Arhiv tekstova
15.04.2016
Kako komentirate predizbornu kampanju?
Mićo Smiljić,
politolog, Šid
Jedna od najgorih
Od kako pratim predizborne kampanje ovo je jedna od najgorih. Sada se spajaju i one političke stranke koje se nikada nisu mogle spojiti. Desničarske i ljevičarske stranke se spoje i formiraju neku koaliciju. To je neodrživo i odmah na početku se vidi da je to interesna sfera samo radi dobivanja ili odbijanja glasova. To su interesi pojedinaca da bi kako-tako ostali na vlasti. Međutim, stanje u narodu nije baš tako. Narod je ogorčen, polazeći od samog seljaka koji svoj proizvod ne može prodati po onoj cijeni koliko uloži u njega i ne može od tog novca adekvatno kupiti zemlju koju država daje u zakup. Što se tiče mladih, formira se jedan front desnih snaga koji je izuzetno poguban za cijelo biralište na teritoriju Srbije. Žalosno je što to mladi prihvaćaju, a to je posljedica zato što mladi nemaju posla i zbog toga imaju previše vremena baviti se nekim radnjama koje nisu korisne za život. Političari su izuzetno spretni kada je u pitanju manipuliranje mladima i s određenim brojem neurbanog stanovništva, obećavajući im kule i gradove. Narod je malo upućen u takve vrste manipulacije – prihvaćaju je i takvi i najčešće dobivaju izbore. No, doći će vrijeme kad će krenuti »kuka i motika«. Porezi stižu na naplatu, djecu treba školovati, posla nema i iako ga ima, ova vlast ništa ne čini da poveća standard radnika koji je zaposlen. Prvenstveno mislim na minimalnu zaradu koja predstavlja samo jednu petinu potreba jedne obitelji. U ovom trenutku smatram da je vrlo mali broj ljudi koji vjeruju u luda obećanja, jer bolje sutra ne može se dogoditi preko noći.
S. D.
Raša Nedeljkov,
Šef CRTA promatračke misije Građani na straži, Beograd
Bez jasne političke poruke
U dosadašnjoj izbornoj kampanji osjetno nedostaju konkretne politike, jasne političke poruke i javno dostupni predizborni programi. Po prisutnosti i intenzitetu do sada dominira Srpska napredna stranka, dok je daleko iza nje prva sljedeća Demokratska stranka, pa zatim ostali sudionici izbora. Ono što su naši dugoročni promatrači, njih 34, čuli i vidjeli na terenu su uglavnom liderske kampanje, s jako malo prostora za debatu i dijalog. Za sad postoje široko rasprostranjeni navodi o kupovini glasova, pritiscima, fizičkom nasilju i zastrašivanju od različitih političkih partija, njihovih aktivista ili birača prema drugim biračima, političkim partijama. Naši promatrači u ovom razdoblju nisu prikupili dovoljno dokaza da bismo sa sigurnošću mogli tvrditi da su ovi incidenti rasprostranjeni u mjeri u kojima se o njima govori i da time utječu na ishod izbora. Ipak, oni svakako imaju utjecaj na opću atmosferu koja vlada u kampanji. Naši promatrači su zabilježili i slučajeve korištenja javnih resursa u stranačke svrhe kao i to da su državni i lokalni dužnosnici sudjelovali u kampanji u korist neke političke stranke ili bili uključeni u rad štabova političkih stranaka, predizborne događaje kampanje tijekom radnog vremena. Što se tiče rada izbornih tijela, oni su provodili aktivnosti sukladno sa zakonom. Međutim, iako postoji otvorenost izborne administracije za suradnju s promatračima, promatranje rada izbornih tijela nije u dovoljnoj mjeri omogućeno zbog nepostojanja jasnih procedura akreditiranja promatrača za praćenje općinskih i gradskih izbornih komisija.
Z. V.
Tibor Kiš,
aktivist nevladinog sektora, Sombor
Kampanja nije ni prestajala
Što se tiče kampanje za predstojeće, kako lokalne tako i pokrajinske i republičke izbore u Somboru dobar dio političkih aktera na lokalnoj sceni gotovo da nikada nije ni izlazio iz kampanje još od prethodnih izbora. Bavili su se više kampanjom nego li bilo kakvim drugim konkretnim političkim djelovanjem koje ima za cilj rad na boljitku i prosperitetu za Sombor i njegove građane.
Najagresivniju i očigledno najskuplju, ali i najorganiziraniju kampanju ima Srpska napredna stranka s pozicije vlasti, dok su ostali oponenti vidno manje aktivni. Nekada kampanja stranaka prelazi granice dobrog okusa i vrijeđa inteligenciju građana, pa se tako ne preza ni od prekrivanja gradskog murala političkim bilbordom, lijepljenja plakata i postavljanju stranačkih obilježja tamo gdje im svakako nije mjesto. U ovom razdoblju primjetno je dodvoravanje građanima od predstavnika stranaka i grupa građana – sudionika na lokalnim izborima, a sve ne bi li se pridobile simpatije i glas građana. Velika obećanja padaju na sve strane, ali kada prođu izbori, kao i obično, sve obećano pada u zaborav, a interes grada i građana prestaje biti prioritet i prerasta najčešće u osobni, kako je to dosadašnja praksa pokazala. Interesantna je i pozicija koju pokušavaju zauzeti pojedini u kampanji i počinju se ponašati kao da su prethodnih godina oni bili oporba a ne vlast, te su iz te pozicije bili nemoćni uraditi bilo što za Sombor. Valjda računaju na brzo zaboravljanje potencijalnih glasača.
Z. V.
