Arhiv tekstova

Stanovnici pograničnih mjesta danas, posebice u Srijemu, sa sjetom se prisjećaju vremena kada su granice k Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bile otvorene. Općina Šid smještena je na tromeđi Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Povoljan geografski položaj, prometna povezanost odnosno međunarodni pravac E -70 i drugi magistralni i regionalni pravci, međunarodna željeznička pruga Beograd – Zagreb, kao i dva granična i pet malograničnih prijelaza, odlike su ove  najzapadnije općine u Srijemu. I pored svih dobrih karakteristika, promet roba i usluga u ovoj općini nekada je bio na mnogo većoj razini nego što je danas. 

 

Zajednički nastupi pred fondovima EU

 

Povoljan geostrateški položaj šidske općine može biti itekako značajan za razvoj jedne općine, posebice po pitanju prekogranične suradnje. Bitno je jedino uspostaviti dobrosusjedske odnose, što se u prethodnom razdoblju u slučaju općine Šid i pokazalo. Naime, općina Šid je jedna, ako ne i jedina, koja je potpisala protokol o suradnji s Vukovarsko-srijemskom županijom s kojom su zajednički uradili projekte za IPA programe: 

»Nažalost, nismo prošli. To je bio naš prvi projekt izrađen 2010. godine s općinom Nijemci, a odnosio se za zaštitu životnog okoliša rijeke Bosut. I mali smo mogućnost iskoristiti prekograničnu suradnju u tom nekom ekonomskom smislu, kako za našu općinu tako i za općine koje se nalaze u Republici Hrvatskoj. Isto tako imamo dobru suradnju i s Bosnom i Hercegovinom, napose s općinom Bijeljina. Smatram da ta suradnja lokalnoj samoupravi može donijeti boljitak zato što su naši građani teritorijalno vezani sa susjednim državama u smislu razmjene roba, školovanja, zaposlenja. Smatram da lokalna samouprava najveću prednost ima upravo u projektima koje raspisuje Europska unija, a koji su vezani za prekograničnu suradnju«, ističe predsjednica Skupštine općine Šid Nataša Cvjetković.

Ekonomski interes

 

Promet roba i usluga trebao bi u jednoj pograničnoj općini donositi profit. U općinu Šid najčešće dolaze hrvatski državljani i kupuju robu čije su cijene ovdje pristupačnije nego u Republici Hrvatskoj. Međutim prodaja robe i u ovom pograničnom srijemskom mjestu svakim danom sve je slabija, što se obrazlaže na različite načine. Promet roba i usluga svakako bi trebao biti prednost jednog pograničnog mjesta mada u ovoj općini ističu da blizina granice ponekad može biti i velika mana

 

Veliki gubitak

 

Danas, kada iz Šida krenete put Novog Sada, putem ka Bačkoj Palanci, potrebno je da prijeđete dvije granice. Jedna se nalazi prije ulaska u Ilok, a druga na početku mosta preko Dunava. Na ovaj način otežana je komunikacija sa susjednim mjestima, a i otežan je i smanjen promet roba i usluga. Najviše su zbog toga oštećeni poljoprivredni proizvođači koji su nekad odnosili svoje proizvode na tržnice, najčešće u Ilok i Bačku Palanku: 

»Dok nisu postojale granice, mnogo se bolje živjelo. Bili smo povezani s Bačkom Palankom, Ilokom, Novim Sadom i bez ikakvih papira odlazili smo tamo kad god smo htjeli. Nosi što hoćeš, idi kamo hoćeš. Iločka tržnica se održavala petkom i svakog petka pun autobus žena iz Sota odnosile su svoje proizvode na tržnicu. Tada je bilo dosta zaposlenih u Iloku u Iteksu, Zvijezdi, Ciglani, tako da su ljudi dosta kupovali. Naše peradi nikada dosta, povrća, grožđa, jaja, sve smo tamo prodavali.

A i prijevoz je bio češći i bolji. Nekada je autobus svaka dva sata išao za Ilok, Bačku Palanku, Novi Sad, svi preko Sota. Iz Hrvatske su često dolazili kupovati naše proizvode, a danas toga više nema. Čim je došlo vrijeme da se autobus okreće u selu, znaš koliko je sati. Granica nam stvarno puno oduzima, ne možemo ništa više prenijeti a kad moramo nešto prevesti iz Novog Sada poput sjemenske robe, moramo ići okolo, 50 kilometara više, tako da smo mi danas u velikom gubitku«, priča Mija Dovčak iz Sota. 

A neki su iz pograničnih mjesta prije ratnih devedesetih bili u radnom odnosu u Republici Hrvatskoj. Početkom rata posao su izgubili, a jedna od prepreka bila je granica: 

»Radio sam u Metalzecu u Iloku, sve do početka rata. Sada radim u svom selu, bavim se stočarstvom i poljoprivredom i žalim za onim sretnim vremenima. Granica je naš izlaz u svijet. Postavljanjem granica, odsječeni smo od Bačke. Više ne možemo nositi svoje proizvode tamo. Nekada smo svoje svinje i prasiće odnosili tamo na prodaju. Sada su nam ti prilazi zatvoreni i onemogućen promet robe. U selu se više ne živi kao nekada kada nisu postojale granice, bukvalno smo odcijepljeni od svih i onemogućen nam je promet svih roba i usluga«, kaže Željko Dovčak iz Sota.

 

Manja trgovina

 

Najveći broj državljana Republike Hrvatske u Šid dolazi za vrijeme vašara svakog 15. u mjesecu, ili u vrijeme tržnih dana petkom i subotom. Ali i šidski vašar nekada je bio posjećeniji nego danas, napose ako je neradni dan. Raznovrsnost robe, znatno niže cijene, a i mogućnost cjenkanja, bili su razlozi veće posjećenosti šidskog vašara, posebno kupaca iz susjednih država. Sudeći po riječima šidskih prodavača, kupovina proizvoda od »inozemnih« kupaca iz dana u dan je sve manja. Kako prodavači tvrde cijene su se izjednačile, a neki proizvodi su čak i jeftiniji u susjednim državama: 

»Ljudi iz Hrvatske dolaze uglavnom u Šid kupovati cigarete i eventualno piće. Povrće i voće je kod njih jeftinije. Cijene su se izjednačile, a i raznovrsni uvozni proizvodi kod njih su jeftiniji. Nemamo veliku korist od toga što smo pogranično mjesto. Da ne postoje granice, bila bi drugačija priča, na obostranu korist i zadovoljstvo. Nama prodavačima na tržnicama i vašarima danas je najveća korist od umirovljenika, jer oni ne znaju kupovati na karticu u velikim diskontima i ne žele se zaduživati. Zato im je tržnica najidealnija za kupovinu«, kaže nam jedna od prodavačica na šidskoj tržnici.