Arhiv tekstova

Povijest dječjeg doma Kolijevka počela je davne 1903. godine kada je u Subotici otvoreno Sirotište – dom za djecu bez roditelja. Ime doma Kolijevka datira iz 1920. godine, a simbolizira humanu djelatnost kojom se Dom i danas bavi, a to je briga o djeci. Stariji Subotičani sigurno se sjećaju objekta na Palićkom putu koji je za potrebe smještaja i skrbi o gradskoj siročadi, u sklopu zadužbine, gradu darovala dobrotvorka i humanitarka Marija Vojnić Tošinica. Na tom mjestu se danas nalazi zgrada SUP-a Subotice, a Kolijevka je premještena kod Bolnice. Iz povijesti Doma važno je istaknuti i podatak kako su na zahtjev tadašnjeg Ministarstva za djecu i mladež od 1923. godine skrb o djeci u Domu preuzele časne sestre Kćeri Milosrđa sv. Franje, a koje je u Suboticu dovela blažena Marija Petković. Sestre su brigu o djeci vodile do 1942. godine. Tijekom vremena promijenila se kategorija korisnika Doma, tako da Kolijevka više nije dom za djecu bez roditeljskog staranja, već dom za djecu ometenu u razvoju. 

 

Pet cjelina

 

O sadašnjoj djelatnosti Doma, te uvjetima u kojima se danas radi razgovorali smo s direktorom Doma Nenadom Kozomorom. 

»Dom za djecu Kolijevka je ustanova koja funkcionira iz pet odvojenih cjelina. To su stacionarni dio, koji je najvažniji i u kojem se trenutačno nalazi 170 korisnika. To su sve djeca sa smetnjama u razvoju, što znači da ne postoji niti jedno zdravo dijete. Imamo dva dnevna boravka. To su boravci za djecu sa smetnjama u razvoju do 18 godina s teritorija Grada Subotice i dnevni boravak za odrasle osobe sa smetnjama u razvoju u koji također dolaze korisnici s teritorija Grada Subotice. Zatim, kod nas se nalazi i prihvatilište za djecu, gdje brinemo o kratkotrajnom smještaju maloljetnih osoba koje su u stanju privremene socijalne potrebe, kao i materinski dom u kojem mogu biti u isto vrijeme smještene dvije majke s dva djeteta. U materinskom domu se sada nalazi jedna korisnica  – malodobna majka s bebom. Majke s djecom imaju mogućnost boravka u stacionaru  dok dijete ne napuni godinu dana, nakon čega brigu o njima preuzimaju nadležni centri za socijalnu skrb. U Domu su smještena djeca iz Subotice, s teritorija Vojvodine, Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. 

U Kolijevci je trenutačno uposleno 152 radnika, od toga najviše zdravstvenih radnika, oko 70 posto (medicinske sestre i fizioterapeuti i jedan liječnik). Također imamo i stručnu službu u kojoj rade defektolozi, pedagozi, psiholozi i odgojitelji«. 

 

Aktivno uključivanje djece 

 

Iako je većina djece u Domu kategorizirana s umjerenom ili teškom retardacijom, te uz to imaju i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema, jedan manji broj je potrebno na neki način približiti vanjskom svijetu, odnosno socijalizirati. Djelatnici Doma to nastoje postići uključivanjem djece u školu i u vrtić. 

»Velika većina djece koja se u Domu nalaze imaju ozbiljne zdravstvene probleme, kardiološke, psihijatrijske i druge. Nažalost, nama je zdravstvena zaštita primat i više ličimo na neku zdravstvenu ustanovu. Najzdravija kategorija su djeca s Down sindromom. S njima se radi i oni su uključeni u škole i vrtiće, te se kroz različite aktivnosti i radionice radi na njihovoj socijalizaciji. Imamo 22 djece koja pohađaju školu Žarko Zrenjanin, od njih 22, 18 je u školi, a četvero u vrtiću Naša radost. Imamo dobru suradnju s kinima, Narodnim kazalištem, Ergelom na Kelebiji, ZOO vrtom i drugim odgojnim i sportskim institucijama. Ponekad kazalište pošalje glumce k nama, a i mi odlazimo s djecom na različita događanja. U Domu funkcionira stručni tim koji u okviru prostora s kojime raspolažemo taj posao odrađuje profesionalno. Većina djece nikada ne napušta Dom, a roditelji ih posjećuju koliko im to mogućnosti dopuštaju. Većinom su to ljudi socijalno ugroženih kategorija i nemaju dovoljno sredstava. Nažalost, osim lošeg zdravstvenog stanja u kojem se naši korisnici nalaze, imaju i to dodatno opterećenje da su najčešće iz socijalno ugroženih kategorija stanovništva«, ističe Kozomora. 

