Arhiv tekstova

U neka davna vremena nije se moglo zamisliti da se kćer spremi za udaju, a da joj se ne pripremi djevojačka sprema. Ona bi se uglavnom sastojala od šest perjanih jastuka, dvije dunje perjanice i pregršt ručnih radova, što vezenih, što tkanih, heklanih, necanih, izrađenih rukama vrijednih baka i majki. Skupa s namještajem koji se sastojao od dva kreveta i ormara, sprema se nakon svatova odnosila u kuću mladoženje gdje se prikazivala. Na temelju onoga što je snaša donijela, moglo se procijeniti koliko je imućna ali isto tako koliko su prijatelji vrijedni i koliko drže do tradicije i običaja. Ovaj običaj je vremenom utihnuo. Danas se uglavnom mladi na dar kupuje spavaća soba i posteljina uz možda poneki ručni rad, kao uspomena na svoje pretke. Ipak, postoje rijetki primjeri ljudi koji još uvijek drže do tog običaja i ne mogu zamisliti da svoju kćer ili unuku udaju a da ne pripreme spremu baš kao onu koju su oni nekada davno dobivali na svadbi.

 

Spremiti kćer kako dolikuje

 

Djevojačka sprema ili miraz, uglavnom se spremao u škrinje izrađene od drveta različito ukrašenog. U njima su majke stavljale miraz za svoje kćeri koji je obuhvaćao darove koje nevjesta donosi u svoju novu obitelj. Ovaj običaj pripreme djevojačke spreme još uvijek je prisutan u Sotu gdje smo i zabilježili ovu priču. Obitelji koje su imale žensku djecu, još dok su bila mala, počele su razmišljati što će to dijete jednoga dana odnijeti u miraz. Majke su odmah počele tkati, šlingati, heklati i vesti, kako bi svoju kćer spremili za udaju onako kako i dolikuje: 

»Nekada nije bilo gdje kupiti posteljinu, ručnike, ponjave. Bilo je dosta obitelji koje su imale više kćeri pa su te majke morale na vrijeme i više raditi, kako ne bi bilo zamjerki među djecom. U Sotu je običaj da se djevojci za udaju pripremi šest jastuka, dvije dunje, posteljine i ručni radovi koje su one nosile kod svojih mladoženja. Kada bi snaše došle u novu kuću, svekrve bi već spremile krevet, a snaše bi svoju spremu samo prikazivale. U Sotu se i danas, istina mnogo manje, sprema djevojačka sprema. Snaše danas ne žele vezene jastučnice, stolnjake, više vole kupljeno. Ali ja se još držim starih običaja i kod mene u kući čuvam spremu moje kćeri, koju sam joj pripremila kada se udavala«, priča Ana Dovčak iz Sota. 

Nekada se nije moglo zamisliti da se djevojka uda bez spreme. Siromašnije su kod mladoženje nosile nešto manje stvari, jedan krevet i ormar, a one nešto imućnije dva kreveta i ormara s djevojačkom spremom.

 

Šokačka soba

 

U domu Dovčakovih u Sotu nalazi se šokačka soba stara preko sedamdeset godina. U toj sobi nalazi se ruho, namijenjeno njihovoj kćeri. Na dva predivna kreveta smješteni su perjani jastuci i dunje, prekriveni besprijekorno bijelim i uglačanim šlinganim ponjavama, vezenim jastučićima koje baka Ana održava: 

»Šokačke sobe od pamtivijeka ovako izgledaju. Naše bake su ih zvale ‘ekstrajnice’. U Sotu je ovakva soba jedna od rijetkih. Na krevetima se čuva sprema, perjanice i jastuci, a ja vodim računa da sve u njoj besprijekorno izgleda. Ljeti prozračujem perje, iznosim na sunce da se isunča i ova soba mora uvijek biti spremljena jer ona samo služi za čuvanje djevojačke spreme. Nikada nitko na njima nije prespavao«, kaže Ana. 

A soba koju Dovčakovi čuvaju u svojoj kući datira još iz 1942. godine. Sobu je u miraz dobila teta Aninog muža Mije. Po Mijinom sjećanju sobu je tada izradio majstor iz sela od trešnje i oraha, a sastoji se od dva kreveta, šest stolica, stola i ormara. I baš onakva kakva je bila prije nešto više od sedamdeset godina, ostala je i danas u izvornom obliku: 

 »Obožavam starine. Kada smo moja supruga Ana i ja došli u ovu kuću služiti moju majku i tetu, teta nas je zamolila da joj sačuvamo njenu sobu. Nakon njezine smrti ispunili smo obećanje i danas nam je ona jedna velika uspomena. U krevetima držimo perje, koje smo spremili za našu kćer, a tetinu spremu čuvamo u drugoj sobi. Ja često dođem ovdje i uživam. Prisjetim se mladalačkih dana, jer je i moja majka imala baš takvu istu sobu koja je, nažalost, ostala u Miholjcu«, kaže nam Mija Dovčak iz Sota. Soćanke i danas nastoje sačuvati dio običaja njihovih starih. Vrijedne ruke ovih snaša, posebno u ovim zimskim danima, izrađuju ručne radove za svoje kćeri i snahe. Sigurno ne u onoj mjeri koliko su to radile njihove bake, jer, kako kažu, vremena su se promijenila. Sada se više traži suvremenije i moderno. Perjani jastuci i dunje ne koriste se više kao prije, ali običaj je ostao da se kćer isprati iz kuće kako dolikuje i uz odgovarajući miraz isprati u mladoženjinu kuću.