Arhiv tekstova

Malo sam dvojila, ali sam onda ipak odlučila da u ovotjednom pregledu s vama podijelim svoje potrošačke muke, jer sam skoro potpuno sigurna da se s istim takvim mukama suočavate i vi kada kročite u neku od trgovina. A meni se posljednjih nekoliko dana baš poredalo nekoliko, rekla bih iritirajućih slučajeva, pa se sada svaki put kada kročim u trgovinu i uzmem košaru pitam koje me  iznenađenje čeka. 

Slučaj prvi. Privukao me u dućanu jednog somborskog trgovinskog poduzeća natpis s akcijskom prodajom naranči. Cijena 49 dinara (i onih nezaobilaznih 99 para). Malo sam bila sumnjičava (moram priznati zbog cijene), ali sam ipak odabrala nekoliko naranči za probu, pa ako su dobre lako je ponovno skoknuti do trgovine i kupiti još. A u tu novu kupovinu otišla sam u drugi dućan iste trgovine, i s iste police na kojoj je naznačena akcijska cijena uzela naranče. Ali na kasi nije ta cijena već 75 dinara. Kada sam prodavačici skrenula pažnju da je cijena 49,99, ona me u čudu pogleda pa će drsko: »A gdje ste vidjeli da ovakve naranče koštaju toliko?«. Ne dam se ja već odgovaram: »Pa kod vas lijepo piše.« Ali ne da se ni ona i uporno nastavlja po svom. Pokolebalo je to i mene malo, toliko da sam posumnjala u svoje vlastite oči. Vratim se do odjela s voćem i vidim stoji 49,99 dinara. Ali ona ostaje pri svome, a raspravu smo okončale tako što sam ja odustala od naranči. No, kraj priče nije tu. Jeste sada već vidno iznervirana trgovkinja sklonila naranče, ali je na računu koji sam dobila i trebala platiti i dalje stajalo dva kilograma naranči. Tu sam se već i ja iznervirala, ali sam i istjerala svoje.

Slučaj drugi. Zbog sasvim druge kupovine uđem u jedan od novijih dućana u Somboru. A kako uvijek volim pogledati po rafovima i usporediti cijene, zapade mi za oko pakiranje kuhinjskih ubrusa. Akcijska cijena 146 dinara. Znam: kvaliteta je dobra, a i cijena pristojna pa se ubrusi za čas nađoše u mojoj košarici. Kako uvijek imam običaj na ekranu pratiti dok trgovci utipkavaju cijene, vidim da ubrusi nisu 146 već 180 dinara. Skrenem kasirki pažnju na to, a ona odmah u pomoć pozove svoju kolegicu. Vodim kolegicu do rafa gdje lijepo piše 146 dinara, a ona bez pardona skine cijenu i kaže: »E, sad više nije«.

Ima tu i slučaja i trećeg i četvrtog, ali nema prostora za njih. Poslije svega pitam se gdje je nestalo ono trgovačko obvezno: »dobar dan i doviđenja, izvolite« i ono najvažnije: »kupac je uvijek u pravu«. To se nekada učilo u trgovačkim školama. Vjerojatno se uči i danas, ali razlika je u tomu što danas u trgovinama može raditi svatko.