Arhiv tekstova
08.04.2016
Kako komentirate oslobađajuću presudu Vojislava Šešelja?
Krešimir Tkalac,
Hrtkovci
Dehumanizirani zaključak
Iako je vijest o oslobađajućoj prvostupanjskoj presudi Vojislavu Šešelju kod Hrvata u Srijemu, a i onih koji su iz Srijema iseljeni, vjerojatno izazvala jedan veliki val nezadovoljstva i bolnih sjećanja na devedesete godine, takva presuda možda i nije neočekivana. A nije neočekivana iz više razloga. Jer sve i da nije bila oslobađajuća, nad tom presudom bi stajala jedna teška sjena suđenja koje je trajalo više od deset godina i koje je Šešelja iz položaja optuženog za teške ratne zločine, praktično dovelo u poziciju žrtve kojoj je uskraćeno pravo na suđenje u razumnom roku. Ako već i prihvatimo činjenicu da Sudsko vijeće smatra da Tužiteljstvo nije dokazalo krivicu, ono što je meni osobno ne samo neprihvatljivo, nego strašno u punom smislu te riječi, je stav Sudskog vijeća da su aktivnosti Šešelja na iseljavanju zapravo imale humanitarni karakter. Vrlo je teško shvatiti kojom se logikom vodilo Sudsko vijeće donoseći jedan takav dehumanizirani zaključak. Danas, dvadeset i četiri godine nakon progona Hrvata iz Hrtkovaca i Srijema, naša zajednica ubrzano nestaje, a ovakva jedna presuda nam oduzima pravo na istinu koja je samo jedna, a to je da smo bili nevine žrtve jedne zločinačke politike, u kojoj je Vojislav Šešelj bio jedan od izvršitelja. Siguran sam da moje mišljenje dijele i mnogi oni koji su ratnih devedestih, pod pritiskom ili zbog straha, morali napustiti svoje domove u Srijemu i potražiti utočište u Hrvatskoj.
S. D.
Mirko Paulić,
Nikinci
Presudit će sud povijesti
Pitamo se koliko nam sada poslije 24 godine znači da Vojislav Šešelj bude osuđen ili ne? U pritvoru je proveo nekih 11 godina, pa će to biti neka satisfakcija za njegovu nacionalističko-šovinističku politiku u Vojvodini. Nevjerojatno zvuči činjenica da je oslobođen netko tko je javno na mitingu u Hrtkovcima konkretno prozivao obitelji koje su i protiv svoje volje morali napustiti svoje mjesto, samo zato što su druge vjere i narodnosti, a mnogi su zbog toga i napustili svoje obiteljske kuće u Srijemu. Znači li to da sada svatko može nekažnjeno kad mu se to hoće da poziva na mržnju ili protjerivanje a da pri tome bude nekažnjen? Ili će možda ipak Vojislav Šešelj odgovarati pred sudom Srbije? Imajući u vidu današnju političku volju, čisto sumnjam da će pred bilo kojim sudom odgovarati, osim pred sudom povijesti, a budućnost će to siguran sam i potvrditi. Današnja vlast u općini Ruma, kao da ide sličnim putem sa svojom represivnom predizbornom kampanjom, otpuštajući sve one iz javnih poduzeća koji ih ne podržavaju i kao pod plaštom ankete s konkretnim pitanjem, jeste li za SNS ili niste, obilježe sve one koji to nisu. Nažalost, oslobađajuća presuda Vojislava Šešelja ide u prilog i jačanju desnice, napose sad pred izbore. Ali za obične i normalne ljude ovo ne bi trebalo ugroziti odnose između većinske i manjinske zajednice. Iskreno se nadam da će predstojeći lokalni i pokrajinski izbori pokazati da je normalnih ljudi ipak većina.
S. D.
Ivan Vidaković,
Sonta
Igre s pravdom i poviješću
Zbunjen sam, ne toliko odlukom Haškog tribunala da odbaci sve optužbe protiv Šešelja, nego psihozom koja se zbog toga stvara. Podjednako pratim i srbijanske i hrvatske medije i sve te oprečne priče izgledaju mi kao najbolja promidžba i preporuka za njega i njegove radikale za predstojeće izbore u Srbiji. Svi jako dobro znamo kakve reakcije kod jednog dijela biračkoga tijela na prostorima ove države izazivaju hrvatski mediji i obrnuto. Pretpostavljam da će jedan broj birača svoje glasove dati Šešelju upravo zbog vrlo negativnih javnih reakcija u hrvatskim medijima na njegovo oslobađanje. Tome će svakako pridonijeti i srbijanski mediji po meni prevelikim ustupanjem prostora ovoj temi i njezinom glavnom junaku. O Šešeljevom djelovanju u razdoblju na koje se odnosi optužnica znam iz medija i iz priča nekoliko dobrih poznanika iz Srijema i Slavonije. Osobno, nisam imao izravnih susreta s pripadnicima njegovih postrojbi, ali su mi veliku nelagodu, pa i strahove za opstanak u svom domu stvarali njegovi istupi u javnosti, koje su mediji redovito prenosili. Vjerujem da su sva ta ikonografija i vokabular mnoge stanovnike Vojvodine, u najvećem broju pripadnike mađarske i hrvatske manjine, ali i jedan broj pripadnika većinskog naroda, neizravno otjerali. Stoga mi ova odluka tribunala nije jasna. Čemu brojna svjedočenja, čemu prilično jasni dokazi o mnogim zlodjelima? Mislim da su se velike sile i u ovom slučaju svojim utjecajima jednostavno poigrale i s pravdom i s poviješću naše regije.
I. A.