 

Natječaji

 

Kao i većina zdravstvenih i socijalnih ustanova u zemlji, Kolijevka se suočava s brojnim problemima, prije svega onima vezanim uz nedostatak sredstava. Direktor Doma o problemima i načinima na koji se oni rješavaju govori sljedeće:

»Naš problem je nedostatak stručnih radnika, koji su deficitarni sami po sebi, a zatečeno stanje je bilo tako da nije bio dovoljan broj stručnih osoba. S obzirom na zdravstveno stanje djece i pomjeranje starosne granice korisnika, rad u Domu je sada dosta otežan. Broj zaposlenih možda odgovara broju korisnika, ali struktura zaposlenih i njihova stručna sprema nisu odgovarajući s obzirom na promjenu koja je Zakonom od 2011. nastupila. Potrebni su nam liječnici specijalisti, te nam nedostaje tri-četiri defektologa i nešto odgojitelja. Veliki problem predstavlja i veliki odljev osoblja u inozemstvo.

Nastojimo poboljšati uvjete stanovanja i rada u Domu putem različitih projekata s kojima smo aplicirali na natječaje koje raspisuju različita veleposlanstava. Imamo suradnju s japanskim i švicarskim veleposlanstvom, a  počeli smo suradnju i s njemačkim. Također konkuriramo i na projekte na razini države putem Ministarstva rada i Pokrajinskog tajništva. Najvažnija investicija koja će se uskoro dogoditi je projekt koji će financirati švicarsko veleposlanstvo u suradnji s Ministarstvom rada Srbije. Ima naznaka da će se u ovaj projekt uključiti i američko veleposlanstvo. Projekt obuhvaća izgradnju dodatnog objekta od 200 m2 u okviru Doma, koji će započeti u ožujku ove godine, a čime će se  značajno poboljšati uvjeti rada u samom Domu. Sam projekt će trajati dvije godine, a obveza Kolijevke bit će smještaj i skrb o malodobnim migrantkinjama bez roditeljskog staranja. Nakon isteka ovog roka, prostor će biti prenamijenjen potrebama Doma. To će nam puno značiti s obzirom na to da je došlo do pomjeranja starosne granice korisnika u Domu, što znači da korisnici nisu više djeca do 14 nego do 26 godina starosti. Samim time, uvjeti se u Domu mijenjaju i potrebe su drugačije«. 

 

Dnevni boravak

 

Koliko djeci s posebnim potrebama i njihovim roditeljima znače usluge koje pruža dnevni boravak u Kolijevci svjedoči Laura Saulić, majka šesnaestogodišnje djevojčice koja od svoje pete godine redovito odlazi u boravak.

»Moja kći je sada 16 godina. Slijepa je od rođenja i pored toga ima hidrocefalus te je kategorizirana kao umjereno mentalno retardirana. Suprug i ja smo zaposleni, te nam puno znači to da ona može prije podne boraviti izvan kuće, u sredini u kojoj će konstruktivno provesti vrijeme. U početku smo mi odvozili dijete u boravak, a sada Kolijevka ima organizirani prijevoz djece. Ujutro dolaze po nju, a u 13.30 je vraćaju kući. Mojoj kćeri je boravak u grupi i rad odgojitelja i defektologa puno pomogao. Dok nije tamo krenula, odnosno do pete godine, ja kao roditelj nisam znala kako postupiti sa slijepim djetetom i uz to mentalno retardiranim. Nitko nam to nije pokazao. Ona nije gotovo ništa govorila, bojala se glazbe i drugih ljudi, mokrila je u pelene. Sada je razlika ogromna, socijalizirala se, rado boravi s drugom djecom, govori i mađarski i srpski, brzo uči pjesmice, voli glazbu i rado sudjeluje na priredbama koje organizira Kolijevka. Tu uvijek uskače kada neko dijete nešto zaboravi, jer ona zna sve. Više ne koristi pelene. Ono što nas kao roditelje brine je: što kada napuni 26 godina? Više neće imati pravo odlaska u boravak, a za nju kao i drugu djecu s poteškoćama izuzetno je važno druženje i kontakti s drugim ljudima. Kao roditelji, borimo se za mogućnost ostvarivanja statusa njegovatelja. Taj status ostvaruju hranitelji koji uzmu tuđe dijete iz ustanova. Jedino na taj način  ćemo  moći  brinuti o bolesnoj djeci kada druge opcije trenutačno ne postoje«.