Arhiv tekstova

Na nedavnim izborima za Savjet Mjesne zajednice Bački Monoštor u Monoštoru pobijedili su kandidati Srpske napredne stranke. Neočekivano i očekivano. Neočekivano, jer riječ je o mjestu u kome Hrvati čine većinu i s obzirom na radikalsku prošlost Srpske napredne stranke, a očekivano s obzirom na svu logistiku koju su naprednjaci imali na raspolaganju, od korištenja gradskih resursa, paketa, obećanja, pritisaka. Ono što je možda bilo iznenađenje je to što su  naprednjaci vodili pravu kampanju, kao da su republički izbori. Bilo je to sve na granici (i preko granice) dozvoljenog i prihvatljivog u kampanji, a u to svakako spada i isticanje stranačke zastave na zgradu mjesne zajednice, dakle na objekt jedne službene državne institucije na kojoj mjesta nema stranačkim obilježjima. Kako je sve izgledalo nekoliko tjedana prije izbora najbolje znaju Monoštorci. Bilo je političkih optužbi i kontraoptužbi  i tijekom samog izbornog dana, ali je izborno povjerenstvo konstatiralo da su izbori protekli regularno. Može se reći kako je Monoštor školski primjer svih vidova borbe koje stranke koriste ne bi li privoljele birače da svoj glas daju baš njihovoj listi i njihovim kandidatima. Do koje granice su akteri političke scene spremni ići vidjet ćemo kada i službeno krene kampanja za izbore. Bit će tu već onoga viđenog kao što su zdravstvene akcije, otvaranja raznih značajnih i manje značajnih objekata, opipavanja pulsa birača kroz akcije od vrata do vrata, do onoga što se radi malo skrivenije, a to su obećanja posla ili nekih drugih usluga, do ucjena i direktnih pritisaka. I uvijek su u prednosti oni koji su trenutačno na vlasti, jer imaju mnogo širi prostor za obećanja, ali i veći ucjenjivački kapacitet.

 

Zlouporaba državnih i javnih resursa

 

Malo po malo izbori su se pretvorili, ili su to možda uvijek i bili, u pravi lov na birače. S tom tezom slaže se i izvršni direktor CESIDA (Centar za slobodne izbore i demokraciju) Bojan Klačar i kako kaže, tako je svuda, a ne samo u Srbiji, ali Srbija ima i neke svoje specifikume. 

»Prva razlika je u tomu što je izbora u Srbiji previše, jer izbori se ovdje organiziraju na svake dvije godine, što se pretvorilo u izigravanje normalnog izbornog procesa i permanentnu izbornu kampanju, permanentne izborne tenzije u kojoj svaka od političkih stranaka koristi razne načine da dođe do birača. Ta tenzija, konstantne kampanje, pregovori oko koalicija dovodi to toga da su razdoblja u kojima država normalno funkcionira rijetki«, kaže Kalčar. 

Specifikum Srbije je i korištenje javnih i državnih resursa kako bi se došlo do birača. Naš sugovornik kaže da se to koristi i drugdje, ali da se jedino ovdje ta zlouporaba državnih i javnih resursa spušta i na nivo lokalnih izbora, pa i izbora za mjesne zajednice. 

»Stranke često u kampanji ne razdvajaju ono što su njihove državne obveze od onoga što je kampanja. Tako se u nekom mjestu otvori cesta ili most, a sat vremena kasnije na tom istom mjestu održi stranački miting. Česte su  banalne, pa i za  građane ponižavajuće aktivnosti, kao što su dijeljenje brašna, ulja i drugih namirnica. Tu bih izdvojio i zdravstvene akcije koje provode stranke koje se u neku ruku pretvaraju u domove zdravlja. To jest specifikum naših stranaka i moram reći da je tako nešto zabranjeno, ali bez obzira na tu zabranu svjedoci smo da takvih akcija ima i dalje. Ono što se radi i kod nas i u svijetu je kampanja ‘od vrata do vrata’. Ta kampanja nije zabranjena, a vaše je pravo hoćete li primiti  stranačke aktiviste ili ne«, kaže naš sugovornik iz CESID-a. 

Po njegovom sudu sve gore iznijeto posljedica je činjenice da je Srbija visokopolitizirano društvo. Zato se i ne može govoriti o stranci koja je uvijek djelovala samo u zakonskim okvirima. 

»Stranka koja je danas u opoziciji vrlo glasno će kritizirati zlouporabu javnih resursa od strane vladajućih stranaka, ali će ista ta stranka to isto uraditi u nekoj budućnosti kada ona bude vlast. Zanimljivo, stranke tek kada postanu oporba govore o nekim problemima, ali nažalost ne s ciljem da se ti problemi riješe, već zbog toga što one kao oporbene stranke nemaju više te  resurse na raspolaganju«, kaže Klačar.

