Arhiv tekstova

Zastupnici za koje birači glasuju na lokalnim, pokrajinskim ili republičkim izborima trebali bi biti zastupnici građana, odnosno onih koji su za njih glasovali. Po pravilu to se nikada ne dogodi, već zastupnici praktički postaju stranačka mašinerija kojoj je jedina svrha provođenje stranačke politike koja obično ima malo dodirnih točaka s onima koji su svojim glasom svoje sugrađane poslali u zastupničke klupe. To i ne čudi, jer birači prilikom glasovanja ne glasaju za ime i prezime kandidata već za stranku. Iznimka su, sve do sada, bili pokrajinski izbori na kojima se glasovalo kombinirano – po proporcionalnom i po većinskom sustavu. To znači da se od ukupno 120 pokrajinskih zastupnika 60 biralo proporcionalno odnosno zaokruživanjem liste, a 60 po većinskom sustavu, odnosno glasovanjem za konkretne kandidate. Najveća prednost takvog sustava glasovanja bila je to što je garantirala teritorijalnu zastupljenost svih 45 lokalnih samouprava u Vojvodini. Na  izborima 24. travnja, međutim, i pokrajinski zastupnici birat će se po proporcionalnom sustavu. Promjenu izbornog sustava u Vojvodini Skupština je izglasala 2014. godine na prijedlog LSV-a i uz glasove potpore oporbenog SNS-a. To što su promjenu izbornog sustava inicirali ligaši za novinara i urednika bloga o Skupštini Vojvodine vojvođanska.rs Denisa Kolundžiju nije iznenađenje. 

»Nije me iznenadilo, budući da se LSV za uvođenje proporcionalnog sustava zalagala još od 2007. godine, kada je takav prijedlog dostavila Skupštini Vojvodine. Interesantno je da je tada, baš kao i prilikom usvajanja novog izbornog sustava 2014. godine, za takav prijedlog imala potporu stranaka koje u to vrijeme, za razliku od LSV-a, nisu bile dio skupštinske većine«, kaže Kolundžija.

 

Zatvorene stranačke liste

 

Da je dosadašnji kombinirani izborni sustav u Vojvodini imao više demokratičnosti slaže se izvršni direktor CESID-a Bojan Klačar, ali se također slaže i s time da su, bez obzira na način izbora, zastupnici djelovali u interesu svojih stranaka, a ne birača. 

»Međutim, većinski izborni sustav ima jednu veliku prednost, a to je da su ljudi glasovali za konkretnog kandidata s imenom i prezimenom, što je ‘tjeralo’ stranke da na liste stavljaju ljude koji imaju neku svoju biografiju. Trenutačni sustav je takav da stranke naprave listu, a mi kao birači nemamo mogućnosti da utječemo na tu listu. Dakle ova izmjena izbornog sustava u Vojvodini znači da će se glasovati za zatvorene stranačke liste, čime se gubi neka vrsta komunikacije između građana i izabranih predstavnika«, kaže Klačar.

Kolundžija pak skreće pozornost na to da će promjena izbornog sustava značiti i to da će pojedini dijelovi Vojvodine ostati bez svojih zastupnika u pokrajinskoj skupštini. 

»Na žalost, ta opasnost je realna i na to direktno upućuju iskustva s primjenom proporcionalnog izbornog sustava u Srbiji. Samo u sazivu Skupštine Srbije 2014. – 2016. godine čak 100 lokalnih samouprava, od ukupno 174, nije imalo svog predstavnika. U odlazećem sazivu Skupštine Vojvodine 25 od 45 lokalnih samouprava imalo je samo po jednog zastupnika, i vrlo je izgledno da će izvjestan broj ovih općina nakon predstojećih izbora ostati bez ijednog predstavnika. Istovremeno, polovicu od 120 zastupnika u odlazećem sazivu činili su zastupnici iz svega pet gradova, a samo iz Novog Sada bila je četvrtina svih zastupnika u vojvođanskoj skupštini«, kaže Kolundžija. 

