Arhiv tekstova
11.03.2016
Jeste li zadovoljni gospodarskim ambijentom u Srbiji?
Goran Žeravica, poduzetnik, Šid
Uvijek može bolje
Osobno sam zadovoljan gospodarskim ambijentom i ne mogu se požaliti na poslovanje. Vlasnik sam privatne trgovinske radnje u Šidu i mi u trgovini nemamo poticaje od države u smislu poboljšanja poslovanja. Jedine poticaje koje smo imali odnosile su se na stručno usavršavanje radnika, mada ih ja osobno nisam koristio. Kao što sam rekao, poslovanjem sam zadovoljan mada uvijek može biti bolje. Moja jedina sugestija je da bi se država trebala više pozabaviti malim i mikro poduzećima, jer mislim da se niko njima ne bavi i da je neophodno pomoći im. Ono što je važno u trgovinskom poslovanju jeste da se može doći do jeftinije robe zbog velike konkurencije na tržištu. Također mislim da svako poduzeće mora voditi računa o dobrom i kvalitetnom poslovanju što je ponekad u ovakvim uvjetima, teško. U ovim vremenima ima mnogo nečasnih kupaca, dobavljača, a svaki poduzetnik treba posebno voditi računa i o radnicima koji se trebaju korektno ophoditi prema kupcima. Tu nam, nažalost, država poticajima ne može pomoći. Svakako da bi nam poticaji države značili u smislu olakšane nabave opreme za enterijer i eksterijer prostorija u kojima radimo. Lakše bismo osuvremenili prostor, preglednije izložili artikle, što bi nam svakako značilo u smislu boljeg poslovanja, a i kupcima je ponekad važno kako izgleda prostor objekata u kojem kupuju. To bi bila neka moja sugestija, a mislim da bi se sa mnom složili i ostali poduzetnici koji se bave trgovinom.
S. D.
Svetlana Kozić, konzultantkinja za razvoj poduzetništva, Kikinda
U vrtlogu nameta
Zarada je u oblasti poduzetništva sve manja i manja, naročito u oblasti starih i umjetničkih obrta. Razumljivo, jer kako su građani siromašniji ljudi se najprije odriču umjetničkih i lijepih svari. Zato poduzetnici dolaze u situaciju da sve teže i teže izmiruju obveze prema državi. Kod nas je situacija takva da su porezi fiksni, da su doprinosi fiksni, a da s druge strane promet opada iz godinu u godinu. Poduzetnici su uglavnom paušalci, što u prijevodu može značiti otprilike da im država razreže onoliki porez koliki misli da je za njihovu djelatnost realan. Međutim, potrebno je raditi češće kontrole, kako bi taj razrezani porez bio realan obzirom na stanje na tržištu. Često se govori o problemu sive ekonomije i kako je suzbiti. Ja bih rekla da često pravimo iste greške i poznati smo po tome što u gospodarstvu iz godine u godinu ponavljamo iste pogreške. Ono što se radi na suzbijanju sive ekonomije svodi se na inspekcijske kontrole, nadzor i pritisak na ljude da uđu u legalne tokove. Mi smatramo da se bičem ne može ništa postići već je potrebno da država uradi nešto i sa svoje strane. To bi bili manji porezi, lakši uvjeti privređivanja, manje opterećujućih administrativnih procedura kako bi se poduzetnicima omogućilo da opstanu na tržištu. Dakle, problem je u stvaranju uvjeta da ljudi uđu u legalne tokove. Naravno da svatko želi uplaćivati za mirovinski staž, da ima socijalno osiguranje. A mi sada imamo situaciju da se zbog nagomilanih dugova poslovna djelatnost prekida na nekoliko mjeseci, što stvara problem s »rupama« u stažu.
Z. V.
Goran Butković, poduzetnik, Sonta
Teško je opstati u poslu
Umjesto da stimulativnim mjerama bilo koje naravi potiče rad gospodarstvenika, ova država nam iz godine u godinu sve više otežava poslovanje. Nameti su sve veći, pa se plašim mogućnosti dolaska vremena kad jednostavno neću biti u stanju poštenim radom svojoj obitelji osigurati golu egzistenciju. Poslovni ambijent je jako loš, ljudi su pod pritiskom nerealno visokih nameta prinuđeni bježati u sivu zonu. Država to dopušta, pa se pitam postoji li uopće politička volja za suzbijanje protuzakonitog rada. Evo primjera: od nas desetak koji prodajemo cvijeće za Dan žena na improviziranim prodajnim mjestima u središtu Sonte, svega nas dvojica imamo potrebne dozvole od nadležnih općinskih službi. Ostali nemaju, a među njima je čak i jedan policajac, redovito uposlen u policijskom odjeljenju u Sonti. Komunalni redar zadužen za naše mjesto pro forme ih je popisao i na tome se priča završava. Na pamet mu nije palo da u obavljanju svojega posla zatraži pomoć policije, jer bi se vjerojatno nekom zamjerio. Takvim načinom vlast nas kažnjava i oduzimanjem velikog dijela tržišta, jer je posve normalno da se u ovoj besparici ljudi okreću kupovini robe kod onih koji zbog neplaćanja obveza državi cijenom mogu biti puno konkurentniji od nas uredno prijavljenih. O nekim poticajima možemo samo sanjati. Mlađi dio populacije u sve većem broju se zbog teške ekonomske situacije iseljava, pa nam se i na taj način kupovna moć znatno smanjuje, odnosno tržište nije u stanju apsorbirati našu proizvodnju i usluge.
I. A.
