Arhiv tekstova

Dva događaja o kojima sam pisala u posljednja dva broja našeg tjednika dojmila su me se toliko da osim onog objektivnog izvještavanja moram još nešto (svoje) kazati (i napisati) o tome. Prvo bih htjela o nedavnom razgovoru u Gradskom muzeju u Somboru, gdje se razgovaralo o mogućnosti tiskanja knjige narodnih popijevki iz Sombora i okolnih sela, koje je s kraja 20-tih i tijekom 30-tih godina prošlog stoljeća prikupio i od zaborava sačuvao hrvatski etnomuzikolog Vinko Žganec. Onaj tko redovito prati Hrvatsku riječ zna detalje, pa neću ponovno o tome. Ali hoću o tome koliko bi za Hrvate u Somboru i okolici bilo značajno da se ovaj rukopis tiska. Prvi razlog je što bi dostupni postali tekstovi i notni zapisi starih (možda već zaboravljenih i izgubljenih) pjesama, u onakvom obliku u kakvom su narodni pjevači te pjesme otpjevali Žgancu prije osamdesetak godina. Drugi razlog je što bi ova knjiga bila i jedan vrijedan dokument opstojnosti hrvatskog naroda na ovim prostorima. Važno je to, jer se mnogo toga iz povijesti Hrvata u Somboru i okolici svrstava u povijest Bunjevaca nehrvata. Tako je nedavno u Gradskoj knjižnici u Somboru u okviru izložbe posvećene novinama i časopisima koji su nekada tiskani u Somboru u bunjevačku periodiku uvršten i tjednik Naše novine, čiji je osnivač i urednik bio Grga Vuković, pripadnik Hrvatske seljačke stranke. Podsjetit ću i na to da su somborski Bunjevci tiskali i Kroniku fra Bone Mihaljevića, franjevca koji je u vrijeme dok je bio u Somboru, a na osnovu rukopisa i ljetopisa franjevačkog samostana u Somobru sastavio, na latinskom kroniku Sombora između 1717. i 1787. godine. Iskreno, bilo mi je pomalo i krivo kada sam nedavno čitala o predstavljanju knjige Dalmati (Bunjevci) u slobodnim kraljevskim gradovima Segedinu i Subotici  autora Ladislava Heke. Krivo, jer zašto se netko nije sjetio da piše i o Bunjevcima u slobodnom kraljevskom gradu Somboru. Ili će i o njima sutra netko pisati kao o Bunjevcaima nehrvatima? Eto, zato iskreno želim da se nađe novca (i volje) i da se tiskaju popijevke koje je, idući od sela do sela, zapisao i od zaborava sačuvao Vinko Žganec.

Drugo o čemu sam htjela još nešto dodati je napad na predstojnika franjevačkog samostana u Baču i pljačka relikvija iz tog samostana. Detalje o tom čitali ste (ili ćete tek čitati na stranicama ovog broja). Ovdje bih htjela pitati gdje je zapela onako pompozno, sa sve ministrima i europskim zvaničnicima, prije skoro dvije godine najavljena obnova samostana? Valjda će to podrazumijevati zaštitu naslijeđa starog nekoliko stoljeća, pa i ljudi koji o njemu brinu i čuvaju ga?