On to ilustrira na primjeru osam izbornih lista koje su prve predane za pokrajinske izbore. Na njima je čak petina kandidata s teritorija grada Novog Sada. Na dvije izborne liste čak po trećina kandidata je iz Novog Sada, na jednoj četvrtina. Istovremeno, na jednoj izbornoj listi u prvih 20 kandidata njih 12 je iz Novog Sada.

 

Prednosti i mane

 

Promjena izbornog sustava u Vojvodini znači da će, poslije dužeg vremena, glasovanje biti izjednačeno od lokala do republičkog nivoa, odnosno glasovat će se po proporcionalnom izbornom sustavu. A taj sustav ima svoje i dobre i loše strane. 

»Prednost je što je taj sustav proporcionalan, što znači da će stranka koja osvoji 30 posto glasova imati približno toliko posto i mandata, što znači da postoji visoka proporcionalnost između broja glasova i broja mandata. To je dobro. Loše je ono što smo već spomenuli, a to je gubitak komunikacije između građana i stranaka, loše je što će se smanjiti geografska reprezentativnost, jer će vjerojatno neki dijelovi Vojvodine ostati bez svojih predstavnika. Treće što je loše, a što će se u Vojvodini vjerojatno dogoditi jest neka vrsta metropolizacije, jer će najveći broj zastupnika biti iz najvećih gradova. Tako nešto već sada se događa u republičkoj skupštini«, kaže Klačar i time potvrđuje tezu koju iznosi i Kolundžija o opasnosti da neke sredine ostanu bez svojih zastupnika.

»Srbiji, pa tako i Vojvodini preko je potrebna promjena političkog ambijenta u kojem su stranke ‘sve i sva’, i službe za zapošljavanje i ordinacije koje rješavaju osobne probleme. Taj ambijent negira važnost građana, a zastupnike, iz više razloga, primorava na slijepu poslušnost i jedan oblik ovisnosti o stranakama. Te odlike proporcionalni sustav posebice ističe, mada toga nijedan izborni sustav ne bi bio pošteđen, pa tako, čini mi se, nije bio, ni prošli, kombinirani sustav u Vojvodini koji je trajao od 2004. do 2014. godine. U tom smislu, ne vidim da će novi sustav biti značajno gori od prethodnog, osim što, eto, najvjerojatnije neće sve vojvođanske općine više imati svoje predstavnike u Skupštini Vojvodine. Ako bih se htio našaliti, skrenuo bih pažnju na to da će Vojvođani na ovim izborima konačno imati jedan glasački listić manje«, smatra Kolundžija.

 

Reforma, ali kakva?

 

Ukoliko bi se pravila reforma izbornog sustava, pitanje je u kom smjeru bi ona mogla ići, ne samo kada je i pitanju Vojvodina već i lokalni i republički izbori. Naš sugovornik iz CESID-a smatra da bi trebalo zadržati ono što je dobro u postojećem sustavu, a to je visoka proporcionalnost između postotka osvojenih glasova i postotka osvojenih zastupničkih mjesta. »S druge strane treba ispraviti nedostatke, a to su odsustvo komunikacije s biračima i neravnomjerna zastupljenost zastupnika. To u prijevodu znači da treba dozvoliti građanima da sudjeluju u odabiru kandidata koji su na stranačkim listama i to na taj način što bi birači glasovali za ljude s imenom i prezimenom. Važno je i da se promijeni izborna administracija koja je sada ad hoc tijelo koje ima stranačku kontrolu. I još jedna važna stvar, a to je razdvajanje izbora. Predsjedničkih od parlamentarnih, parlamentarnih od pokrajinskh, pokrajinskih od lokalnih izbora«, kaže Klačar i ukazuje na još jedan specifikum naših izbora, a to je da su  za posljednjih 26 godina samo dva premijera imala pun mandat. 

U prosjeku glasovalo se svakih dvije, dvije i pol godine. Uz spajanje izbora, to je ono što nas u biti razlikuje od razvijene Europe kojoj težimo.