Arhiv tekstova

Raspravno vijeće Među-narodnog kaznenog suda nedavno je oslobodilo vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH. Tako prema sucima, među ostalim, riječi koje je Šešelj izgovorio u vojvođanskim Hrtkovcima predstavljaju jasan poziv na protjerivanje Hrvata, međutim većina sudaca ocijenila je da Tužiteljstvo nije dokazalo da su one i dovele do prisilnog odlaska Hrvata ili do kampanje njihova progona. Većina sudaca je zaključila i da su dva Šešeljeva govora u skupštini Srbije predstavljala jasne pozive na protjerivanje i prisilno premještanje Hrvata, ali je predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti rekao kako većina smatra da su oni predstavljali »alternativni politički program koji nikad nije proveden.«

Prije izricanja presude, Hrvati u Vojvodini su očekivali priznanje da je i na teritoriju Srbije bilo ratnih zločina. Uoči izricanja presude Šešelju, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov rekao je za servis Radio Slobodna Europa da je prema podacima izbjegličkih udruga iz Vojvodine 25 Hrvata ubijeno na teritoriju istočnog Srijema i južne Bačke, a više od 30.000 je protjerano, odnosno napustilo svoje domove od 1991. do 1996. godine. Hrtkovci jesu postali simbol protjerivanja Hrvata iz Srijema, ali vojvođanski Hrvati su protjerivani i iz drugih srijemskih i bačkih mjesta: Golubinaca, Slankamena, Kukujevaca, Beške, Sota, Gibarca, Šida, Rume, Zemuna, Srijemskih Karlovaca, Srijemske Mitrovice, Martinaca, Vašice, Morovića, Nikinaca, Platičeva, Sonte... Tako je promijenjena demografska struktura Srijema, a od izbjeglih Hrvata nitko se nije vratio u rodni kraj.

 

Tragična priča

 

Katolički svećenik Marko Kljajić bio je župnik u Petrovaradinu devedesetih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme objavio je i knjigu o stradanju srijemskih Hrvata Kako je umirao moj narod (Subotica – Petrovaradin, Hrid, 1996.). Ova knjiga je svjedočanstvo o stradanju ljudi, koji su progonjeni i organizirano terorizirani, jer su drugačiji. Preko četiri stotine strana knjige predočava golgotu i patnju srijemskih Hrvata, kao i razaranje i devastiranje crkvenih i župnih objekata između 1991. i 1996. godine. Knjiga Kako je umirao moj narod sadrži elemente kronike, statističke podatke, dokumentarne materijale, podatke o povijesti mjesta koje spominje, a u Haagu se našla među relevantnim dokumentima u sudskom procesu protiv Šešelja.

O oslobađajućoj presudi Šešelju razgovarali smo s autorom ove knjige vlč. Markom Kljajićem, koji je postao svojevrstan simbol nenasilnog otpora velikosrpskom šovinizmu u razdoblju prve polovice devedesetih godina, s čovjekom kojemu nitko ne bi zamjerio da je otišao, a ipak je ostao živjeti u istočnom Srijemu.

 

»Pravda nije zadovoljena«

 

»Nisam iznenađen presudom Vojislavu Šešelju. Za Hrvate, Bošnjake, kosovske Albance i poneke druge, pravda nije zadovoljena, a presuda je sramotna. Naš problem, i ne samo naš, ostaje isti, samo u ponešto promijenjenim okolnostima. Naime, Šešelja ne bi bilo da nije bilo Slobodana Miloševića, Miloševića ne bi bilo da nije bilo kosovskog Gazimestana. Gazimestana ne bi bilo da nije bilo onoga što je Gazimestanu prethodilo i poslije se nastavilo. Hoću reći da nije bilo većinske potpore Miloševićevom projektu Velike Srbije, izraženom u sloganu ’svi Srbi u jednoj državi’, i u drugoj varijanti ’gdje je jedan srpski grob to je Srbija’. Tu je i priča o ’nebeskom narodu’«, kaže vlč. Kljajić i naglašava da nisu ni svi Srbi zadovoljni oslobađajućom presudom.

»Haag je rekao svoje, ali može li netko likovati zbog tragedije Iloka, Dalja, Vukovara, Voćina, Kijeva, Škabrnje, Baranje s Branjinom i Duboševicom, te Srebrenice, Sarajeva ili srijemskih Hrtkovaca, Kukujevaca, Vašice, Morovića, Sota, Petrovaradina, Slankamena Starog i Novog? U Srbiji i dalje isto, samo bez rata! Na koncu da citiram ’velikog vođu’: ’Srbija nije u ratu i u Srbiji nije bilo rata!’. A što je, samo, iz istočnog Srijema, na brutalan način protjerano, oko 30.000 Hrvata, lojalnih građana, za vrijeme Miloševićeva režima, u čemu je svesrdno poradio i njegov ’omiljeni opozicionar’, ’to i nije ono najgore što se moglo dogoditi srijemskim Hrvatima’! Citirani je htio reći –  moglo je biti i gore. To gore je viđeno u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, gdje je rat nametnut. Oni koji su preživjeli, mislim na Hrvate u istočnom Srijemu, odnosno ostali, možda će se složiti sa mnom ako ustvrdim: i poslije Miloševića, Milošević i poslije Šešelja, Šešelj.« 

 

Posljedice događaja

 

U nastavku razgovora, osim što je konstatirao epilog ove haške priče iz osobnog kuta, vlč. Kljaić je gorko i ironično komentirao sitaciju u kojoj se našao Šešelj nakon oslobađajuće presude, kao i odluku Raspravnog vijeća.

»Da sam na Šešeljevom mjestu, budući da je oslobođen po svim točkama optužnice, tražio bih obeštećenje za 12 godina provedenih u Haagu, kao i za povredu moralnoga digniteta i nanesene duševne i tjelesne boli. Ne sumnjam da će to uskoro i učiniti. Slobodan je i vrlo lucidan čovjek. Kad kažem slobodan i čovjek, ne mislim na njegov psihomoralni i etički profil. Pojavit će se zasigurno i neki srpski Anton Neumayer, autor biografija o Nietzscheu, Staljinu i Hitleru. A epilog ove haške priče u najširem okviru je: samostalna i slobodna država Hrvatska, koja je svoju slobodu i samostalnost, u krvi skupo platila, a počelo je na Krvavi Uskrs, na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine. Kakva ironija, na isti datum kada Antonetti izreče oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju. Valja naglasiti – bez Šešelja. Zatim, tragična Republika Kosovo, koju će i Srbija kad-tad priznati, i još tragičnija Bosna i Hercegovina, sa srebreničkom i sarajevskom dramom i Republikom Srpskom, te Srbija s AVNOJ-evskim dodatkom, u kojemu je istočni Srijem s reliqiae reliqiarum, ostatkom ostataka Hrvata, koji nisu imali snage zakoračiti u najtragičnijim razdobljima svoje povijesti. Hrvati su preskupo platili politiku ’gusaka u magli’, da citiram Stjepana Radića, koji je zbog svog političkog vizionarstva s bratom i subraćom, životom platio svoje hrvatstvo u beogradskoj Narodnoj skupštini.«