Arhiv tekstova

O oslobađajućoj presudi Šešelju razgovarali smo s Milanom Bičanićem, koji je početkom 90-tih izbjegao iz srijemskih Kukujevaca. Nakon osnivanja Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini 1990., bio je dopredsjednik te stranke, a nakon odlaska iz Kukujevaca, bio je prvi predsjednik Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, koja je osnovana u Hrvatskoj.  

»Ova presuda Haškog suda u prvom stupnju je bjelodano politička, nikako pravedna, dapače cinična, ruganje žrtvama, potvrda da se radi političkih ciljeva može konstruirati strategija zločinačkog djelovanja i korištenja svih metoda takvog djelovanja radi ostvarivanja projekta fikcije, mita – ‘Velike Srbije’, koja je već u zametku neostvariva ili bolje reći jalova. Žrtve se ne pita, kao da ih nikada nije niti bilo. Žrtve ne razumiju ovakvo međunarodno sudište i ljudi su ogorčeni. Sam Haški sud je izgubio ovom nepravomoćnom presudom svoju vjerodostojnost i doživio javnu sramotu, slobodno mogu reći: javnu osudu takve presude. Ovdje moram istaknuti s poštovanjem drugačije mišljenje talijanske sutkinje Flavie Lattanzzi«, kaže Bičanić i naglašava kako se čuje s mnogim protjeranim Srijemcima čiji su komentari na tragu već do sada mnogih izjava žrtava i hrvatskih političkih dužnosnika.

»Svi protjerani Srijemci Šešelja smatraju ratnim zločincem koji je odgovoran za mnoge ratne zločine, pa i za ratni zločin etnocida nad Hrvatima u istočnom Srijemu, a Srijem mi je u srcu, moja radost i žalost, moja mladost i svi lijepi trenutci, dobri i marljivi ljudi, od kojih sam puno naučio. Srijem živi i živjet će, oteli su nam zemlju, neki se izgubili sve, pa i život, ali ljubav nam nitko ne može uzeti, ona je vječni zov... samo boli. Bilo je biti ili ne biti, dobri ljudi Srbi su me na vrijeme izvukli, da ih nisam poslušao i prihvatio njihovu pomoć, doživio bi zajedno sa suprugom sudbinu braće Abijanović iz Morovića. Tukli su nas, racije su bili svakodnevne, prijetnje na svakom koraku. Jedan klinac u Šidu, u dan održavanja vašara, u onoj gužvi kad me vidio povikao je: ’Eno ustaše, stani da te zapišam.’ Jedva sam pobjegao od javnog linča«, prisjeća se Bičanić.