivo lokalnim ljudima, temama i problemima, uz devizu – naše probleme trebamo rješavati mi, a ne Beograd ili Novi Sad. Nažalost, i ako osvoje, a vjerojatno hoće, po koje zastupničko mjesto, bit će suviše mali da se njihov glas čuje. Ili će se utopiti u vladajući većinu ili biti oporba koja će tu i tamo nešto prozboriti za govornicom, Somborci će odobravati to što kažu, a promijeniti se neće ništa. Možda sam idealist, ali mislim da bi na izborima trebalo glasovati za ljude koji imaju svoje ime i prezime, koji se ne kriju iza imena lidera, koji mogu pogledati Somborce u oči i kazati »ja sam do sada uradio to i to, a ukoliko budem u prilici odlučivati o važnim stvarima u gradu uradit ću to i to«. Ali to nije bit bavljenja politikom. Barem ne kod nas. Zar ne?