Arhiv tekstova

Početak nove kalendarske godine, početak je novog vremenskog ciklusa i čini se idealnim trenutkom za početak nečega novoga u životu. Gotovo svi smo nekada uoči Nove godine donosili odluke kako ćemo u predstojećoj godini redovito vježbati, prestati pušiti, zdravije se hraniti, više vremena posvećivati obitelji i prijateljima, štedjeti i sl. Nažalost, većina nas je već nakon drugog tjedna odustala od novogodišnje odluke.

Problem je u tome da novogodišnja odluka i nije prava odluka, nego više ideja. Htjeli bismo smršavjeti, družiti se s rodbinom i prijateljima, prestati pušiti itd. Često prigodom donošenja odluke samo detektiramo ono što bismo htjeli promijeniti, ali za promjenu nismo uistinu spremni. Odustajanjem od odluke dobra ideja pretvori se u dodatno opterećenje i frustraciju, a osoba o sebi počne razmišljati kao o slabom i nesposobnom biću. Odluke zato treba donositi onda kada smo spremni za promjenu ponašanja, a najčešće se ona dogodi u dva slučaja: kada nas život na to prisili (uslijed bolesti i sl.) ili kada kada točno znamo što bismo željeli i to nas privlači toliko snažno da smo spremni učiniti sve što treba da ostvarimo cilj. Razgovarajući na temu novogodišnjih odluka,  Ivona Iveljić iz Subotice iznijela je svoja iskustva vezana za ovu temu:

 

Odluku ne treba vezati za simboličan datum

 

 »Već duže vrijeme ne donosim nikakve novogodišnje odluke, jer njih ne vezujem za početak godine. Odluke donosim spontano. Kada postoji neka velika želja za nečim, onda donesem i odluku. U mom slučaju mora postojati jako velika želja i volja za nečim da bi to bila na taj način postavljena odluka. U suprotnom, ako je postavim i ne ostvarim, onda je to nekako moj osobni poraz. Istina da je samo moj i da nitko to ne zna, ali je poraz. Zato već duže vrijeme ne donosim novogodišnje odluke, već nevezano za doba godine, sebi zacrtam odluku i plan za ispunjenje želje. U mom okruženju, neki ljudi donose odluke tipa, smanjit ću jelo ili krenut ću na sport, držat ću dijetu, neću legati u jedan po ponoći i sl. To su više neke simbolične odluke. Ne znam nikoga tko je za Novu godinu postavio sebi neki veliki cilj. Prema mom iskustvu, to nisu odluke kratkog vijeka i nemaju veze s Novom godinom. Odluke trebaju biti čvrste i ne treba ih vezivati za neki određeni datum da bi se ispunile«, kaže Ivona. 

 

Zašto neki čekaju Novu godinu kako bi počeli s realizacijom neke odluke? Prema mišljenju psihoterapeuta dr. Zorana Milivojevića (tekst objavljen u Politici od 27. prosinca 2015. godine), razlog tome je činjenica da je većina odluka pokušaj da se voljom, svjesnim naporom i samodisciplinom razriješi neki unutarnji konflikt. Osoba je podijeljena na dio koji želi promjenu ponašanja i na drugi dio koji se ponaša na stari neželjeni način. Iako osoba neželjeno ponašanje doživljava kao negativno, ona od njega ne odustaje jer mu donosi neku, ponekad skrivenu psihološku dobit ili korist. Ako odustane od nekog ponašanja, osoba će odustati i od te psihološke dobiti. To je razlog zašto odgađa promjenu ponašanja sve do nekog ritualnog datuma, kao što je Nova godina. Najčešće ljudi ne uspiju u realizaciji ovog tipa odluka. Kada bi se osoba zapitala donosi li to neželjeno ponašanje neku psihološku dobit i postoji li neki drugi način dolaska do te dobiti, tada bi imala puno veću šansu za uspješno ispunjenje odluke.

 

Neostvarena novogodišnja želja

 

Jedan od razloga zašto ljudi ne uspiju u realizaciji novogodišnjih odluka je i to što često ne prave razliku između želje i odluke. Neki smatraju kako većina događaja u njihovom životu ovisi od vanjskih faktora ili sudbine, te neće uložiti potrebne napore u realizaciji ciljeva koji su sebi postavili. Oni očekuju da će im nastupajuća godina magijskim putem donijeti ostvarenje želja. Ciljeve, odnosno želje, treba postaviti realno u odnosu na situaciju u kojoj živimo i u odnosu na vlastite kompetencije. 

Neki ljudi ne žele glasno izreći svoju želju u strahu da im  želje »ne odu u vjetar«, a drugi pak upravo u nadi kako će učvrstiti odluku i želju, često pred drugima o njoj govore. Osamdesetšestogodišnja Krista Kopilović iz Subotice podijelila je svoju želju koja se na njezinu žalost nikada nije ostvarila.

»Ja sam 86 godina i koliko pamtim, Nova godina se svečano proslavlja negdje od 1965. godine. Dotle se Nova godina dočekivala kao i svaki običan dan. Nakon rata nije bilo novaca, niti je bilo nekih velikih slavlja. Za razliku od dočeka Nove godine, Božić se uvijek slavio i za njega su vezani i brojni običaji. Veliki novogodišnji dočeci došli su u modu negdje sedamdesetih godina. Od 1965. godine, kada sam počela gledati Novogodišnji koncert iz Beča, svake godine sam rekla kako ću jednom i ja tamo otići. To je moja želja od 1965. godine do danas i nažalost nikada tamo nisam stigla. Moje odluke nikada nisu bile vezane za promjenu ponašanja tipa, neću pušiti od Nove godine ili ću početi s dijetom, jedina želja mi je bila otići na koncert. Sada znam da se to nikada neće ostvariti i zato sam jako tužna, ali što je tu je«. 

Na kraju, da bi se neke od odluka uistinu ostvarile, razmislite je li to Vaša odluka ili to radite kako biste ispunili očekivanja roditelja, šefa ili voljene osobe. Zatim, jeste li Vi vlasnik te odluke ili ste »ukrali« tuđu odluku i je li odluka pod Vašom kontrolom ili realizacija iste ovisi o nekim drugim vanjskim faktorima? Što se, pak, želja tiče, dobro razmislite što želite jer bi se želja mogla i ostvariti.