  

Zastrašivanja i ucjene

 

Činilo nam se zanimljivim u ovo tekstu napraviti paralelu, ako je ima, s izborima u Hrvatskoj. Naši sugovornici iz GONG-a (organizaciji civilnog društva koja prati izbore u Hrvatskoj) kažu da je izborni proces u Hrvatskoj nekoliko posljednjih godina napredovao posebice što se tiče izbornog dana. 

»Ono što zabrinjava na nekoliko posljednjih izbora, a to se posebno odnosi na lokalne izbore, su pokušaji zastrašivanja i ucjena birača da glasaju za jednu opciju ili da ne glasaju za neku drugu opciju. Tu se radi o mogućim kaznenim djelima i nedopustivo je da određeni stranački aktivisti na taj način vode svoju kampanju. Uvijek pozivamo birače da nam jave ukoliko osjete takve pritiske. Problem je i nesređeno izborno zakonodavstvo posebno u dijelu različitog broja birača po izbornim jedinicama što predstavlja problem s ustavnopravnog stajališta, jer glas ne vrijedi jednako u svakoj izbornoj jedinici, a problem predstavlja što se birači nacionalnih manjina moraju na biračkom mjestu izjasniti žele li glasati za takozvane opće liste izborne jedinice ili za svoje manjinske liste što ugrožava slobodu opredjeljenja birača«, kaže izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić. 

U Srbiji se pravi politički ratovi vode i za one najniže nivoe vlasti, a sredstva se ne biraju, od dijeljenja paketa s dvije litre ulja i nekoliko konzervi uz obvezu da se fotografira glasački listić kao dokaz, do obilaska glasača od kuće do kuće. Tako agresivne kampanje ima i u Hrvatskoj i to na lokalnim izborima. 

»Otkad je Hrvatska uvela izravan izbor načelnika općina, gradonačelnika i župana, sve su jače tenzije u izbornoj kampanji za lokalne izbore pa se mogu zabilježiti i takvi pokušaji kupovine birača koji nisu sustavni nego se pojavljuju u samo nekim sredinama. Takva kampanja pojedinih stranaka je poražavajuća jer umjesto da nude biračima rješenje njihovih svakodnevnih problema, razvoj općine ili grada, oni se spuštaju na tako niske razine ponižavajući i same birače. Birači bi jasno i odlučno trebali odbiti svake takve pokušaje potkupljivanja i tražiti konkretne odgovore na probleme od kandidata i političara. Ono što u Hrvatskoj predstavlja problem je kontinuirano kupovanje birača u nekim sredinama kroz financiranje različitih udruga ili interesnih skupina tijekom sve četiri godine mandata, a onda zauzvrat takve grupacije vraćaju ‘dug’  kroz mobiliziranje birača za određenog kandidata ili stranku«, kaže Zelić, a sličnost sa srbijanskim strankama i tu je očita.

 

Poduzeća za zapošljavanje

 

Dosadašnja praksa pokazala je da stranke služe kao burze za zapošljavanje, a mijenjanje stranačkih dresova sasvim je normalno, ne zbog stranačkog programa već osobnog interesa. 

»To je i razlog što SNS sada ima skoro pol milijuna članova, što je DS na vrhuncu svoje moći imao 250 ili 300.000 članova. To sugerira da su stranke zapravo kanal putem koga se dolazi do posla ili napredovanja i zauzimanja položaja u lokalnoj zajednici. Dok se to ne promjeni imat ćemo liderske stranke, stranke u kojima nema unutarnje demokracije i stranke u kojima  se razvija neka vrsta klijentelističkog odnosa«, kaže Klačar. 

Sve ovo  za posljedicu ima olako mijenjanje stranačkih »dresova«, a ako se tomu još doda i da su zastupnici vlasnici mandata, onda su moguće i situacije da stranka koja je imala tek nekoliko zastupnika, preko noći, osvoji većinu. Uz odgovarajuću cijenu. 

»I u Hrvatskoj je mandat obvezujući, što znači da mandat pripada zastupniku i zastupnik ima punu slobodu odlučivanja, odnosno glasovanja pa i istupanja iz stranke s čije je liste izabran. U Hrvatskoj je bilo problematično i aktualno učestalo mijenjanje stranačkog dresa na lokalnim razinama dok se nije uveo izravan izbor gradonačelnika, pa je nakon tog ‘pretrčavanje’ u druge stranke bilo rjeđe jer funkcija gradonačelnika ne ovisi više o većini u gradskom vijeću. Na nacionalnoj razini već smo sad imali priliku svjedočiti nekolicini mijenjanja stranačkih dresova što, naravno, ima svoju cijenu. Čak su bile i pokrenute istrage radi li se o kupovini mandata, tj. političkoj korupciji i izigravanju volje birača. Do sada nisu pokrenuti nikakvi postupci, a u jednom slučaju prijava je bila odbačena od Državnog odvjetništva«, kaže Zelić.