Arhiv tekstova

Nakon otvorenja Zavičajne knjižnice Biblioteca Croatica u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata razgovarali smo o značaju ovog pothvata s književnikom Milovanom Mikovićem.

Zbog čega hrvatska zajednica do sada nije imala zavičajnu knjižnicu s pravom javnosti, kakva je novootvorena?

Odgovor nam daje Ivan Antunović. Svaki je režim pod ovom, ili onom, ili već nekakvom izlikom, nastojao uskratiti nam neotuđivo ljudsko pravo na vlastiti jezik, pa dakle i knjigu i knjižnicu. Upravo radi toga nikada ne smije smetnuti s uma što on o ovom osjetljivom, pače presudnom, pitanju govori: »Mi hoćemo naše po Bogu i po naravi pripadajuće pravo, naime, naš jezik, naš svestrani napredak. Mi hoćemo ne samo u prikrajku naše kolebice da sačuvamo naš jezik, nego da ga kano potlem duše prvi dar Božji unapredimo.«

Koji značaj imaju knjižnice?

Svi narodi koji drže do sebe imaju velike i u bogatstvu raznovrsne knjižnice. Jedna od najvećih knjižnica u svijetu je Library of Congress, utemeljena 1800. kao znanstvena biblioteka koju pokreće Kongres USA. Dočim je danas, zapravo nacionalna knjižnica Amerike i spada među najveće u svijetu. Francuska nacionalna knjižnica potječe iz XIV. stoljeća, raspolaže s preko 20 milijuna volumena, a njezina Gallica posjeduje više desetaka tisuća, u cijelosti dostupnih, digitaliziranih volumena. Njemačka nacionalna knjižnica raspolaže s 25 milijuna volumena u različitim medijima. U tom kontekstu nama je od posebnog značaja Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, te brojnost, bogatstvo i dostupnost njezine ponude. U tome će zacijelo naći svoje mjesto i naša novopokrenuta knjižnica.

Zbog čega je važno otvorenje ove knjižnice za vojvođanske Hrvate?

Tko samo jednom temeljno promotri kataloge nacionalnih knjižnica, njihovu brojnost i volumene koji su dostupni u tiskanom i digitaliziranom mediju, moći će se uvjeriti koliko se i kako zahvaća iz domicilne kulture, a kolika je naša legitimna, napose, upućenost i na uljudbu i kulturu i drugih. Ovo su najpouzdaniji pokazatelji važnosti i zavičajnih, nacionalnih knjižnica, već prepoznat u Zavičajnoj knjižnici Biblioteca Croatica, prije desetak dana otvorenoj i za javnost u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici. 

Koji značaj ima njegovanje kulturne memorije za jednu manjinsku zajednicu, kakva je naša, ovdje u Srbiji?

Bez knjige i knjižnice teško se može uspostaviti, čuvati, graditi i razvijati pojedinačna i kolektivna svijest o vlastitu nacionalnom pripadanju i mjestu što ga zauzimamo među drugim narodima, jezicima i kulturama. Identitet bunjevačkih i šokačkih Hrvata u Bačkoj, ili duž cijeloga Međuriječja Dunava i Tise, pod izravnim je i snažnim utjecajem najmanje dviju brojnijih i politički snažnijih nacionalnih zajednica. Dodajmo tomu još i ulogu i utjecaj engleskog jezika, s globalne razine promatrano. U takvim prilikama samo su knjiga i druge publikacije, poput dva književna časopisa, tjednika i dr.,dostupne putem nacionalne knjižnice u tiskanom i digitaliziranom mediju – doista nezamjenjive u oblikovanju i očuvanju hrvatskog identiteta.  

Što bi ova knjižnica trebala tematizirati?

Iskustvo koje su bunjevački i šokački Hrvati, ili bolje reći svi Hrvati ovoga podneblja stjecali preživjevši i prebrodivši nekoliko političkih i državnih preustroja svjedoči o njihovoj odlučnosti očuvanja materinskog jezika i hrvatskog identiteta. U tom je kontekstu važna i njihova privrženost ikavici koja je bjelodana diferentia speciffica kako prema neslavenskom tako i slavenskom okruženju i njihovim što spontanim, što politički osmišljenim asimilacijskim pritiscima. Utoliko ikavskoj knjizi i publikaciji pripada važno mjesto i u novootvorenoj knjižnici kakva je zavičajna Biblioteca Croatica otvorena u ZKVH. Uostalom, ikavska je knjiga stoljećima prisutna i u širem, a i u ovom podneblju, kako u obitelji, tako i u Crkvi, budući da je i na njezin poticaj sakupljana kao dio baštine od naročitog, osebujnog značaja.

U kojoj mjeri je važna knjiga za očuvanje nacionalnog identiteta?

Hrvate koji kao domicilno stanovništvo stoljećima žive u srednjoeuropskom podneblju, pa i u današnjoj Vojvodini, ovdje su se naseljavali u različitim povijesnim razdobljima, najčešće se spominje, počevši od epohe Bele IV. a ja bih rekao, zacijelo i prije, dolazeći iz različitih dijelova, danas, državnim međama obujmljenih prostora i teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske. I unatoč međusobnih razlika, s kojima bi stizali u ovo podneblje, jedino su Hrvati iz Bačke i Srijema, u svim uvjetima i tijekom svih mijena, pokazivali posjedovanje potrebne volje i spremnosti da se organiziraju i djelatno ustroje s ciljem vlastita očuvanja i razvoja svoga hrvatskoga nacionalnoga, jezičnoga i kulturnoga identiteta. Ovo je, na svoj način. sadržano i u onim naslovima koji su već sada sakupljeni u Zavičajnoj knjižnici, netom otvorenoj, što i te kako potvrđuje uzajamnost i sraz knjige i odlučne riješenosti puka da očuva identitet.

Kakvom vidite budućnost Knjižnice?

Zavičajna knjižnica Biblioteca Croatica, zacijelo će među ostalim biti i mjesto da se prikupi rasuto i nadajmo se samo privremeno nestalo knjiško blago u vrijeme dramatičnih društvenih potresa u XX. stoljeću – okupacija, politički pogromi i dr., kada su preko noći uklanjani i nestajali učinci višedecenijskog marnog sakupljanja različitih dokumenata, publikacija i radova, pa i cjelovitih bibliografija i monografija, što se vezuje ne samo uz Ivana Kujundžića, već i Antu Sekulića i Gezu Kikića. Dvije i pol tisuće jedinica s kojima trenutačno raspolaže Biblioteca Croatica, nije malo, ali ovaj fond će se zasigurno uvećavati, posebice radi potomstva trebamo što veće bogatstvo. Ugledajući se, primjerice, na Đuru Lončara, koji je dio svoje ostavštine darivao ZKVH-u.